Seksualnost
Kada ste se vi prvi put zaljubili? Kakav je bio vaš prvi seksualni odnos? Da li ste to povjerili svojim roditeljima? Kako su oni reagovali? Mislite i sjećate se toga kada se to dogodi prvi put vašem djejetu.
Pubertet je vrijeme buđenja i postepene svjesnosti svoje sekusualnosti. Ne očekujte da se vaša djeca ponašaju kao vi u svom pubertetu. Ako ste vi za pojedine stvari bili zreli sa 16 godina, vaša djeca za iste stvari mogu da budu spremna sa 14.
Idealno je da prvi razgovor vodite u vrijeme kada primjetite prve znake zaljubljenosti. Zaljubljenost, naravno, ne znači siguran put do seksualnog odnosa, ali ako ne prilikom te, onda prilikom svake sljedeće zaljubljenosti raste mogućnost seksualnog kontakta.
Zašto ovaj razgovor vodite baš vi?
Ako ga ne vodite vi sa djetetom, koje izbore ono ima? Ukoliko o tome razgovara sa nekim drugom ili drugaricom, moguće je da oni imaju još manje znanja o tome ili da imaju iskustvo koje bi vašem djetetu samo štetilo da čuje. Uostalom, da li imate više povjerenja u sebe ili u druga-drugaricu svog djeteta? Drugi mogući izbor – ako dijete ne može ni od vas, ni od druga da nešto sazna o ovoj temi, jeste da to samo nauči. A seksualnost nije tema koja se uči iz knjiga, zar ne?
Takođe, obično se misli da mame treba da o seksualnosti govore sa svojim ćerkama, a tate sa sinovima. Iako ćete ovaj šablon da nađete u većini literature o tinejdžerima, njegovo poštovanje i ispunjavanje često nije moguće. Naime, dječaci su mnogo manje vaspitavani da reaguju emotivno nego djevojčice. Onda takvi dječaci postanu muškarci i očevi. Kako će oni o tako intimnoj, važnoj temi da razgovaraju sa svojim sinovima kada nijesu naučeni da o emotivnim stvarima uopšte govore. S druge strane, mame mogu da imaju poteškoća što neke stvari kada razgovaraju sa sinom, jednostavno ne znaju, jer nikada nijesu bile dječaci, ni mladići. Ali onda to mogu tako i da kažu : (»Ja sam žena. Nikada nijesam bila dječak. Zato ne znam da ti odgovorim na to pitanje«). Isto važi i tate kada govore o seksualnosti sa svojim ćerkama (»Nikada nijesam bio žensko, pa ne mogu to da znam…«). Upravo zato je važnije da je bar jedan od roditelja spreman da se upusti u ovu temu sa djetetom, nego kog pola je taj roditelj.
A o čemu da pričate?
Govorite kako je prvo seksualno iskustvo važno, kako dijete ne treba samo sebe da forsira, ili da to radi iz pogrešnih razloga (na primjer zato što su »TO« uradili svi iz odjeljenja), kako je važno da bude što spremnije, kako treba dobro da poznaje tu osobu sa kojim ima seksualni odnos, i da zaista osjeća mnogo ljubavi prema njoj. Zatim, da to kako će se završtiti to prvo iskustvo ne znači ništa za sljedeće. Da treba vremena da se sa nekim upoznate, prepoznate, otkrijete..da je to zajedničko, uzajamno iskustvo koje će obje da pamte.
Kada konačno vodite razgovor na tu temu, bez obzira da li je vaše dijete imalo seksualno iskustvo ili nije, uvijek više slušajte nego što ćete da pričate. Od toga što čujte zavisi i šta ćete da govorite, a to će vam biti pravi pokazatelj djetetove prave zrelosti.
Pitanje kontracepcije je jedno od onih polja gdje roditelji konačno smiju i treba da budu beskrajno dosadni. Uopste nije dovoljno da to pomenete jednom, da dijete klimne glavom (razumjelo je), pa da mislite da ste ga ubijedili da koristi kontraceprivna sredstva. Djeca koja su koristila kontracepciju pokazuju odgovornost i zrelost. Nastavite da ubjeđujete, govorite, insistirate…koliko god rizikovali da budete dosadni i da nervirate djete, jer jednom stečena navika da se vodi računa o svom organizmu ostaje i kasnije. Prezervativ je najbolja zaštita, jer štiti ne samo od začeća već i raznih drugih infekcija. I bez obzira da li imate sina ili ćerku, insistirajte na tome.
Izvor: Uspešan roditelj, uspešno dete, Jelena Holcer
