Osjećala sam se kao da nada mnom nešto rade, a ne kao učesnik u sopstvenom porođaju 

Foto: YUmama

Iako su se u posljednjih nekoliko godina desili pomaci u crnogorskim porodilištima, koji se odnose na prava trudnica i porodilja, njihova iskustva pokazuju da se i dalje dešavaju situacije poput Katarinine i Marijine – pritiskanje stomaka u toku porođaja koje je dovelo do nagnječenja rebara, uključivanje indukacije bez saglasnosti, odbijanje sestara da pomognu, rutinsko prokidanje vodenjaka…

Katarina se porodila u jednom od crnogorskih porodilišta u septembru 2022. godine i svoje iskustvo boravka u bolnici opisuje kao veoma loše.

“Pritiskali su mi stomak da beba izađe pa sam imala nagnječenje rebara i danima nisam mogla da se pomjerim od bolova. Nakon porođaja, bebu su mi dali na tridesetak sekundi i kad sam ga tražila ponovo, rekli su mi da ću ga gledati cijeli život i da nema potrebe da mi ga donose u tom trenutku, iako smo oboje bili u istoj prostoriji narednih sat vremena”, prisjeća se Katarina.
Kada je, kako opisuje, pitala sestre da joj pomognu da ustane do toaleta nakon porođaja rekle su joj da im je prekasno da se u tri sata ujutru bave njom, nakon čega su joj stavili kateter. Porodiljama su obroke posluživali u zajedničkoj trpezariji, a imale su rok od deset minuta da dođu i pojedu. Katarina ih je obavijestila da će doći kada podoji bebu na šta su joj poručili: “Hoćeš – nećeš, mene to ne zanima, obrok je na stolu deset minuta i kraj.”  Iz bolnice je izašla bez pojašnjena i napomene ljekara i zdravstvenih radnika da treba da pije lijek Heferol, a za to je saznala čitajući otpusnu listu.

Slično je bilo i sa Marijom, koju niko nije informisao o svim negativnim stranama rutinskih medicinskih intervencija koje su je “povele u carski rez”. Osjećala se, kako kaže, kao da non – stop nešto rade nad njom, a ne da je ona aktivni učesnik svog porođaja.

“Na kraju sam se osjećala kao da ja nijesam dovoljno dobra i da sam nesposobna da rodim svoju bebu. I da je moje tijelo koje je bilo potpuno zdravo svih devet mjeseci otkazalo i iznevjerilo me. Kasnije sam saznala šta su nepotrebne, tj rutinske medicinske intervencije  – nasilno prokidanje vodenjaka koje je izazvalo prolaps pupčanika što je indikacija za hitan carski rez. Ispalo je da su mi spasili život, ali su ga prvenstveno ugrozili”, dodaje ona. “Ni nakon toga nijesam dobila objašnjenje već sam se sama edukovala i istražila.”

Katarina i Marija dvije su od skoro dvije hiljade žena koje su učestvovale u anketi portala Roditelji.me u februaru i odgovorile na pitanja o iskustvu sa porođaja, a na osnovu kojih se može zaključiti da u našim bolnicima i dalje nijesu u dovoljnoj mjeri ispoštovane preporuke međunarodnih stručnjaka, kao ni važeće smjernice Ministarstva zdravlja koje se odnose na porođaj i trudnoću. U Crnoj Gori se godišnje porodi oko sedam hiljada žena, koje nažalost i dalje nijesu svjesne svojih prava u porođaju, što potvrđuje i podatak da je više od 80 odsto njih reklo da su imale dobro iskustvo, ali su zatim u opisivanju iskustva iznijele niz primjedbi i ličnih zastrašujućih priznanja. Način na koji je većina njih tumačila pojmove dobrog i lošeg iskustva zavisio je od krajnjeg ishoda – da li su majka i bebe, iako je bilo spornih procedura i teških trenutaka, zdrave napustile bolnicu.

Samo 14 % onih koje su ocijenile svoje iskustvo dobrim pripisalo je to uslovima u porodilištu, 48, 4 % je zadovoljno zbog odnosa zaposlenih medicinskih radnika, dok je 33, 2 % izrazilo zadovoljstvo i uslovima i odnosom. Iz daljih odgovora primjetno je da je većina bila podvrgnuta određenim procedurama, porođaji su indukovani, vršene epiziotomije, davanje saglasnosti je izostala, a neke od njih borile su se nakon porođaja i sa višemjesečnim zdravstvenim problemima koje dovode u vezu sa postupanjem ljekara i osoblja.

“Prvi porođaj je teško prošao, beba se zaglavila i kasno je bilo za carski. Doktor i tri sestre su mi legli na stomak da bi beba izašla. Dvije godine kasnije, 2022. se ponavlja ista situacija, prije porođaja sam molila doktora da se porodim carskim rezom zbog prvog lošeg iskustva, Njegov komentar je bio da ne moze na carski, jer kada bi se svaka porođala na carski ne bi bilo prirodnih porođaja. Tokom porođaja,  dok je još bilo vremena, kada sam vidjela da se sve isto ponavlja, molila sam i babicu i doktora da me vode na carski, nisu htjeli ni da čuju. Petoro njih mi je leglo na stomak, beba je ostala bez vazduha, nije zaplakala, hitno je prebačena u inkubator i jedva ostala živa”, sjeća se svojeg iskustva jedna od porodilja.

Druga kaže da je tek nakon pet sati „mučenja“ doktor odlučio da je odvede na carski rez. Bezuspješno je prije toga upirao u stomak i laktovima i koljenima da bi beba izašla.

“Imala sam podlive na stomaku mjesec dana. Petnaest dana poslije porođaja sam ležala u bolnici, dobila unutrašnji hematom, a zatim na stomaku od skakanja po meni i kilu”.

Kada je riječ o porodiljama koje su rekle da su imale loše iskustvo ( 18,8 %) na takvo mišljenje kod većine njih – 45,7 % najviše je uticao odnos ljekara i medicinskog osoblja, i uslovi i odnos zaposlenih kod 36,8 %, a samo uslovima nije bilo zadovoljno 11,1 %.

Kao razloge za to porodilje su navodile i iskustvo sa Baby friendly programom, koji kako smatraju obesmišljava boravak u porodilištu, jer nijesu sve žene odmah sposobne da brinu o bebi, a bez adekvatne pomoći. Neke od anketiranih bile su razočarane i zato što je u prvim danima izostala podrška dojenju na odjeljenju na kojem su boravile.

“Uključena mi je indukcija bez mog znanja, tj. otvoreno kažem da su me pogrešno informisali šta mi priključuju intravenski (to je bilo po njihovim riječima “nešto da ti olakša”, iako je porođaj krenuo već i prethodna dva sam se porodila bukvalno za pola sata od prvih jačih kontrakcija). Dodatno, urađena mi je epiziotomija praktično odmah, bez mogućnosti da išta kažem, samo sam vidjela makaze, u toku najvećih bolova, u rukama ginekologa”, iskustvo je jedne od porodilja.

Procenat epiziotomija i indukcija i dalje visok

Procenat epiziotomija i indukovanih porođaja u crnogorskim porodilištima, po iskustvima porodilja, i dalje je visok, uprkos preporukama koje su zdravstvene vlasti usvojile još 2016. godina i trenutnim tvrdnjama iz bolnica da je takvih procedura sve manje.

Od 1.768 porodilja koje su ispunile upitnik, 655 (37 %) je navelo da je imalo epiziotomiju (presijecanje međice da bi se bebi olakšao izlazak iz porođajnog kanala), dok je iskustvo indukovanog porođaja doživjelo 557 žena (31 %).

Uprkos smanjenju broja ovih procedura, i pojedini ljekari saglasni su da je procenat nekih procedura i dalje veći od prihvatljivog broja.

Ginekolog dr Predrag Jovović ocjenjuje da je u čitavoj Crnoj Gori, kao i u okruženju, neopravdano visok broj operativnih završavanja porođaja, a isto mišljenje ima i kada je riječ o broju indukcija i epiziotomija.

“Mnogi su razlozi za to, a kao najvažniji istakao bih nedovoljno znanje pacijenata o sigurnosti i uspješnosti, te pratećim rizicima. Siguran sam da većina pacijenata misli da je carski rez sigurniji način porođaja. Ako tome dodamo i manjak informacija koje im o tome šalju mediji, a ne samo zdravstveni radnici, koji se, istina, često i ne trude da to rade iz svojih subjektivnih razloga. Istih subjektivnih razloga zbog kojih pacijenti žele brz bezbolan porođaj. Tu bi se moglo i moralo napraviti puno više”, ističe Jovović. 

Jedna od žena koje su učestvovale u našem istraživanju kaže da je bila iznenađena uslovima na koje je naišla. Pita se da li je moguće da u 21. vijeku i dalje postoje sobe sa velikom količinom vlage, praistorijskim namještajem I kupatilom u kojem nema uopšte tople vode.

“Pored svega toga, i odnos medicinskog osoblja je bio katastrofa. Kao prvorotka, nijesam znala šta treba da radim, ne mogu da ustanem od bolova, nigdje sestre ne možeš naći, čak ih nema ni u njihovim prostorijama. Jedno veliko razočarenje cijelim sistemom”.

Nema više rutinske epiziotomije u Kliničkom centru Crne Gore

Prema evidenciji iz Kliničkog centra, gdje se godišnje obavi 3.000 – 3.500 porođaja, polovina ukupnog broja u crnogorskim porodilištima, broj epiziotomija kod prvorotki je drastično smanjen u prethodne dvije godine i trenutno iznosi manje od 20 odsto.

“Ranije se epiziotomija primjenjivala kod gotovo svakog prvog porođaja. Broj indukcija je takođe drastično smanjen i rezervisan isključivo za indukcije iz medicinskih indikacija”, pojašnjava direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo KCCG-a dr Srđan Medan.

Iako bi se i po statistici iz ostalih bolnica moglo zaključiti da procenat porođaja uz epiziotomiju i izazvanih porođaja ne prelazi 15 %, u nekima čak ni 5 %, porodilje koje su imale to iskustvo, a učestvovale su u istraživanju, javile su se u mnogo većem procentu – 37 %.

Samo iz nikšićke Opšte bolnice stigao je odgovor da se procenat epiziotomija kod prvorotki kreće oko 90 posto, što je, kako su rekli, u skladu sa preporukama beogradske škole akušerstva kojoj i pripadaju. Kod višerotki taj procenat je u nikšićkom porodilištu ispod deset posto. Broj indukovanih porođaja u tom gradu je oko šest do sedam odsto.

U bjelopoljskom porodilištu kažu da imaju manje od pet odsto epiziotomija i manje od deset odsto indukcija, a i u Kotoru je taj procenat manji od pet odsto.

Procenat izvršenih epiziotomija u Baru, na ukupan broj porođaja godišnje, je 15%, a indukovanih porođaja 8%.

Prema rezultatima istraživanja od 1.768 porodilja postupku ispiranja debelog crijeva tokom pripreme za porođaj – klistiru bilo je izloženo njih 1.139. Intervenciju pritiskanja stomaka, u slučajevima kada se beba nije spustila do porođajnog kanala, pa to na taj način pokušava da učini medicinsko osoblje, doživjela je 581 porodilja. Vodenjak je prokinut tokom porođaja 644 porodilje koje su učestvovale u istraživanju, a 537 njih je navelo da im tokom porođaja nije dozvoljeno da promijene položaj, već su morale da isključivo leže na leđima.

Procjena stanja u porodilištima

Iz Ministarstva zdravlja najavili su da će uskoro biti predstavljeni rezultati procjene stanja u porodilištima, koje su radili njihovi predstavnici, a nijesu željeli da za sada komentarišu ni ocjene međunarodnih konsultanata koji su nedavno obilazili bolnice.

Osim što nijesmo saznali u kojim je to porodilištima uočeno najviše propusta kada je riječ o uslovima, ali i postupanjima zaposlenih, nije saopšteno ni da li Ministarstvo posjeduje objedinjene podatke o broju pojedinih procedura koje se sprovode tokom porođaja, kao ni o planu kako da se taj broj smanji. Pitali smo ih i o broju pritužbi trudnica i porodilja u vezi postupanja prema njima, da li Ministarstvo planira da mijenja pojedine protokole, posebno one koje se odnose na pacijentkinje koje imaju prinudne porođaje, kao i ko kontroliše primjenu Brzog referentnog vodiča ( zdravstvene zaštite u porođaju), dokumenta koji je u vidu smjernica za zdravstvene radnike u porodilištima, u saradnji sa UNICEF-om, usvojen još prije devet godina. Te smjernice na snazi su, kako je još tada najavljeno u javnosti, kao obavezujuće za sve zaposlene ljekare i osoblje.

Ne kopirati, nego uzeti u obzir različitosti

Upitan koliko smo po pitanju kvaliteta bolničke njege majki i beba blizu razvijenih zdravstvenih  sistema, dr Jovović ocjenjuje da i pored svih objektivnih i subjektivnih problema u svakodnevnom radu, krajni rezultati, koji se vide u procentima i brojevima perinatalnog morbiditeta i mortaliteta porodilja i djece, mogu služiti na čast i ponos zdravstvenih radnika u Crnoj Gori.

“Iako je Baby friendly sistem smišljen i apsolutno potreban čvrsto insistiranje i istrajavanje na njegovom uvođenju onako kako je to neko smislio i uveo u svijetu i prostim prepisivanjem i kopiranjem, a ne vodeći računa o različitostima, prostornim i kadrovskim, za svako porodilište ponaosob, smatram pogrešnim. Posebnim smatram i mentalitetski različite osobine i prohtjeve našeg naroda i naših porodilja”, kaže Jovović. 

Stalni zahtjevi za poboljšanja u svakom poslu su nasušna potreba i na njima, dodaje on, treba insistirati.

“Pri tom se treba ugledati na uslove i rezultate najboljih, a u isto vrijeme biti svjestan svih ograničenja koje nam naša sredina naš sistem i bogatstvo – siromaštvo nameću. Iskreno vjerujem da su zdravstveni radnici, makar većina njih, ti koji su i u prošlim vremenima omogućavali prvo održanje sistema ne samo zdravstva, a potom i njegova poboljšanja, za što su spremni i dalje u budućnosti. U svakom žitu ima kukolja, u svakom podu ima trulih dasaka. A svaki sistem se mijenja prvo sa vrha, a ne sa dna”, zaključuje Jovović.

Neke od porodilja smatraju da su čudna postupanja zaposlenih na odjeljenjima akušerstva, da se od pacijentkinja očekuju stvari za koje nema uslova, ali od svega toga najviše ih dotiče način obraćanja, ignorisanje potreba i nedostatak informacija.

“Traže da održavaš higijenu i sve oko sebe, a nemaš ni toplu vodu. Ne možeš odmah posle carskog da ustaneš da pospremiš oko sebe jer kreće ta ‘vizita’ a onima koji imaju vezu dolaze da masiraju grudi, pomažu im da se obuku i jedu i razne druge stvari, bez ikakvog blama što to ostale porodilje gledaju”.

Žao nam je zbog Vašeg lošeg iskutva

„Žao nam je zbog Vašeg lošeg iskutva“, odgovor je koji je od nadležnih institucija dobila jedna od 19 porodilja, koje su učestvovale u našem istraživanju, a prijavile su nadležnima loše iskustvo iz porodilišta. Za razliku od nje, većina ostalih nije dobila nikakav odgovor.

Od 19 porodilja koje su odlučile da se žale – četiri su predale pritužbu zaštitniku prava pacijenata ustanove u kojoj su se porodile, jedna se obratila instituciji Ombudsmana Crne Gore, jedna nevladinoj organizaciji, dok su se ostale obratile zaposlenima na odjeljenju (glavnim sestrama ili ljekarima). Nekima od njih objašnjeno je da je sve urađeno po najvišim standardima, a neke od pacijentkinja ljekari i sestre su, kako tvrde, molili da ne prave veći problem. 

A kako mogućnost prigovora i žalbi izgleda u praksi objasnili su i iz porodilišta.

Iz barske Opšte bolnice kažu da su u posljednjih pet godina imali nekoliko pritužbi trudnica/porodilja na različitim osnovama. Stepen zadovoljstva ispituju putem anketnog lista koji obuhvata sve segmente: sprovođenje zdravstvene njege, edukacija porođaja, opšti uslovi boravka – prostor, sanitarni čvor, zatim njihovo zadovoljstvo/nezadovoljstvo odnosom prema pacijentkinjama, a sve u cilju poboljšanja kvaliteta pružanja zdravstvenih usluga.

U nikšićkoj bolnici navode da sitne usmene pritužbe se rješavaju u svakodnevnoj dobroj komunikaciji sa porodiljama.

“Maksimalnim angažovanjem zaposlenih u porodilištu trudimo se da procenat pritužbi bude minimalan. U posljednjih pet godina nijesmo imali pisanih pritužbi.”, ističu u nikšićkoj Opštoj bolnici.

Pojasnili su da svaku porodilju na otpustu usmeno pitaju da li je zadovoljna tretmanom i odnosom osoblja i trude se da rade na unapređenju uslova kako bi sve porodilje zadovoljne sa svojom bebom otišle kući.

Iz cetinjske bolnice “Danilo I” saopštili su da u posljednjih nekoliko godina nijesu imali zvaničnih pritužbi trudnica i porodilja, a to koliko su zadovoljne svakodnevno provjeravaju u razgovoru sa njima. Isti način provjere zadovoljstva uslugama primjenjuju i u Bijelom Polju i, kao i njihove kolege iz Berana, kažu da nijesu imali pritužbe.

„Njihove utiske provjeravaju tako što na Odjeljenju imaju sanduče za pritužbe, koje potom preuzima Ombudsman za prava pacijenata”, navodi načelnik beranskog Odjeljenja ginekologije i akušerstva.

U kotorskoj Opštoj bolnici imali su, kako kažu, prije četiri godine jedan prigovor pacijentkinje na jednoličnu ishranu, a zadovoljstvo provjeravaju razgovorom ili kroz knjigu utiska, koja je vidno istaknuta na odjeljenju.

Nadležni u Kliničkom centru Crne Gore smatraju da je normalno da se susrijeću sa određenim brojem pritužbi, s obzirom na to da se tamo obavi oko 3500 porođaja godišnje ili polovina svih porođaja u Crnoj Gori. Ističu da je procenat pritužbi ipak relativno mali u odnosu na broj pozitivnih ocjena, a svakoj, kako dodaju, pristupaju maksimalno posvećeno, uzimajući u obzir sve parametre koji mogu uticati na zadovoljstvo porodilje/trudnice, sa ciljem njihovog poboljšanja.

“Pritužbe se obično odnose na uslove porodilišta i akušerstva, ljubaznost osoblja, medicinski tretman… Svaka trudnica/porodilja prije otpusta sa odjeljenja popunjava anonimnu anketu, koja se proslijeđuje Centru za kontrolu kvaliteta. Prema povratnim informacijama, naši pacijenti su uglavnom zadovoljni, tj. dobijamo uglavnom dobre ocjene. Sve negativne ocjene se naknadno analiziraju i razmatra mogućnost korekcija. Zadovoljstvo pacijenta se provjerava i u svakodnevnom kontaktu, tokom vizite kao i u razgovoru sa pacijentima. Pacijentima su na raspolaganju i usluge Zaštitnika prava pacijenata, preko kojih mogu ostvariti svoja prava, ukoliko smatraju da su uskraćeni”, pojašnjava načelnik Odjelejnja ginekologije I akušerstva KCCG-a dr Medan.

U prilog svojim tvrdnjama navodi i rezultate istraživanja, sprovedenog na uzorku od 888 hospitalizovnih ispitanica na Klinici za ginekologiju i akušerstvo u prvom kvartalu 2023. godine. Od tog broja, njih 820 (92,3%) odgovorilo je da je zadovoljno pružanjem zdravstvene zaštite, dok 68 (7,7%), nije bilo zadovoljno.

“Zadovoljstvo se najviše odnosilo na ljubaznost, odgovornost i posvećenost zdravstvenih radnika, kao i na profesionalan odnos prema pacijentima, dok su se primjedbe više odnosile na nedostatke tehničke prirode (nedostatak tople vode i sredstava za higijenu), kao i na “baby friendly program”, u smislu manjka smještajnog kapaciteta (više beba i majki boravi u jednoj sobi)”.

Neka od iskustava porodilja govore da su veći dio vremena provedenog u porodilištu provele bez nadzora medicinskih radnika. Jedna od njih ističe da je bila potpuno zapostavljena, dva dana bez nadzora u velikim bolovima.

“Onda je uslijedio agresivan indukovani porođaj, dijete je ostalo bez kiseonika i moralo je biti reanimirano. To je ostavilo teške doživotne posljedice po dijete i traume za mene i porodicu”.

“Kako su ove žene razmažene”, jedan je od komentara zaposlenih kojeg se sjetilo više anketiranih porodilja. A žene poslije porođaja su, kako kaže jedna od njih, samo iscrpljene i jako ranjive… Sa ranama…

“Kažu vam da ne možete kući ujutro na viziti, ali ne kažu zašto, nego čekate pedijatra da vam da odgovor. I ostave vas tako 4-5 sati u agoniji, bez informacija da li je sve u redu sa bebom”.

Saglasnost na porođajnom stolu

Od ukupnog broja anketiranih, 846 porodilja (48 %) navelo je da je potpisalo saglasnost za određene procedure, a 918 (52%) da nije. Najveći procenat ispitanih porodilja nije se mogao sjetiti za koje procedure im je tražena saglasnost, osim u slučaju carskog reza i epiduralne analgezije. Kažu da su im papiri na potpis dati po prijemu u porodilište, često i kad su već bile na porođajnom stolu. Dio porodilja koje su navele da su dale saglasnost kažu da im je traženo odobrenje za klistir, u manjem procentu za epiziotomije i indukcije, a većini da beba dobije BSG vakcinu, injekciju vitamina K ili da joj budu vađeni nalazi tokom boravka u boksu. Ipak mnoge od njih, kako su navele u pojašnjenju odgovora, nijesu detaljnije upoznate šta te procedure znače.

U najvećem porodilištu u našoj državi saglasnost trudnica se, kako kaže dr Medan, traži za većinu procedura – počev od primjene klizme, preko saglasnosti za epiduralu analgeziju, do saglasnosti za carski rez.

“Usmena saglasnost se obično daje na neke procedure tokom porođaja, npr. stimulaciju porođaja, prokidanje vodenjaka”, kaže on.

Načelnik Odjeljenja ginekologije beranske Opšte bolnice, ginekolog – akušer dr Rajko Kaličić tvrdi da je saglasnost trudnica/porodilja neophodna za sve procedure koje primjenjuju i da je daju u pisanoj formi. U bjelopoljskom porodilištu to na taj način traže kada je u pitanju indukcija porođaja, stimulacija, kao i za porođaj carskim rezom.

I u kotorskom porodilištu, kako kažu, trudnice po prijemu u porodilište čeka pisana saglasnot da joj se obave sve potrebne procedure koje su u interesu nje i novorođenčeta. Na Cetinju im se, nakon prijema, nudi objašnjenje o svim postupcima, procedurama i intervencijama, kao i pisana saglasnost za izvođenje medicinski indikovanih procedura.

Direktor barske Opšte bolnice Igor Karišik takođe tvrdi da za izvođenje bilo koje medicinske procedure postoji saglasnost trudnica i porodilja. Riječ je, pojašnjava, o pisanoj saglasnosti za klizmu, medicinske procedure i intervencije, indukcije, saglasnost za carski rez, za primanje krvi i krvnih derivate, saglasnost za anesteziju, primanje vitamina K, BCG vakcinu, saglasnost za dohranu, vađenje laboratorijskih analiza, za skrining na hipotireozu , za primjenu antibiotika, kao i primjenu fototerapije.

“Nedavno je uveden kontakt koža na kožu (stavljanje novorođenčeta na grudi majke odmah po rođenju), koji traje najmanje sat ili dok to odgovara majki i bebi”, tvrde izu barske Opšte bolnice. 

U Kliničkom centru navode da se trudnicama više ne uzimaju karlične mjere, ukinuta je rutinska primjena klizme, kao I rutinsko izvođenje epiziotmije kod prvorotki, indukcija porođaja bez medicinskih indikacija, Kristellerov hvat (pomoć prilikom guranja u fazi ekspulzije). Smanjen je, kaže dr Medan, i broj stimulacija porođaja.

“Trudnica tokom faze dilatacije se podstiče da šeta ili zauzme položaj koji joj odgovara. U svakoj sali u Porodilištu postoje strunjače i lopte za pilates i babice upućuju trudnice na koji način mogu da ih koriste”, kažu iz KCCG-a.

Podrška psihologa samo u jednom porodilištu

Verbalno nasilje (obraćanje zaposlenih na neprimjeren način, uz povišen ton i pogrdne riječi) smatra da je doživjela 281 (15, 9 %) od ukupnog broja anketiranih porodilja.

Medicinske sestre su se, kako su navele neke od anketiranih, pacijentkinjama obraćale imenom, bez persiranja, imale su ružne komentare, pogrdne nadimke, zadirale su u privatnost porodičnih odnosa. I pojedini ljekari nijesu se suzdržali od komentara poput: Ako te ovo boli kako ćes se poroditi; Ko je to počeo da jauče; Hoćeš li se ti više porađati…

Čak 89,9 odsto, odnosno 1.585 anketiranih porodilja navelo je da im tokom boravka na odjeljenjima ginekologije i akušerstva nije bila dostupna podrška psihologa, niti su bile po prijemu obaviještene o toj mogućnosti. Samo 179 njih, odnosno oko 10 odsto, reklo je da je imalo ovu mogućnost.

Prema podacima iz bolnica, samo u Kliničkom centru, u kojem se porodilo 998 od ukupnog broja anketiranih, stalno je angažovan jedan psiholog. On je, kako objašnjava Medan, dostupan pacijentkinjama na zahtjev, kao i nakon predloga medicinskog osoblja. Tvrde da je psiholog često prisutan i u viziti na Akušerskom odjeljenju, te sam pruža pomoć porodiljama kojima je to potrebno, a konsultacije sa njim se obavljaju svakodnevno.

Ovog vida podrške nema u bolnicama u Bijelom Polju, Beranama, Cetinju i Kotoru, dok nadležni u barskom Porodilištu navode da ako se ukaže potreba, obezbjeđuju ga po pozivu. Njihove kolege iz Nikšića kažu da je psiholog dostupan na Odjeljenju psihijatrije, a u porodilištu samo u slučaju medicinskih indikacija.

Jedno od iskustava iz porodišta možete čuti i u podkastu koji smo radili istim povodom:

Procedure i Izazovi Samohranog…

SOS linija baner

Leave a Reply