Neefikasne tehnologije tokom porođaja, netačni podaci o carskim rezovima…

novorodjenceNedovoljno korišćenje efikasnih tehnologija i često korišćenje „pomognutog“ vaginalnog porođaja uz loše praćenje dobrobiti fetusa tokom tog procesa dovodi do prilično čestih slučajeva asfiksije (intrapartum asphyxia) odnosno ostajanja bebe bez vazduha, pokazao je izvještaj Ocjena bezbjednosti i kvaliteta bolničke njege majki i novorođenčadi u Crnoj Gori.

Zbog toga skoro 800 beba starosti do godinu dana bude liječeno odnosno jedna od 10 beba, navodi se u dokumentu koji je za potrebe Ministarstva zdravlja uradio UNICEF angažujuću tim od pet stranih i domaćih ljekara koji su u decembru prošle godine posjetili porodilišta u Podgorici, Nikšiću, Cetinju, Kotoru i Beranama.

Asfiksija na porođaju je jedan od glavnih uzroka smrti novorđenčadi u Crnoj Gori, koja ima nisku stopu mortaliteta od 5,7 odsto na hiljadu živorođene djece prema podacima za 2009. godinu iz Statističkog godišnjaka Instituta za javno zdravlje.

U izvještaju UNICEF-a se može pročitati i je praćenje dobrobiti fetusa tokom porođaja često ispod standarda i ne evidentira se na adekvatan način. Nedovoljno korišćenje efikasnih tehnologija, koje preporučuje SZO, rezultira visokom stopom carskih rezova i velikom učestalošću podstaknutog porođaja.

Autori studije su primjetili da obezbijeđene statističke informacije u vezi carskih rezova nisu uvijek tačne jer je na primjer, u ustanovi sa prijavljenom stopom carskih rezova od 20 odsto, stvarni broj operativnih abdominalnih porođaja, prema knjizi porođaja skoro dva puta veći – 16 carskih rezova na 39 porođaja što povećava procenat na 41 odsto.

Tokom jedne decenije stopa carskih rezova je drastično porasla u Crnoj Gori sa 10 odsto 2000. godine, na skoro 24 odsto 2010. godine.

„Ovakvo stanje je posljedica brojnih uzroka, a jedan od njih je postojanje vrlo liberalnih indikacija za carski rez u mnogim ustanovama pa osoblje preferira da odradi carski rez tokom dana, kako bi se „izbjegao rizik od operacija tokom noći“. Kao rezultat toga, stopa carskog reza na drugom nivou – upućene pacijentkinje (21%), u kojoj su sadržani najteži akušerski slučajevi, je značajno niža nego u mnogim perifernim ustanovama malog rizika“ upozoravaju ljekari. „Čini se da je u nekim ustanovama stopa primjene carskog reza oko 35 do 40%“.

Visoka stopa primjene carskog reza je i posljedica tehnologija za koje je dokazano da povećavaju rizik od abdominalnog porođaja poput „aktivnog upravljanja porođajem“ koje rezultira izuzetno velikom učestalošću podsticaja pri porođaju. Ne postoji mogućnosti uzorkovanja krvi fetusa kako bi se potvrdili zdravstveni problemi, skoro je rutinsko indukovanje porođaja sa 41 nedjelje trudnoće.

Ni u ovom segmentu ne postoje nacionalne kliničke smjernice, niti lokalni protokoli o indikacijama i procedurama carskog reza. Rezultat toga je ne samo visoka stopa carskih rezova, već i korišćenje rizičnih procedura pa opšta anestezija dominira nad regionalnom, a antibiotička profilaksa nije u skladu sa dokazima i međunarodnim preporukama, navodi se ustudiji.

Ljekari su primijetili i nedovoljnu komunikacija sa ženama o rizicima i posljedicama carskog reza, a osim toga oko četvrtina beba je nakon te vrste porođaja odvojena od majki što dovodi do slabog prihvatanja dojenja.

U studiji je ocijenjeno i da je upravljanje slučajevima najčešćih stanja i komplikacija često ispod standarda sa aspekta ustanovljenih međunarodnih standarda i preporuka.

Kao glavni problemi su navedeni nekorišćenje međunarodne klasifikacije bolesti, pretjerano korišćenje ljekova uključujući nepotrebnu pretjeranu medikalizaciju i upotrebu potencijalno štetnih ljekova i intravenozne tečnost. U upotrebi su zastarjele preporuke u vezi sa upravljanjem uranjenim porođajem i uranjenim pucanjem vodenjaka, kao i pucanjem vodenjaka u terminu.

„Uz jedan izuzetak, nismo vidjeli lokalne algoritme, ni standardne setove opreme i ljekova za hitno reagovanje kod glavnih akušerskih komplikacija – krvarenje nakon porođaja, teška preeklampsija/ eklampsija, teška sepsa/ septički šok, ramena distocija, „pomognuti vaginalni porođaj““,pišu autori dokumenta pojašnjavajući stanje.

Generalno, u mnogim ustanovama perifernog nivoa, postoji veoma mali stepen pripravnosti za rješavanje glavnih akušerskih komplikacija, sa svih stanovišta od informisanosti, znanja i vještina,do organizacije. Kada su ih autori studije pitali o hitnim mjerama u slučaju eklampsije ili teške preeklampsije, lokalno osoblje je ponudilo dosta čudne odgovore kao, na primjer, da nemaju takvih slučajeva, jer je antenatalna njega vrlo kvalitetna, ili da nikad nijesu imali slučaj ramene distocije.

„Glavni razlog za ovakvo stanje je to što ne postoje dogovoreni nacionalni/ lokalni protokoli/smjernice za glavna akušerska stanja i komplikacije, kao ni za upravljanje normalnim porođajem, carskim rezom, ni za njegu zdravog novorođenčeta. Ne postoji definisani sistem kontinuiranog zdravstvenog obrazovanja u zemlji, a čini se da je nastavni plan i program za zdravstveno obrazovanje zastario i da ga treba promijeniti u skladu sa međunarodnim zahtjevima“, upozoravaju ljekari.

U porodilištima veliki broj neophodnih formulara i lista za provjeru stanja (ček-lista) za praćenje stanja se ne popunjavaju i ne koriste poput partografske šeme za praćenje prve faze porođaja i dobrobiti fetusa, temperatura prostorije i novorođenčeta, praćenje žena nakon normalnog porođaja i carskog reza, praćenje žena sa akušerskim komplikacijama, lista za provjeru u hitnim slučajevima, kao što je vakuumska ekstrakcija ili postupanje u slučaju ramene distocije.

Kontinuitet njege i timski pristup okarakterisani su kao još jedno goruće pitanje jer neonatolog nije uključen u razgovor o mogućim rješenjima u konkretnim akušerskim slučajevima posebnog stanja kao što je na primjer preeklampsija i nije informisan o upotrebi kortikosteroida ili prikladnih antibiotika za sprječavanje rane sepse kod novorođenčadi.

Upravljanje slučajevima u velikoj mjeri varira među doktorima i ustanovama, ali su pretjerano dijagnostifikovanje i hiper-medikalizacija široko rasprostranjeni. Ne postoje ni lokalni algoritmi za upravljanje ozbiljnim akušerskim i neonatalnim komplikacijama.

U Crnoj Gori ne postoji organ na nacionalnom nivou grupa eksperata, odbor ili tako nešto koji bi bio odgovoran za postavljanje standarda njege u perinatologiji (akušerstvo i neonatologija) i za izradu/ izmjenu/ usvajanje i implementaciju kliničkih smjernica i protokola zasnovanih na dokazima, u skladu sa međunarodnim standardima i preporukama.

“Pored toga, ne postoji kultura revizije kvaliteta perinatalne njege, niti kultura diskutovanja o slučajevima perinatalnog mortaliteta i slučajevima ozbiljnog morbiditeta kod majki”, još jedna je ocjena stanja u crnogorskim porodilištima tima stranih i domaćih ljekara..

SOS linija baner

SOS linija baner

Leave a Reply