Majka bez krivice

Ejmi Pirson je životni trener koji je u razgovoru za magazin Monna opisala svoje iskustvo i izložila dio svog lifecoach programa koji se odnosi na ono čemu se posebno posvetila u svom radu, a to je materinstvo. Ejmi pomaže ženama da vode svoje živote ispunjene samopouzdanjem i ljubavlju prema sebi. Prenosimo njeno iskustvo i savjete koje je objavio časopis Monna.

Poslije osam pokušaja vještačke oplodnje i dva puta in vitro,  konačno bile su tu – moje dvije bebe.  Došavši kući iz bolnice, iscrpljena  i okružena svom mogućom opremom –  pumpicama za dojke, bočicama, rasporedom hranjenja, pelenama, jastučićima, cuclama i knjigama poput one „Šta da očekujete u prvoj godini” sjedela sam i zurila u moje dvije savršene bebe. Nisam osjećala radost, nisam osjećala sreću, nisam osjećala čak ni zahvalnost. To me natjeralo da se osjećam postiđenom. Moj stid je bio toliko velik da je mogao ispuniti cijelu sobu. Mrzjela sam ovaj novi život. Mrzjela sam zvuk plača. Mrzjela sam da se budim toliko puta u toku noći i to što sam odgovorna za opstanak drugih osoba.

Ali najviše od svega mrzjela sam sebe što sve to mrzim toliko. Sramota. Stid. U riječniku, ta riječ je definisana kao bolno osjećanje zbog nečeg nečasnog što si uradio sebi ili drugima. Ako pratimo korijen riječi (engl.) možemo doći i do drugog,  starijeg značenja riječi, a to je „sakriti”.

I to je ono što mi radimo. Mi krijemo svoj stid. Tako da niko za njega ne zna. Krijemo ga iz našeg vidokruga toliko da nas čini slijepim da uvidimo koliko služi kao „gorivo” za naše odluke i naše akcije.

Očekivala sam da ću u svijet materinstva ušetati graciozno, da ću biti oduševljena mojim bebama, da ću blistati sjajem mlade mame. Bilo mi je teško da priznam da osjećam stid što moja očekivanja nisu ispunjena, naročito poslije svega što sam uradila da bih dobila djecu. Onda, sakrila sam svoj stid od sebe i od ostatka svijeta.

Upoređivala sam sebe sa „dobrim” majkama i ubacila se u tu ulogu. Ali to me nije učinilo srećnijom, niti boljom majkom. Bila sam sve više i više  iscrpljena pokušavajući da dokažem sebi i ostalima da sam dobra majka. Što sam se više trudila, bila sam sve više umorna od svega i sve manje sam uživala u sopstvenoj djeci.  Prekretnica se dogodila na Dan majki. Izgubila sam moju mamu kad sam bila u šestom mjesecu trudnoće. Sada, bila sam tu bez moje majke i sa dvije bebe koje zavise od mene. Tada, naišla sam na članak pod nazivom „Naučite da budete majka”. To sam doživjela kao vatromet u svojoj glavi. To je to. Moram/treba da naučim da budem majka.

En Lamot u svojoj knjizi piše: „Vratite vjeru u sebe… tako što ćete vjerovati u sebe, tako što ćete neprestano (kao vojnik)  biti na svojoj strani…” Na kraju krajeva, majka je uvijek na strani svoje djece baš poput vojnika. Moja djeca su me naučila tome da mogu da mrzim svoj život, nedostatak sna, zvuk plača kao i zastrašujuću količinu odgovornosti koja dolazi sa tom ulogom, ali i tome kako bezgranično voljeti.

Dakle, kao što isto volim svog sina nakon što upotrijebi moj rukav da obriše nos, kao što isto volim svoju ćerku kad se baci na pod i neće da ustane, isto tako mogu voljeti sebe kao ljudsko biće.

Priznajem, ponekad posle brisanja ostataka od jabuke sa zida po treći put u istom danu pomislim kako je život bez djece lakši. Onda mi ćerka svojim neodoljivim glasom trogodišnjakinje  kaže: „Hvala mama za palačinke” i shvatim da bih mogla do vječnosti brisati ostatke jabuka za mojom djecom. Naučila sam kako da živim svoj život i kako da budem majka na svoj način, onaj koji mi prija.

I vi to možete. Evo i kako:

Korak 1 : Priznajte svoja osjećanja

Potisnuta osjećanja će vas motivisati da radite stvari od kojih ćete se osjećati još jadnije. Kraj priče. Budite iskreni prema sebi i priznajte što i kako se osjećate.
Prije nego što sam shvatila da se osjećam postiđeno zato što se ne snalazim u ulozi  majke, na razne načine sam pokušavala da dokažem da  jesam dobra majka. Nisam spavala, nisam se tuširala, nisam pitala za pomoć, i normalno, bila sam potpuno iscrpljena. Kao rezultat svega toga, bila sam još manje sposobna da budem majka kakva sam željela da budem.

Korak 2: Izložite svoj model SAVRŠENE majke

Vi nesumnjivo imate sliku “savršene majke” u svom umu. Opišite je sebi što detaljnije. Iako sebe smatram “modernom ženom”, moj model savršene majke je ona iz 50-ih godina. I sada je  vidim… ima savršenu frizuru i šminku dok graciozno vadi svježe pečene kolače iz rerne.

Pages: 1 2

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply