Korak 3 : Identifikujte crno-bijelo razmišljanje

Na samu pomisao na vaš savršeni model majke, zaključujete koliko ste vi kao majka drugačiji od nje.  Sada razmišljate crno/bijelo.

Vi sigurno niste vaša verzija savršene majke, ali to ne znači da ne možete biti dobri u tome. Na svoj način.

U periodu dok sam se krila od sopstvenog osjećaja stida i krivice, svoju djecu sam često vodila u lokalne knjižare gdje su im čitali knjige.  Imala sam običaj da se upoređujem sa jednom majkom koja je uvijek dolazila izgledajući fantastično, a njena ćerkica je bila savršeno obučena sa savršenim pletenicama u kosi. Nasuprot tome, na odjeći moje djece se još uvijek mogao naći po koji ostatak od doručka u vidu mrlje.Umjesto da budem ponosna na sebe što sam ih uopšte izvela iz kuće i dovela dovde, ja bih se upoređivala sa njom i zaključivala da sam loša majka.

Korak 4: Diskreditujte PERFEKTNU MAJKU

Kada vjerujete da postoji samo jedan način kako  biti dobra majka, teško je razmišljati o tome kako da budete majka na svoj način.

Razmotrite sledeća pitanja:

1. Možete li zamisliti bilo koga ko NE odgovara vašem modelu savršene majke, a da je potpuno uspješna u tome?

2. Šta je smiješno u vašoj slici savršene majke? Možete li da pronađete to?

3. Čime ste iznenađeni u vašoj slici savršene majke?

Postoji mnogo nevjerovatnih žena koje ne odgovaraju mojoj verziji savršene majke: Marta Bek, Hilari Klinton, Meri En Edelman, moja majka!!! Kada mislim o svim ovim majkama sa moje liste iznad shvatam da su one u životu uradile mnogo više od  posvećivanja svakog budnog  trenutka  života svojoj djeci. Sav taj posao koji su obavile i primjer koji su dale obogatio je živote njihove djece na razne načine. (onako kako moja zamišljena majka iz 50-ih nikada ne bi mogla)

Korak 5: Otkrijte svoje prednosti

Pronađite ono nešto u čemu ste drugačiji od svoje “savršene” majke i koristite to kao svoju prednost. Moja majka je umjela da spontano zapleše u radnji. Tada sam se stidjela toga. Sada se naglas smijem kada se toga sjetim. U stvari, ja želim da budem takva majka. Nasmijana. Možda neću biti najpristojnija, ali svakako najduhovitija i to je moja prednost.

Korak 6: Budite fine prema sebi

Biti  poput vojnika, na svojoj strani znači bezuslovno voljeti sebe. Pa, budite fine prema sebi i u odnosu sa sobom. Obratite pažnju na koji način govorite o sebi . Oprostite sebi to što ste ipak “samo” ljudsko biće i tretirajte se sa saosjećanjem, razumijevanjem i steknite naviku da se hrabrite. Nekih jutara, dok se moji blizanci međusobno udaraju priborom za jelo, a beba plače jer želi da je uzmem, i dok ponovo brišem ostatke hrane sa zidova, ne mislim da sam loša majka  zato što u tom trenu poželim da uskočim u prvi voz za bilo gdje! Sad se fokusiram na to što je smiješno u toj situaciji, mislim na sve ono na čemu sam zahvalna,  kao i na to da sam u ovom trenutku najbolja majka kakva mogu biti. .

Korak 7: Ponavljajte za mnom: “Ja ne moram da budem bolja nego što jesam”

Kada uhvatite sebe da razmišljate o tome kako želite/morate da budete drugačija majka nego što jeste, ili na primjer strpljivija, poruka koju zapravo šaljete samoj sebi je da niste dovoljno dobri. Prihvatite se baš takvom kakva jeste u ovom momentu i ponavljajte: “Ne moram da budem bolja nego što jesam”. Bićete mnogo bolja majka onda kad dozvolite sebi da se “pustite sa uzice”.

Nekad, kad sam bila pod ogromnim pristiskom, imala sam običaj da vičem iz sveg glasa. Istovremeno, osjećala sam se toliko loše zbog toga što ne mogu da prestanem sa tom navikom.  Ali onda, odlučila sam da sebi oprostim to misleći: “Na kraju krajeva, ja sam strastvena osoba”. Znate što se desilo? Od tada, ova moja navika je skoro potpuno “utihnula”.

Korak 8: Dajte ljudima dozvolu da vas osuđuju

Ovo je veoma težak korak. Sve mi želimo da  nas drugi ljudi smatraju dobrim majkama. Ali, dopuštanje sebi da vam tuđa mišljenja diktiraju mišljenje o sebi i svojoj vrijednosti je – unaprijed izgubljena bitka.

Nevjerovatan je osjećaj slobode koji imate kada dopustite drugima da imaju negativno mišljenje o vama, vašim postupcima ili izborima koje pravite, sve to bez potrebe da objašnjavate bilo što ili da se branite.

Jednog jutra izvela sam djecu u park. Jedna od mama u parku nije bila nastrojena prijateljski prema meni. To me malo uznemirilo. Počela sam da razmišljam: “Da li me osuđuje zbog nečega? Šta sam, dođavola sad pogriješila?” Onda sam stala. Sjetila sam se da je to što ona misli o meni njena stvar. Ono što ja mislim o sebi je jedino što se ovdje računa. I to je bilo to.

Brijom Kejti piše: “Ne možete biti srećni ako se krijete pred samim sobom. Na kraju, stvari zbog kojih smo se najviše stidjeli ispadnu najveći pokloni koje smo ikada dobili.

Moj stid je bio moj poklon.

Sad na sebe gledam na drugačiji način – bez vela neistraženog stida i krivice. Vidim moje ruke koje me bole od beskrajnih i uzaludnih pokušaja da napravim iole pristojan francuski hleb, vidim brdo razbacanih ugljenisanih kolačića po kuhinji, moju djecu koja besciljno tumaraju po kući dok ja peglam moju haljinu ili nanosim karmin. Umjesto da se zbog toga osjećam postiđeno, mogu reći da me upravo taj moj stid naučio tome kako da budem majka, da zavolim majku u sebi i da stvorim svoj jedinstveni brend majke i, što je najvažnije, to je onaj koji podrazumijeva srećnu majku.

 

Pages: 1 2