Iako je svako dijete „priča za sebe”, kako to doktori obično kažu, i razvoj svake bebe se sagledava bez generalizovanja, roditelji bi trebalo da budu upoznati sa nekim osnovnim pokazateljima i prate ih kako bi znali da je sve u redu. Razvojna mapa je samo okvirna šema razvoja, u kojoj saznajemo npr. kada bebe najčešće počnu same da sjede, prohodaju, progovore… Roditelji koji sumnjaju da njihovo dijete sporije napreduje ili ima smetnje u razvoju bez oklijevanja treba da konsultuju pedijatra.
- Reaguje na poznate glasove i zvuke;
- Dobro sisa i dodiruje majkinu dojku rukama;
- Podiže obje ruke prema svojim ustima;
- Okreće glavu ka ruci koja joj miluje obraz.
Znaci upozorenja:
- Često i dugo plače bez vidljivog razloga;
- Slabo vuče mlijeko iz dojke ili odbija da sisa;
- Slabije reaguje ili ne reaguje na glasne zvuke i svjetlost;
- Slabo pokreće ruke ili noge;
- Povraća, ima proliv, otežano i ubrzano diše odnosno ima neki drugi simptom bolesti.
U ovom uzrastu roditelji treba da maze svoju bebu što češće; pričaju joj, pjevaju i govore stihove; budu nježni i strpljivi, kao i da odvedu bebu na prvi kontrolni pregled kada napuni mjesec.
Većina beba do šestog mjeseca:
- Udvostruči težinu koju su imale na rođenju;
- Sjede uz pridržavanje;
- Okreće se i na lijevu i na desnu stranu, a kada leži na stomaku prevrće se na leđa;
- Reaguje na sopstveno ime i poznata lica;
- Guče i proizvodi zvuke kojima oponaša govor;
- Počinje da oponaša zvuke i izraze lica;
- Uzima predmete i razgleda ih ali i trese u ruci;
- Podiže glavu i vrat kada leži na stomaku.
Znaci upozorenja:
- Teško pravi pokrete;
- Slabo reaguje ili ne reaguje na zvuke, na poznate osobe ili dojku;
- Odbija dojku;
- Izgleda ukočeno.
U ovom uzrastu roditelji treba da stavljaju bebu da leži na čvrstoj, ravnoj i sigurnoj površini, kako bi mogla slobodno da se pokreće; da odgovaraju na bebino gukanje; da joj i dalje pričaju,čitaju i pjevaju, i drže je u položaju iz kojeg može da vidi šta se dešava u njenoj najbližoj okolini.
- Utrostruči težinu koju su imale na rođenju:
- Sjedi bez pridržavanja;
- Počinje da pravi korake držeći se za oslonac;
- Puzi na rukama i koljenima i uspinje se da bi stajala;
- Pokušava da oponaša riječi i razumije jednostavne zahtjeve i pitanja (Ne diraj! Gdje je meda?);
- Ponavlja zvuke i pokrete kako bi skrenula pažnju na sebe;
- Uživa u igri skrivanja ili tapšanja;
Znaci upozorenja:
-
Ne reaguje na roditelje;
-
Ne proizvodi zvuke kao odgovor drugima;
-
Ne prati pogledom predmete koji se kreću;
-
Nema apetit i odbija hranu.
U ovom uzrastu roditelji treba da nastave da podstiču razvoj bebe kroz igru; pokazuju i imenuju predmete iz okoline; naprave što bezbjedniji prostor kako bi izbjegli nezgode; daju djetetu slikovnice.
- Hoda, trči i penje se;
- Samostalno jede kašikom;
- Zna da pokaže predmete na slici;
- Izgovara nekoliko riječi zajedno;
- Slijedi jednostavna uputstva roditelja;
- Žvrlja kada im se daju olovka ili bojica;
- Uživa u kratkim pjesmicama i pričama;
- Imitira ukućane;
- Umije da pokaže znake ljubomore;
Znaci upozorenja:
- Ne reaguje na druge osobe;
- Nije stabilno dok hoda i sa teškoćom održava ravnotežu;
- Nema apetiti;
- Ima neobjašnjive povrede i promjene u ponašanju, posebno kada je u kontaktu sa drugim ljudima.
U ovom uzrastu roditelji treba da čitaju, pjevaju, razgovaraju i igraju se sa djetetom; uče dijete da izbjegava opasne predmete; prestanu da tepaju djetetu kako bi ispravno ovladalo govorom; utvrde jednostavna pravila ponašanja i realna očekivanja; budu dosljedni; pohvale i podrže dobro ponašanje djeteta i njegove pokušaje da bude samostalno; ohrabruju dijete da proba hranu ali ne i da ga prisiljavaju da jede.
Većina djece do 3. godine:
- Prepoznaje i imenuje poznate predmete i slike;
- Hoda, trči, šutira, skače i penje se uz stepenice;
- Samostalno se hrani;
- Zna svoje ime, pol i godine;
- Imenuje boje;
- Stiče higijenske navike;
- Pravi rečenice od nekoliko riječi;
- Pokazuje osjećanja;
- Više koristi jednu ruku;
- Samostalno oblači neke djelove garderobe.
- Ne pokazuje interesovanje za igru;
- Nema razvijenu finu motoriku;
- Ne razumije jednostavne naloge;
- Često pada;
- Ne može da izgovori nekoliko riječi u nizu;
- Ima slab apetit, nije zainteresovano za hranu;
- Nema strah od realnih opasnosti;
- Bez povoda pokazuje agresivnost prema sebi i drugima.
U ovom uzrastu roditelji treba da razvijaju djetetu maštu; traže da im pokaže i imenuje djelove tijela; pričaju mu priče, čitaju knjige, zajedno gledaju ilustracije, uče ga dječijim pjesmicama; prave loptice i gliste od plastelina; daju djetetu papir i bojice da crta; obezbijede djetetu sopstveni pribor za jelo; podržavaju ga u samostalnom oblačenju, pranju ruku i zuba, korišćenju toaleta.
Izvor: UNICEF Montenegro