Dječji oftalmološki pregled jedan je od najvažnijih pregleda koji treba obaviti do četvrte godine djetetovog života. Intenzivan razvoj vida djeteta traje do kraja šeste godine života, ali ono nikada nije premalo za oftalmološki pregled.
Dok se vid razvija, poremećaji se mogu i moraju liječiti kako bi se omogućio normalan razvoj dječjeg oka i vida. Kada dijete odvesti na prvi oftalmološki pregled jedno je od pitanja koje roditelji često postavljaju, dvoumeći se je li dijete još premalo za ispitivanje funkcije vida.
Budući da se vidne funkcije intenzivno razvijaju u periodu od 3. do 4. godine života i završavaju gotovo u potpunosti do djetetovog polaska u školu, poremećaji pronađeni u tom periodu mogu se vrlo učinkovito liječiti.
Roditelji koji sami imaju poteškoće s vidom, visoku dioptriju, strabizam, slabovidnost čak i u porodičnoj anamnezi, trebalo bi što ranije da dovedu svoje dijete na pregled bez obzira primjećuju li neke od simptoma i kod djeteta. Takođe, pri svakoj sumnji u slabiji vid djeteta ili bježanje oka, pregled mora biti neodložan.
Kako primijetiti da dijete slabije vidi?
Ukoliko su vidne oštrine smanjene na oba oka, dijete jasno pokazuje znakove slabijeg vida poput približavanja knjiga očima, gledanja u ekran na kratkoj udaljenosti ili škiljenja i učestalog žmirkanja kod gledanja udaljenih predmeta. Znakovi takođe mogu biti i trljanje očiju ili osjetljivost na svjetlo. Ali ukoliko je vid oslabljen samo na jednom oku, dijete se koristi okom na kojem ima jasan vid i problem može proći neprimijećen. Pri tome mozak preuzima informacije koje dolaze iz dominantnog oka, a informacije iz drugog oka se potiskuju što dovodi do razvoja slabovidnosti.
Među najčešće bolesti oka koje je neophodno liječiti u dječjem uzrastu pripadaju slabovidnost (lijeno oko, ambliopija), strabizam (bježanje oka), dječja mrena i nistagmus (titranje oka).
Liječenje slabovidnosti – strpljenje i upornost se isplate
Kada se otkrije slabovidno (tzv. lijeno) oko, potrebno je djetetu dati odgovarajuću korekciju naočarima i sprovoditi okluziju, odnosno zatvaranje zdravog oka flasterom kako bi se slabije oko prisililo da gleda i time se razvija. Posebno prilagođeni flaster potrebno je staviti preko oka, a ne na naočare, kako bi se onemogućilo da oko gleda sa strane. Period zatvaranja oka zavisi od dubine ambliopije i uzrasta djeteta, a proteže se od sat vremena do šest sati dnevno. Dokazano je da je efekt okluzije veći ukoliko dijete radi nešto na blizu (crtanje, čitanje, igranje igrica). S obzirom da se djeca često opiru nošenju flastera, potrebno je puno strpljenja i upornosti kako bi se postigao željeni efekt. Dijete koje jako slabo vidi na nepokriveno oko više će se opirati zatvaranju dominantnog oka nego ono s boljim vidom. Roditeljima to treba biti znak za još veću upornost i strpljenje.
Što kada djetetu bježi oko?
Strabizam je poremećaj pokretljivosti i položaja očiju. Kod savršene saradnje oka, dvije pojedinačno percipirane slike u mozgu ujedinjuju se u jednu. Takva zajednička slika je jasna i jednostruka (binokularnost). Kada oko bježi, vidne osi nisu poravnate i mozak se koristi slikom samo jednog oka koje postaje vodeće. S obzirom da je isključivanje jednog oka neuroadaptacioni mehanizam kojim se sprječava pojava dvoslika, oko koje se potiskuje postaje slabovidno. Osim razvoja slabovidnosti, posljedica strabizma je i nemogućnost postizanja binokularnosti i osjećaja dubinskog vida, tj. stereovida.
Pregled je prilagođen uzrastu djeteta
Osnovni oftalmološki pregled obuhvata uzimanje ortoptičkog statusa s testovima binokularnog i stereovida, utvrđivanje vidne oštrine uz kompletni pregled prednjeg i zadnjeg segmenta oka, obavezno širenje zjenica i određivanje objektivne dioptrije skijaskopijom. U liječenju svih poremećaja vida kod djece izuzetno je važna kvalitetna komunikacija oftalmologa i roditelja.
Izvor: Ordinacija.hr
