Vršnjačkom nasilju danas daje se, možda, više medijske pažnje nego što bi trebalo, smatra ministar pravde Marko Kovač.
On je, gostujući sinoć na TV Vijesti, kazao da je vršnjačkog nasilja bilo i ranije, kada je on bio adolescent, ali se o tome nije toliko pričalo.
I ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić saglasan je sa svojim kolegom iz drugog resora. Samo prije sedam dana, na konsultativnom saslušanju na sjednici skupštinskog Odbora za prosvjetu, on je rekao da je medijima možda postalo interesantnije da se bave temom vršnjačkog nasilja u nedostatku nekih značajnijih kriminačlnih obračuna.
“Danas mi se čini da svaka svađa između vršnjaka, da li punoljetnih ili maloljetnih, osvane na naslovnici određenih medija. Negdje bih rekao da je i to, možda u nedostatku nekih značajnijih kriminalnih obračuna, nekih većih incidenata koji u posljednje godinu i po, dvije ili tri godine ne pune medijski prostor, možda je medijima postalo mnogo interesantnije da se bave ovim temama“, kazao je Adžić.
To što se vršnjačko nasilje prijavljuje, prema njegovim riječima, ukazuje i na porast povjerenja u institucije.
“Kada ovakvi problemi dođu do MUP-a, čini mi se da smo već zakasnili. Represivne mjere mogu da doprinose suzbijanju pojave, ali kao društvo moramo da damo doprinos, počev od porodice, preko obrazovnih ustanova, MUP-a, Ministarstva rada i socijalnog staranja”, ističe Adžić.
Poručio je da je neophodno da se svi posvete boljem vaspitanju djece i prevenciji vršnjačkog nasilja.
“Kada dođemo do situacije da se maloljetna lica sakcionišu i kažnjavaju onda smo već zakasnili. Imamo brojna ograničenja. Zakoni nas obavezuje da prema maloljetnicima postupamo u skladu sa propisima, bez obzira na krivična djela koja učine”, poručio je Adžić.
On je kazao da Uprava policije nema kapaciteta da obezbijedi školske policajce. Plan je, kako je dodao, da sve obrazovne institucije same organizuju obezbjeđenje i nadzor unutar škola.
“Postoje određena sredstva koja su obezbijeđena za tu namjeru i vjerujem da će to biti uspješno sprovedeno”, poručio je Adžić.
Teme vršnjačkog nasilja, kako dodaje, svakako jeste opterećujuća, ali su, čini mu se, mnogo više istaknute u medijima.
„Možda su i podsticaj pojedinim možda, da se ne izrazim pregrubo, osobama sklonim devijantnim ponašanjima, možda i prilika da se na ovaj način promovišu i da na ovaj način dospiju u sferi interesovanja šire javnosti“, rekao je Adžić.
Čini mu se, kako dodaje, da nikada nije postojala ovolika volja da se medijski i institucionalno radi na rješavanju ovog jako složenog problema.
„Problem vršnjačkog nasilja je problem koji datira mnogo prije nego što smo i mi došli na svoje funkcije, a pojedini možda i rođeni. Pamtim period kad smo svakodnevno poslije nastave imali zakazane tuče ili pojedinaca poslije škole. Možemo sad zatvarati oči pred tim, ali znam moja generacija, neke i prije mene, to je ustaljena praksa bila“, rekao je Adžić.
Rezultati istraživanja
Istraživanje Zavoda za školstvo, čiji su rezultati predstavljeni prošle sedmice, pokazalo je da je od početka školske 2022/23. godine 43% učenika/ca je u svojim školama svjedočilo nasilju, a 17% učenika/ca doživjelo je makar jedan akt nasilja (bio/la je žrtva nasilja u školi).
Osam odsto od 13 hiljada djece, koja su učestvovala u istraživanju Zavoda za školstvo, ne osjeća se sigurno u školi zbog vršnjačkog nasilja, odnosno trpi neki oblik psihološke štete. Od tog broja 6,3 % đaka osjeća neprijatnost, a 1,9 % ima strah od škole.
Iz Zavoda su precizirali, u zaključcima istraživanja, da jedan manji broj učenika zlostavlja druge učenike ( to je 2,7 % nasilnika, 4 % učenika koji su i žrtve i nasilnici, 13 % učenika koji su samo žrtve i 76 % učenika koji nisu ni žrtve ni nasilnici).
Prema podacima UNICEF-a za 2022. godinu procenat učenika koji su bar jednom bili izloženi školskom nasilju u posljednjih nekoliko mjeseci za region iznosi između 18 i 25 procenata.
Vršnjačko nasilje bilo je tema i istraživanja Centra za građansko obrazovanje, kojne je sprovela agencija Damar.
Iz ove organizacije su ukazali na to da građane brine rast vršnjačkog nasilja. To prepoznaje ogromna većina njih (77,6 odsto), a 94 odsto izražava veliku ili određenu brigu oko ove pojave, dok većina (53,6 odsto) smatra i da Vlada Crne Gore ne reaguje adekvatno na ovaj ozbiljan problem.
Iz CGO-a su saopštili da se odgovornost za rast vršnjačkog nasilja usmjerava ka brojnim akterima – od roditelja, maloljetnih nasilnika, i obrazovnih institucija, preko medija i policije, pa do negativne društveno-političke klime, sudova, Vlade, tužilaštva, političara, vjerskih zajednica.
