Prilagođavanje djeteta na vrtić – preporuke psihologa i vaspitačice

Foto: Ilustracija

Period prilagođavanja djeteta na vrtić obično traje nekoliko sedmica, ali kod neke djece može trajati duže. Savjeti psihologa su da roditelji na vrijeme počnu da pripremaju dijete i da je veoma važno da ono prije vrtića ima iskustvo odvajanja od roditelja. U procesu adaptacije ključna je saradnja između roditelja i osoblja u vrtiću.

O adaptaciji ali i ostalim važnim temama koje se tiču vrtića razgovarali smo u Roditeljskom kutku uživo sa psihološkinjom u JPU “Đina Vrbica” Dijanom Radenović i vaspitačicom Vesnom Marković Medenica.

Kada je u pitanju donja granica kada bi dijete moglo da krene u vrtić, Jović kaže da je praksa godinama unazad da se sačeka da dijete navrši godinu dana da bi krenulo i vrtić. S obzirom na to da roditelji rade, ona kaže, da kada im se obrate sa željom da upišu dijete i prije prvog rođendana u vrtiću gledaju koji je to boks najbolji, koji ima najmanje djece da ga tu prime i onda prate adaptaciju.

Jović smatra da je vrtić najbolje mjesto za dijete i u ranom periodu tj. jaslenom uzrastu.

“Najbolje je da kada je roditelj spreman, kada porodična organizacija i struktura to zahtijevaju da tog trenutka uključe dijete u vrtić tj. u jaslice”, rekla je ona.

Jović objašnjava da se većina djece adaptira nakon dvije do tri sedmice, nekada i mjesec dana ako prekidaju odlazak u vrtić. Djece koja su bolešljiva ili su u izazovnoj porodičnoj situaciji (razvod, gubitak i sl.) desi da upadnu u kategoriju teške adaptacije, produžene adaptacije.

Psiholozi tj. stručne službe pozivaju roditelje ove djece na razgovor i na neki način obnavljaju proces adaptacije te djece.

“U praksi je na sreću svih nas zaista mali broj djece. U ovo trenutku imamo dvoje djece u psihološkoj službi na toj vrsti tretmana. I zaista i to se prevazilazi”, kaže ona.

Psihološkinja Jović kaže da su rijetki slučajevi kada oni preporuče roditelju da dijete ne dovodi u vrtić.

“Možda sam za 8 godina koliko radim u vrtiću imala jedno dijete za koje sam vidjela da se nikada neće adaptirati i roditelji su sami odlučili i više nijesu dovodili dijete u vrtić”, rekla je ona.

Pojašnjava da kada god se desi ta teška adaptacija uvijek postoji neki uzrok toga, koji je negdje ili u porodičnoj situaciji ili u trenutnom razvojnom izazovu djeteta, ali, kako kaže, to se prevazilazi ako imaju saradnju sa roditeljima.

Psiholog radi sa roditeljem, vaspitač u grupi, a roditelji i djece rade nešto kod kuće – to je trougao u kojem se, kako kaže, uvijek desi da imaju neko rješenje i napredovanje u adaptaciji.

Vaspitačica Marković Medenica navodi da kada primijete da dijete ne može da se privikne, da stalno plače, da ne mogu da mu pomognu onda kontaktiraju psihološku službu koja odmah reaguje i radi svoj posao.

Upis, šta ponijeti prvog dana vrtića, šta treba djeca da imaju u torbi

Vaspitačica Vesna Marković Medenica objašnjava da upis djece počinje u maju, a da djeca kreću u vrtić u septembru. Roditelj treba da popuni prijavu u konkursom predviđenom roku, priloži izvod iz matične knjige rođenih (ukoliko se dijete prvi put upisuje), a potom se sklapa ugovor između staratelja i predškolske ustanove.

U septembru, kaže ona, roditelji kada dovedu dijete moraju donijeti potvrdu pedijatra da je ono spremno za kolektiv, i ugovor, a i uplatnicu.

Pored toga, potrebno je da roditelji donesu torbu u koju će spakovati ono što će tokom dana biti potrebno djetetu dok je u vrtiću.

Marković Medenica navodi da ukoliko se radi o djetetu jaslenog uzrasta važno je da roditelji ponesu pelene za djecu, preobuku, flašicu, igračku ukoliko je dijete posebno vezano za neku. Djeci vrtićkog takođe je potrebna presvlaka, čaša, dva peškirića na početku godine koji se peru i koriste tokom godine.

Čitava porodica ulazi u proces adaptacije

“Zaista je od važnosti da na vrijeme roditelji i djeca počinu da se navikavaju. Da se obroci djetetu pred spavanje podese sa onim kako je u vrtiću”, kaže psihološkinja.

Veoma je važno da dijete prije vrtića ima to iskustvo separacije od svojih roditelja.

“Ili ako nema da roditelji to započnu tako što će ostaviti svoje dijete kod bake ili deke ili tetke, kod bilo koga kod koga imaju slobodu da naprave tu separaciju nekoliko puta i da djeca nekako steknu sigurnost u roditelja da će se vratiti i da će biti tu ponovo za njih”, savjetuje psihološkinja.

Dodaje da se za veću djecu, ako dijete kasnije kreće u vrtić, može predstaviti kako to čitav jedan dan izgleda u vrtiću, da će se tamo družiti, da će tamo biti igračaka, od čega će se sastojati njegove obaveze u vezi sa tim. Isto tako, navodi ona, korisno je da se pođe sa djetetom do vrtića da se prošeta ta ruta od kuće od vrtića, da dijete zna gdje je to i ako je moguće dogovoriti sa osobljem vrtića da se dijete upozna kako izgleda vrtić, radna soba, kako izgleda mjesto gdje se prezuva dijete.

“U tom trenutku to će vašem djetetu biti zanimljivo, ali ako ga odjednom stavite u sve to će i za njega i za vas biti stres”, poručuje ona.

Jović navodi da će roditelji biti u procesu adaptacije ništa manje nego njihovo dijete.

“Pored toga što treba da imate puno razumijevanja za dijete i njegova nova ponašanja izazvana tom adaptacijom i negdje očekivanja da se ono navikne na nove osobe i nova djelovanja i vi ćete kao roditelj se zaista zateći u jednom novom procesu i misleći da se ono navikne, onda kad se ono baš navikne vidjećete da ste vi upravo i dalje teče proces adaptacije kod vas”, pojasnila je ona.

Poručuje da djecu ne treba plašiti vrtićem.

“Zato što je zaista vrtić jedno lijepo mjesto za dijete i treba dijete spremiti na to a ne ga pustiti da prođe proces adaptacije pa da samo razumije da je to lijepo mjesto”, dodaje ona.

Moguće je čak da prvih dana roditelj bude u vrtiću sa djetetom, ali prema riječima psihološkinje to i nije baš dobro jer može odložiti proces adaptacije. Ukoliko dijete nikada se nije odvajalo od roditelja, prvi put kada ga roditelj ostavi na duže vrijeme onda adaptacija bude teža i duže traje, kaže ona.

Iako nijesu svi roditelji u mogućnosti da to učine jer rade, psihološkinja smatra da bi najbolje bilo postepeno produžavati vrijeme boravka u vrtiću – prvo po nekoliko sati, pa onda tek ostavljanje na spavanje. Takođe, je važno da roditelji budu riješeni da ostave dijete u vrtić.

Prema njenim riječima, djetetu ne treba govoriti “Doći ću za 2-3 sata po tebe” jer ono ne poznaje vremenske odrednice i zato je najbolje da mu roditelj kaže da će doći kada se poigra malo, kada doručkuje/ruča ili kad malo odspava.

Dešava se da dijete, iako se adaptiralo, zaplače ukoliko roditelj dođe nakon onog vremena za koje je rekao da će doći po njega. Nije neobično i da ostavljajući djece u vrtić i roditelj plače. Zbog toga stručni radnici savjetuju da roditelji vode računa na koji način govore i kakve poruke šalju djetetu u vezi sa vrtićem, jer ono osjeća sve to, i na njega to utiče.

Važna je saradnja između roditelja i osoblja u vrtiću

“Mora se ostvariti ta dobra saradnja i negdje steći povjerenje. Ne kažem u startu, ne može roditelj doći i imati potpuno povjerenje naročito ako je neki mladi vaspitač u pitanju jer negdje uvijek postoje te predrasude prema mladim vaspitačicama i medicinskim sestrama”, kaže Marković Medenica.

Pojašnjava da je bitno da roditelj dođe spreman u smislu da predaje dijete u sigurne ruke i da je vrtić jedna institucija koja je dobra za dijete koja će mu umnogome pomoći u toku daljeg razvoja, ali i odvajanja za njegovo dalje školovanje

Nijesu rijetke situacije da dijete prestane da plače čim uđe u učionicu i roditelj ode.

“Djeca negdje koriste slabost roditelja, jer oni najbolje poznaju svoje roditelje”, kaže psihološkinja.

Navodi da nekom djetetu uopšte nije potrebna dodatna utjeha, dok je nekom potrebna veća pažnja, sve je to individulano.

Kako izgleda jedan dan u vrtiću

U svim vaspitnim jedinicama režim rada i raspored aktivnosti u toku dana je isti. Prijem djece je od 6 do 8 sati i 30 minuta, kada se zatvaraju vrata. Bitno je da roditelji ne kasne jer se u 8 i 30 služi doručak.

“Nakon doručka se obavljaju higijenske navike, a tu su medicinske sestre i drugo osoblje zajedno sa vaspitačima”, kaže ova vaspitačica.

Poslije toga, prelazi se na frontalni dio rada gdje se radi sa djecom i grupom, zatim se koriste centri interesovanja koji podrazumijevaju planirane aktivnosti.

Nakon ovih aktivnosti, ukoliko ima vremena i ukoliko to vremenski uslovi dozvoljavaju, djecu izvode napolje, u dvorište vrtića ili ih vode na neki izlet. Vaspitačica pojašnjava da to da li će izvesti djecu zavisi od organizacije vaspitača ali i broja djece.

Potom djeca imaju slobodne aktivnosti, nakon čega peru ruke i potom vrijeme za ručak i popodnevno spavanje. Djeca koja ne ostaju da spavaju, dobijaju užinu i u pola jedan dolaze roditeljji po njih.

Nakon spavanja slijedi užina, a u pola tri otvaraju vrata do 17 sati, i u tom terminu roditelji dolaze po  djecu.

Kada ne treba dovoditi dijete u vrtić

Ako dijete ima temperaturu, ukoliko primijete da nešto sa djetetom nije u redu, pozovu roditelje da dođu za njega, kako bi ono dobilo određeni tretman, ali i kako grip ili bolest ne bi prešla na drugu djecu.

“Mora se voditi računa o tome da se djeca dovode zdrava u kolektiv, jer može doći do raznih oboljenja i zaraznih bolesti”, kazala je Marković Medenica.

Ne dovode se u vrtić ni djeca koja imaju određenu terapiju jer u vrtiću ne smiju da im daju sirupe, antibiotike..

Da li je potrebno da dijete uči kod kuće da se samo hrani?

Prema riječima vaspitačice, već u starijim jaslenim grupama djeca imaju svoje stolove gdje oni sami mogu da se hrane, naravno uz pomoć medicinskih sestara i vaspitačica.

Psihološkinja dodaje da imaju tendenciju u radu da samostalno hranjenje bude što ranije i da se, kod djece kod koje je prepoznata samostalnost u hranjenju, to dalje stimuliše.

“Ako to postoji i na ranijem uzrastu onda se tom djetetu daje da samo počne da jede jer je za razvoj djeteta važno uspostavljanje samostalnog obavljanja određenih radnji”, kazala je ona

Leave a Reply