Kako ispričati priču tako da vas dijete uzbuđeno sluša

Foto: Ilustracija

PIŠE: Jelena Aleksov, Fondacija Novak Đoković

Djeca imaju urođenu ljubav prema pričama. Priče stvaraju magiju i osjećaj čuda, pružaju djeci ulazak u nepoznate i tajanstve predjele. Kroz priče dijete ne samo da će lako usvajati nove riječi, ojačavati jezik, širiti svoje znanje, već će naučiti i uvidjeti koja je to greška koju je Crvenkapa samo jednom počinila. Naučiće da slušaju roditelje i njihove savjete. Pričanje priča djeci koje imaju jasnu i smislenu poruku može im pomoći da uče i razlikuju kvalitete kao što su mudrost, hrabrost, iskrenost i dobrota.

Šta može da ponudi priča?

Kroz pripovijedanje priče kod djeteta najmlađeg uzrasta ne samo da se podstiče govor, već se i povećava njegov osjećaj za zapažanje, pamćenje, razmišljanje, zaključivanje. U najranijem uzrastu, sa prvim likovima životinja, dešavanjima u okolini, različitim predmetima, koji „iskaču“ iz šarenih dječijih slikovnica, slagalica, bojanki – dijete se uči razlikovanju dobra od zla, poželjnog od nepoželjnog.

Priče otkrivaju univerzalne istine o svijetu. Uče nas o životu, o nama samima i o drugima.

U kasnijim nižim razredima škole dijete koje se od najranijeg uzrasta susrelo sa pričom pokazaće veću zainteresovanost za otkrivanje novih priča o svijetu koji ga okružuje. Priče mogu djeci omogućiti da istražuju svoje kulturne korijene, da iskuse različite kulture i steknu uvid u različite tradicije i vrijednosti. Putem priče i pripovijedanja djeca saosjećaju sa nepoznatim ljudima, mjestima i situacijama.

Prednosti pripovijedanja u učionici

Čitanje i pričanje priča veoma je važno za stvaranje obostrane komunikacije između nastavnika i učenika u učionici, kao i između roditelja i djece van učionice. Jezik koji uče u učionici je alat koji oni koriste da oblikuju svoje misli i osjećanja. To je nešto više od načina razmjene informacija i širenja ideja, to je njihovo sredstvo da se dopre i da se povežu sa drugim ljudima.

Priče mogu postati veze ne samo između svijeta učionice i kuće (porodice), već i između učionice i šire (svijeta uopšte).

Dijete kad sluša priču koju mu neko pripovijeda osjeća povezanost sa tom osobom. Zato je važno da nastavnici prilikom pričanja priča imaju u vidu da je neophodno da promovišu osjećaj blagostanja i opuštanja, da samim tim povećavaju spremnost djece da komuniciraju, da iznose svoje misli i osjećanja, da podstičitu aktivno učešće djece, ističu upotrebu mašte i kreativnosti.

Posebno je važno podsticati djecu na saradnju i razvijanje lijepog odnosa, ispunjenog razumijevanjem i poštovanjem. Učiti djecu da unaprijede i njeguju vještine slušanja, samim tim ona će postati pažljiva, ali i imati svijest o potrebi i važnosti da se sagovornik uvijek sasluša.

Bajke i basne učiteljima i nastavnicima predstavljaju najzanimljiviji put ka pričanju jer se djeca preko životinja upoznaju sa složenijim odnosima među ljudima, sa različitim emocijama, sa dalekim i izmišljenim predjelima.  

Tri savjeta kako da ispričate priču tako da vas dijete sluša sa uzbuđenjem

  1. Pri pripovijedanju koristite svoje lice, tijelo i odgovarajuće gestove. Jako je važno da učinite da vaše tijelo i lice reaguju na priču i da se jasno izražavate.
  2. Takođe je jako bitno da prilagodite jačinu, visinu i tempo vašeg glasa. Zapravo vaš kontakt sa djetetom treba da bude aktivan, čime ćete stvoriti harizmatično prisustvo i učiniti da vam vjeruje.
  3. Pažnju je potrebno usmjeriti i na upotrebu prostora u kome izvodite priču. Iskoristite tišinu i pauzu da biste dodali dramatičan efekat vašem pripovijedanju, a kod djeteta u potpunosti izazvali uzbuđenje.

Izvor: Fondacija Novak Đoković

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply