Velizar Radojičić, po struci medicinski tehničar, grabi svaki momenat da svoje troje djece, Olgu, Noru i Luku, vodi na avanture i pokaže im sve ljepote Crne Gore i na taj na;in ih odvaja od igrica i televizora.

U razgovoru za portal Share Montenegro Velizar otkriva da su njegovi roditelji rođeni na selu, ali da ga kao malog, zbog poslova kojima su se bavili, nijesu često vodili u planinu.

Njegova pasija za prirodom počinje prije 10 godina odlaskom u Norvešku.

“Tamo sam živio i radio sedam godina i uvidio da “provod” nije samo izlazak u grad, nego i planinarenje, kampovanje, rafting, ronjenje…Dok sam odrastao, većina aktivnosti koje sam želio da probam mi nijesu bile dostupne prvenstveno zbog finansija, a kad sam počeo da radim i zarađujem, umjesto finansija, problem je bilo slobodno vrijeme. Mnogo je teško naći balans. Ja sam ga našao kad sam operisao koljeno i dobio godinu dana za oporavak. Tad počinju sve moje avanture. Eto sreće u nesreći”, otkriva Velizar.

Biti avanturista još je ljepše u društvu svoje djece, a Velizar otkriva kako ih je odvojio od televizora, igrica i poveo u prirodu.

“Naravno sve počinje polako i pomalo. U Nikšiću imamo brdo Trebjesa i to je savršeno mjesto za upoznavanje sa prirodom i aktivnostima u njoj. Lagane šetnje smo postepeno ponavljali i produžavali. Televizor i igrice su dio današnjeg života djece i oni se sami neće sjetiti da odu na planinarenje. Roditelji moraju preuzeti inicijativu, jer djeca za bolji provod od telefona i tableta ne znaju. Nama je u mnogome pomogao i dolazak psa u naše živote – naš voljeni Floki nas je naveo da budemo još aktivniji”, priča on.

Luka je najstariji i ima devet godina, Olga je dvije godine mlađa, a najmlađa među njima je šestogodišnja Nora.

“Oni vole da provode vrijeme sa mnom, a ja volim prirodu…Redovno se kupamo u planinskim jezerima, družimo se sa životinjama… Mnogo je važno da odlazak u prirodu bude interesantan i zabavan, da bi djeca poželjela da se vrate”, objašnjava Velizar.

Prema njegovim riječima, su iskustvo i praksa su najvažniji.

“Kako se adekvatno obući za određene vremenske uslove, šta je opasno po život, šta se u prirodi može jesti, šta nipošto ne smije, kako kojoj životinji prići…Ako samo “blenu” u ekran sigurno ništa od ovoga ne mogu da nauče. Primjera radi, Olga sad bira obuću koja će joj biti najudobnija u planini, jer je više puta skvasila noge, ili nažuljala prst”, otkiva ovaj tata.

Ova ekipa posjetila je mnoga mjesta, a kad je upitan koje su to najzanimljivije lokacije Crne Gore Velizar je izdvojio planinu Durmitor.

“Durmitor na prvom mjestu. Njega je nepotrebno opisivati. Pored njega izdvojio bih Kapetanovo jezero, kao savršenu turu za djecu. Lagana šetnjica do tamo puna zanimljivih stvari za vidjeti i probati. Mnogo životinja, na prvom mjestu konja. Nestvarna kućica u kamenu, lijepa crkva, izvor… A kad se dođe do jezera – bukvalno čarolija. Moja djeca se uvijek oduševe, a bili su tamo 4-5 puta dosad”, kaže Velizar.

Jedan od odlazaka na Kapetanovo jezero sigurno neće nikad zaboraviti. Kada su došli do jezera pritrčao im ogromni šarplaninac od kojeg su se djeca prvi mah uplašila. Ali se poslije opreznog upoznavanja ispostavilo da je to samo veliki nježni džin.

“Mi smo od Kapetanovog nastavili ka Manitom jezeru, a šarplaninac je pošao sa nama. Cijeli dan je proveo u našem društvu i gazda je morao da ga veže kad smo krenuli kući, jer nije htio da se odvoji od nas. Dan danas djeca pominju tu avanturu”, priča on.

Velizar daje i savjet – kuda već ovog vikenda povesti djecu, ili prvo društvo – koje lokacije se moraju vidjeti u Crnoj Gori.

“Kao što sam rekao početi polako i postepeno. Bilo koji park, omanja šumica, selo – najdostupnije i napraktičnije mjesto bez asfalta i betona. Što se tiče Crne Gore – nju je lako svu obići i treba je svu obići. Mi lagano pravimo favorite i rado se ponovo vraćamo na ta mjesta”, kaže on.

Za kraj razgovora iz portala Share Montenegro pitali su ga jesu li mu djeca postala snalažljivija, jača, otpornija nakon svih iskustava, da li nas život sa prirodom zaista čini fizički i duhovno jačim?

“Ja čvrsto vjerujem u to. Ne mogu to da opišem, ja to jednostavno gledam svakodnevno i za mene je to normalno”, zaključuje Velizar.

Izvor: Share Montenegro