Više od polovine djece ne bi samoinicijativno posjetilo školskog psihologa ili pedagoga

Foto: Ilustracija

Skoro 60 odsto djece uzrasta od 13 do 16 godina u Crnoj Gori kaže da nema slobodu da samoinicijativno posjeti školskog psihologa ili pedagoga ukoliko ima neki problem ili dilemu, posebno ako konkretna situacija nije u vezi sa školskim obavezama, a sa jučerašnje sjednice skupštinskog Odbora za ljudska prava i slobode poručeno je da ovaj problem mora da se promijeni.

Zamjenica Ombudsmana Snežana Mijušković, predstavljajući izvještaj koji je ta ustanova sačinila prošle godine, a koji se tiče mentalnog zdravlja djece u našoj državi, navela je da su ispitana djeca uzrasta od 13 do 16 godina, a bilo ih je 260.

“Osnova dobrog mentalnog zdravlja formira se u ranom životu. Problemi koji vode ka poremećajima mentalnog zdravlja postaju sve brojniji u uslovima savremenog načina življenja. Djeca su rekla da će prije sama pokušati da riješe problem ili dilemu koju imaju – porazgovaraće sa drugom, drugaricom, bratom, sestrom ili će savjet potražiti putem neta”, rekla je ona.

Čak je 55 odsto ispitanika, prema njenim riječima, navelo da se informiše putem interneta o svim stanjima koja ih zanimaju, a tiču se eventualnog ugrožavanja njihovog mentalnog zdravlja.

“Anketirana djeca su kao ključne situacije koje smatraju svojim najvećim problemom i stanjem koje izaziva stres navela: školske obaveze i odnos sa nastavnikom, nastavnicom, odnos sa roditeljima ili prevelika očekivanja od roditelja, emotivne veze i fizički izgled. Djeca se svakodnevno suočavaju sa različitim izazovima koji mogu ugroziti njihovo mentalno zdravlje. Servisi podrške, pomoći i zaštite morali bi im biti brojniji i dostupniji”, rekla je ona.

Ako, prema riječima Jelene Gluščević iz Centra za prava djeteta, kažemo da su djeci obezbijeđena sva prava, a pojedini danas, u 21. vijeku, pješače 14 kilometara do škole i, pri tome, nemaju podršku za taj problem, njima ta konvencija mnogo ne znači.

“Potrebe djece jesu iste, ali dostupnost prava nije i to je ono na čemu treba da radimo… Isto tako, kao što je važno djetetu u Mojkovcu, Plužinama, Šavniku da ima podršku psihologa u školi, jednako kao i ono dijete u Nikšiću, Podgorici ili nekom većem gradu”, rekla je ona.

Negodovala je što u nekim gradovima nemamo pedijatra, psihologe i logopeda.

Milisav Korać iz Saveza naša inicijativa ukazao je na problem prebukiranosti vrtića, navodeći da je neprimjereno da u učionici od 20 metara kvadratnih bude 87 djece.

“Nedostaje i registar za djecu sa posebnim obrazovnim potrebama. Zabrinjava nepopunjenost dnevnih centara sa djecom sa smetnjama u razvoju. Ako vidimo u ovom izvještaju ombudsmana da u dnevnom centru jednom ne postoji defektolog, logoped, fizioterapeut, onda se i ne treba čuditi zašto popunjenost nije ni 50 odsto”, rekao je on.

Izvor: Pobjeda

Comments

  1. Ja bi kao majka da pohvalim pedagogicu Olju Micevski u OS “Vlado Milic”,gde moja djeca kad bilo kakav problem imaju odu kod nje i sve riješe. ..Treba imati više takvih pedagoga i na Olju da se ugledaju gde djeca imaju punu slobodu da iskažu svoje probleme.I treba za to takve pedagoge uvijek pohvaliti..

Leave a Reply