Ivana na osnovu iskustva ZNA da su samohrani roditelji diskriminisani

samohrani

Jednoroditeljske porodice suočavaju se sa velikim brojem izazova koje treba da prevaziđu i riješe, i osim nedovoljne zaštite i podrške često se njihovi članovi srijeću sa nerazumijevanjem i stigmom. U Crnoj Gori ima oko 30 hiljada jednoroditeljskih porodica, koje prema podacima Monstata čine trećinu ukupnog broja porodica sa djecom, a jedna od njih je i Ivanina porodica koja trenutno broji tri člana.

Ivana je postala samohrana majka prije gotovo četiri godine, kada je napustila bračnu zajednicu zbog poremećenih bračnih odnosa koji se nisu mogli popraviti iz više razloga.

U aprilu 2012. godine se vratila sa dvoje maloljetne djece kod roditelja, dok ne nađe stan za djecu i nju.

S obzirom da njen bivši suprug, kako nam je ispričala, nije želio da čuje za bilo kakav sporazumni dogovor, već nakon mjesec dana je podnijela tužbu za razvod braka.

“Djeca su bila jako mala pa ja nisam mogla da radim, tako da nisam imala sredstava za izdržavanje, čime je naša egzistencija bila ugrožena. Da bih obezbjedila osnovna sredstava za izdržavanje djece, u tužbi je predloženo i da sud donese privremenu mjeru do odlučivanja po tužbi, kojom je tuženom naloženo da na ime izdržavanja maloljetne djece plaća mjesečnu naknadu”, objašnjava Ivana.

Njen bivši suprug prema tom predlogu, trebalo je da plaća po 20 odsto mjesečne zarade za svako dijete od 1. do 5. u mjesecu, počev od dana kada je bračna zajednica prestala, kao i 10 odsto za nju, jer je bila nezaposlena.

Takva privremena mjera je i donijeta, ali Ivana kaže da je njen bivši suprug kasnio sa uplatama po nekoliko mjeseci zbog čega je bila prinuđena da podnese predlog za izvršenje, jer je znala da je on u radnom odnosu. Njegov poslodavac je prema propisima bio u obavezi da od njegove mjesečne zarade polovinu uplati na Ivanin račun.

U firmi u kojoj je radio su odbili da sudskom izvršitelju daju traženu papirologiju na uvid, nakon čega je izvršni sudija od poreske uprave zatražio potvrdu da bi se utvrdilo nalazi li se Ivanin bivši suprug na platnom spisku kompanija u kojoj je zaposlen.

“Kada je došao do saznanja da jeste na platnom spisku, izvršni sudija je donio Rješenje kojim je naložio firmi u kojoj je bivši supug radio, da u roku od 8 dana od dana prijema rješenja da uplate novac za izdržavanje koji nije uplaćivan 3 mjeseca. Nakon 24 sata novac je uplaćen na moj račun, i moj bivši suprug ”navodno” dobija otkaz, ali i dalje nastavlja da radi honorarno i da kasni sa izmirivanjem svoje zakonske obaveze, a na pozive i poruke ne odgovara”, opisuje Ivana.

U međuvremenu je tim ljudi iz Centra za socijalni rad razgovarao sa Ivanom I njenim bivšim suprugom kako bi sudu dostavili mišljenje o tome kome će djeca biti povjerena i kakav će biti model kontakta drugog roditelja sa djecom.

Osam mjeseci nakon podnošenja tužbe za razvod braka donijeta je presuda o razvodu, djeca su povjerena Ivani, a ocu je određen model kontakta kojeg se, kako tvrdi Ivana, ni dan danas ne pridržava jer to radi rijetko. Presudom je obavezan I da daje izdržavanje za djecu, čega se takođe, kako navodi ona, ne pridržava.

“Nakon bezbroj neuspjelih pokušaja da ga urazumim da počne da izmiruje svoju zakonsku obavezu, jedino rješenje mi je bilo da podnesem krivičnu prijavu koja je do tužioca došla tek nakon 9 mjeseci, a u međuvremenu, kada me je inspektor za privredni kriminal pozvao da tim povodom dam izjavu ”utješio” me saopstivši mi da takvih papira imaju hrpe i da to može da potraje godinama jer imaju previše posla”, kaže Ivana I podsjeća na deklarativnu ocjenu u našem društvu da su prava djece na prvom mjestu.

Ivana je podnosila više prijava, i prolazila uvijek istu procedure, a nerijetko je nailazila na veliko nerazumijevanje ljudi koji rade u institucijama sistema.

U međuvremenu je došlo do suđenja zbog nekoliko prijava i sud je donio osudjujuću presudu I kaznio Ivaninog bivšeg supruga na uslovnu osudu,nakon koje je njen bivši suprug nastavio po starom, zbog čega je Ivana morala da podnosi nove krivične prijave.

“Povodom dvije od ovih prijava sam nedavno pozvana u kancelariju zamjenika osnovnog državnog tužioca da dam izjavu i gospodin sa kojim sam razgovarala mi je objasnio da ne mogu svaki mjesec podnositi prijavu jer to tako ne ide i pitao me ko me je to naučio.Odgovorivši mu da znam da na to imam pravo on se nasmijao i nastavio sa ispitivanjem”, priča Ivana.

Nakon što je zaključen zapisnik pitala je da li može nešto da pita jer je željela da zatraži objašnjenje zašto ne može svakog mjeseca to da radi, dobila je, kako ocjenjuje drzak odgovor “Ne” uz pojašnjenje da je nije ona tu da postavlja pitanja, već da odgovara na njih.

“Pitam se ko onda treba samohranom roditelju da objasni kako da se izbori za svoja prava i ko treba da se pobrine da sprovede”, dodaje Ivana.

To nije bilo jedino neprijatno iskustvo tih dana jer su je zvali iz Centra za socijalni rad (dvije godine je korisnik materijalnog obezbjeđenja porodice), i usmeno joj saopštili da mora da donese papir od privatnog izvršitelja kao dokaz da je pokušala da naplati alimentaciju.

Sve krivične prijave, uslovna osuda i veliki broj izjava ovjerenih u sudu njima ne znače ništa, zaključuje Ivana.

Zatražila je pojašnjenje na osnovu kojeg zakona i dokumenta joj se prijeti ukidanjem prava, ali kako tvrdi, odgovor nije dobila osim pojašnjenja da nijesu dužni da joj bilo šta objašnjavaju, uz prijetnju da će joj pravo biti ukinuto ako ne donese to što se traži.

Ivana ukazuje da joj je joj je to pravo na pomoć odnosno materijalno obezbjeđenje porodice odobrio taj isti Centar, da je imala svu potrebnu papirologiju i da je obnavlja svakih 6 mjeseci.

“Suština je sljedeća – nedavanje izdržavanja je krivično djelo, podnesete prijavu i ona je u stanju mirovanja po nekoliko mjeseci, inspektori kojima dajete izjavu vas ”tješe” rečenicama ”Mi takvih papira imamo hrpe” i ”Znate li da ovakvi slučajevi traju godinama?”… Zatim odete kod zamjenika tužioca i kaže vam da stvari ne radite kako treba, a ne dozvoljava vam da ga pitate zbog čega, odete u centar za socijalni rad i opet naiđete na nerazumijevanje, prijetnje, zastrašivanje…”, kaže Ivana.

Ona na osnovu svega kaže da jedino što može da zaključi je da su prava samohranih roditelja diskriminisana i da je kao odgovor na pitanje šta uradtiti tim povodom odlučila da se uključi u rad udruženja Roditelji i kao aktivan član pokuša da utiče na promjene u ovoj oblasti ali i pruži podršku drugim samohranim roditeljima.

Zbog toga će u okviru udruženja početi da funkcioniše grupa za podršku jednoroditeljskim porodicama, koja će okupljati roditelje koji zbog razvoda, smrti partnera ili nekog drugog razloga žive u jednoroditeljskim porodicama, a koju će voditi Ivana Dukić.

Grupa će osim međusobne podrške imati sastanku sa psiholozima, pravnicima, socijalnim radnicima… a okviru nje će roditelji moći da dobiju savjet na koji način da postupe i šta da urade u pojedinim situacijama. U grupi će se raditi na definisanja problema jednoroditeljskih porodica i zalaganju za njihovo rješavanje u saradnju sa udruženjima koja okupljaju samohrane roditelje.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Svi clanovi takvih porodica su diskriminisani ili bar omalovazavani u drustvu. Dakle, nisu ovo jedini problemi. Tu su problemi u skolama, na poslovima, i ulaze bukvalno u svaki segment drustva i zivota. Svaka cast za svaku inicijativu, ali napredak ce prilicno pricekati.

  2. U pravu si Ivama . I ja sam samohrama zena 22 godine. Prvo te odbaci porodoca zatim na poslu prva dobijes otkaz jer cim trazis stan nekome neodgpvara. Sada i ovaj zakon o naknadama za troje djece je nikakav.ko ima vezu dobice je ko nema nece. Ja sam predala zahtjev 8 decembra. Sva dokumenta sam preda. Ovaj zavod za zaposljavanje mi je posle toga dva puta trazio dodatna dokumenta.sve sam im donjela. Nista nisam dobila.

Leave a Reply