PIŠE: Branka Vasilev, psihološkinja

Slika o sebi  je odnos djeteta prema sebi. Odnosi se na to kako dijete vidi i doživljava sebe. Svakom djetetu se ponekad dogodi da se ne osjeća baš najbolje i da o sebi misli negativno, međutim problem je kada se takvi osjećaji javljaju često i kada postanu svakodnevica, kada je odnos djeteta prema sebi negativan, odnosno kad dijete ima negativnu sliku o sebi.

Obično se djetetova slika o sebi razlikuje od toga kakvo diete stvarno jeste, bilo da diete sebe potcjenjuje ili precjenjuje, ali ono se ponaša u skladu sa slikom koju ima o sebi, iako ta slika ne mora da bude realna. Tako će, na primjer, inteligentno dijete koje za sebe misli da nije naročito pametno, u različitim situacijama da se ponaša u skladu sa slikom koju ima o sebi i to će se odražavati na njegov uspjeh u školi. Tako, dijete misli da ne može uspjeti u nekoj aktivnosti pa je sklono odustajanju, a da prethodno nije ni pokušalo, što svakako vodi neuspjehu.

Nemoguće je jednom rečenicom ili postupkom promijeniti sliku koju dijete ima o sebi, ali šta je to što roditelj može učiniti kako bi pomogao djetetu da se osjeća bolje i misli pozitivnije o sebi? Kako mu može pomoći da promijeni svoje viđenje sebe?

Evo kako to izgleda na jednom konkretnom primjeru: Vaša sedmogodišnja ćerka vam pokazuje zadatak  iz matematike i pita vas šta tu treba da se radi. Vi joj odgovarate da pažljivo pročita zadatak pa će joj biti jasno šta treba da radi, a ona tužno odgovara:“A, neću shvatiti, nikad ne razumijem šta treba da radim“.

Ne pokušavajte da je ubijedite u suprotno:“Otkud ti to, to nije tačno. Najlakše je plakati, a nisi ni pročitala. Sjedi tamo i čitaj, možeš ti to, pametno si ti dijete”. To neće promijeniti njeno mišljenje o sebi. Pored toga na ovaj način joj šaljete poruku da njeno mišljenje i njena osjećanja ne shvatate ozbiljno. Kada kažete:”Sjedi tamo i čitaj”, olako prelazite preko njene tuge, kao da vam nije važno kako se osjeća i šta ona sama misli o sebi. Pored toga, kad dijete već ima negativnu sliku o sebi ono neće pridavati veliku važnost pohvali “pametno si ti dijete” iz razloga što se to ne uklapa u njegovu negativnu sliku o njemu samom.

Mi kao roditelji želimo da nas dijete poštuje, da cijeni naše mišljenje i ima obzira prema našim osiećanjima. Isto tako i mi treba da poštujemo dijete i da mu uputimo poruku: ”Važno mi je i zanima me šta ti misliš i kako se osjećaš”. Stoga, dozvolite djetetu da izrazi svoje misli i osjećanja i prihvatite njegov doživljaj sebe koliko god da je neprijatan, bolan i u neskladu sa realnom situacijom. Pomoći ćete mu da se osjeća bolje i misli pozitivnije o sebi ako kažete:”Hajde pričaj mi o tome, objasni mi kako si zaključila da nikad ne razumiješ šta treba da se radi u zadatku, pokaži mi neki od tih zadataka, hajde da izbrojimo koliko ukupno ima zadataka koje nisi razumjela i da vidimo kojih ima više, onih koje si razumjela ili onih koje nisi… Koliko se sjećam test si dobro uradila, da li to znači da si razumjela šta trebaš da radiš…” Cilj ovog razgovora je da dijete samo dođe do zaključka da samo neke od zadataka nije shvatilo, ali da većinu shvati nakon čitanja, ili da se radi o tome da mu neki zadaci idu lakše, a neki teže. To će ga ohrabriti da samo pročita zadatak  za koji je prvobitno pitalo mamu/tatu.

Vjerovatno se pitate, a šta reći djetetu kada mu matematika zaista teško ide. U toj situaciji je najvažnije da pokažete djetetu da ga prihvatate takvo kakvo ono jeste, da mu pomognete da upozna sebe i prepozna u čemu je dobro:“Da, vidim da ti to teže ide, ali uz dodatni napor ćeš uspjeti da riješiš. Potrebno je da pročitaš više puta da bi ti bilo jasnije šta se traži u zadatku. Da, vidim da ti nije baš sve tačno, ali si ovaj test uradila mnogo bolje u odnosu na onaj od prošle nedjelje, napredovala si… Neko je u nečemu dobar. Matematika ti teže ide, ali ti zato pisanje i crtanje idu od ruke”. Dijete, kao i mi odrasli, ima svoje dobre i loše strane, prednosti i nedostatke i trebamo ga kao takvo prihvatiti, a ono dobro i pozitivno njegovati i razvijati.

Dijete koje ima  pozitivnu sliku o sebi je ono koje poznaje  sebe, svoje dobre i loše strane, koje zna šta može, a šta ne može i na čemu treba još raditi. Takvo dijete voli i prihvata sebe takvo kakvo jeste.

Da bi dijete bilo zadovoljno samo sa sobom takvo kakvo jeste, voljelo i prihvatalo sebe, najvažniji uslov je da ga roditelj voli i prihvata takvo kakvo jeste. Ljubav i prihvatanje su najvažniji uslovi za nastanak pozitivne slike o sebi.

Izvor: Moj psiholog