Nema preciznih podataka o zahtjevima za utvrđivanje očinstva

testocinstva

Koliko muškaraca godišnje u Crnoj Gori zatraži utvrđivanje očinstva, ne postoje precizni podaci jer se, između ostalog,  analize i dalje najčešće rade u Beogradu, posebno kada se testira za lične potrebe.

Od prošle godine zahvaljujući ugovoru o poslovno-tehničkoj saradnji „DNA diagnostik centra“ iz Ohaja i Poliklinike „Filipović“ iz Podgorice analizu je moguće uraditii u privatnoj ustanovi postoji i u našoj zemlji.

U Poliklinici “Filipović” su za 12 mjeseci imali 26 testiranja za utvrđivanje očinstva i nekoliko uzorkovanja za utvrđivanje međusobne rodbinske veze.

Testovi se mogu raditi nakon rođenja djeteta, u bilo kom uzrastu. Najjednostavnije utvrđivanje očinstva radi se tako što se uzme genetski materijal djeteta i pretpostavljenog oca.

“U svijetu, pa i kod nas, najčešće se za ove potrebe uzima bris unutrašnjeg dijela sluzokože usta. Često imamo pitanja da li se može uzeti uzorak iz kose, kože ili slično. Svaki dio našeg tijela ima ćelije u kojima se nalazi naš genetski materijal, pa se prema tome sve može koristiti za analizu gena. Međutim, najjednostavnija i najjeftinija analiza je iz pljuvačke, odnosno iz brisa usta, pa se ona i koristi kada god je to moguće“, pojašnjeno je ut te ustanove Pobjedi.

Upoređivanjem gena sa sigurnošću se dolazi do tačnih podataka, a matematički rečeno preciznost rezultataje 99,99999 odsto, tj. test je u potpunosti pouzdan.Rezultati u ovoj Poliklinici dobijaju se najduže tri radne sedmice nakon uzorkovanja, a najčešće nakon 10 radnih dana. Cijena testiranja za lične potrebe je 350 eura. Kada se testiranje radi za potrebe suda cijena je veća za 25 odsto.

Kako Porodični zakon uređuje pitanje utvrđivanja očinstva i materinstva?

– Ocem djeteta, rođenog za vrijeme trajanja braka, ili u roku 300 dana od prestanka braka, smatra se muž majke djeteta. Ako je dijete rođeno u kasnijem braku majke, ocem djeteta smatra se muž majke iz tog braka, ako od prestanka prethodnog braka majke do rođenja djeteta nije proteklo 300 dana. Ako muž majke iz kasnijeg braka ospori svoje očinstvo, ocem djeteta smatra se muž majke iz prethodnog braka.

– Dijete rođeno van braka smatra se da je rođeno u braku kada njegovi roditelji međusobno sklope brak. Ako su roditelji djeteta rođenog van braka imali namjeru da sklope brak, pa su u tome bili spriječeni smrću jednog od njih ili oba ili nekom bračnom smetnjom koja je nastala poslije začeća djeteta, sud će u vanparničnom postupku, na predlog jednog od roditelja ili djeteta, proglasiti da je dijete rođeno u braku. Ako roditelji nijesu živi ili je živi roditelj lišen poslovne sposobnosti ili je lišen
roditeljskog prava, postupak kod suda radi proglašenja da je dijete rođeno u braku do punoljetstva djeteta pokreće organ starateljstva.

– Ocem djeteta, koje nije rođeno u braku ni u roku 300 dana po prestanku braka, smatra se muškarac koji ga prizna za svoje ili čije je očinstvo utvrđeno odlukom suda.

– Čim sazna za rođenje vanbračnog djeteta, a prije upisa u matičnu knjigu rođenih, matičar je dužan pozvati majku djeteta da se izjasni o tome koga smatra ocem djeteta. Ovu izjavu majka može dati i bez poziva. Kad primi izjavu majke o tome koga smatra ocem njenog djeteta, matičar će pozvati označeno lice da se u roku od 30 dana neposredno pred matičarem ili u
ovjerenoj ispravi izjasni o svom očinstvu. Poziv ovom licu mora se uručiti lično i na način kojim se obezbjeđuje tajnost.
Ako pozvano lice izjavi da nije otac djeteta ili se u roku od 30 dana ne izjasni o očinstvu djeteta, matičar će o tome obavijestiti majku djeteta .Ako pozvano lice izjavi na zapisnik pred matičarem ili u ovjerenoj ispravi da se smatra ocem djeteta, matičar će ga upisati kao oca djeteta u matičnu knjigu rođenih i o upisu obavijestiti majku djeteta.

– Očinstvo se može priznati pred matičarem, organom starateljstva, sudom ili drugim organom ovlašćenim za sastavljanje javnih isprava. Ovi organi su dužni da bez odlaganja ovjereni zapisnik dostave matičaru nadležnom za upis djeteta u matičnu
knjigu rođenih. Očinstvo se može priznati i u testamentu.

– Izjava o priznanju očinstva može se dati i prije rođenja djeteta. Izjava proizvodi pravno dejstvo pod uslovom da se dijete rodi živo.

– Poslije smrti djeteta očinstvo se može utvrditi samo odlukom suda na zahtjev lica koja za to imaju pravni interes.

– Očinstvo može priznati muškarac sposoban za rasuđivanje koji je navršio 16 godina života.

– Priznanje očinstva proizvodi pravno dejstvo i upisuje se u matičnu knjigu rođenih samo ako se sa priznanjem saglasi majka djeteta. Izjava iz stava I ovog člana može se dati na način propisan u članu 101 ovog zakona za priznanje očinstva. Matičar je dužan da pozove majku djeteta da se u roku od 90 dana izjasni o priznanju očinstva, ako ona već ranije nije označila isto lice kao oca djeteta.

– Ako je dijete starije od 16 godina potrebna je i njegova saglasnost sa priznanjem očinstva. Ova saglasnost se daje na način propisan u članu 100 ovog zakona. Ako je dijete mlađe od 16 godina ili je starije od 16 godina ali je trajno nesposobno
za rasuđivanje, a majka više nije živa, ili je nepoznatog boravišta, ili je proglašena umrlom, ili je potpuno lišena poslovne sposobnosti, izjavu o saglasnosti sa priznanjem očinstva daje staralac djeteta sa odobrenjem organa starateljstva.

– Ako se majka djeteta ili dijete koje je starije od 16 godina ili staralac djeteta kad je njegova saglasnost potrebna ne saglase sa priznanjem očinstva, ili se ne izjasne o tome u roku od 30 dana, po prijemu obavještenja o priznanju, lice koje je priznalo
dijete za svoje može podnijeti tužbu sudu radi utvrđivanja da je ono otac djeteta. Tužba se može podnijeti u roku od tri godine po prijemu obavještenja o nesaglasnosti majke, odnosno djeteta. Ako je u međuvremenu utvrđeno očinstvo drugog lica tužba se ne može podnijeti po proteku roka za osporavanje očinstva tom licu.

– Izjava o priznavanju očinstva, kao i izjave majke i djeteta o saglasnosti sa priznanjem očinstva ne mogu se opozvati. Lice koje je dalo izjavu o priznavanju očinstva, odnosno izjavu o saglasnosti sa priznavanjem očinstva, može tražiti poništenje izjave ako je ona data pod prinudom ili u zabludi. Tužba za poništaj izjave može se podnijeti u roku od šest mjeseci od dana kada je prinuda prestala ili zabluda uočena.

– Tužbu za utvrđivanje očinstva djeteta rođenog van braka, pored lica koje sebe smatra ocem djeteta, mogu podnijeti dijete i majka djeteta. Dijete rođeno van braka može podnijeti tužbu za utvrđivanje očinstva do navršene 23 godine života. Ako je dijete maloljetno ili je poslovno nesposobno tužbu u njegovo ime može podnijeti majka. Ako majka nije živa, ili je lišena poslovne sposobnosti, odnosno roditeljskog prava, kao i kada je majka nepoznatog boravišta, tužbu može podnijeti staralac sa odobrenjem organa starateljstva. Tužbu za utvrđivanje očinstva majka može podnijeti u svoje ime dok vrši roditeljsko pravo.

– Ako je majka označila određeno lice za oca svog djeteta a u roku od godinu dana od rođenja djeteta ne pokrene postupak za utvrđivanje očinstva, organ starateljstva može po službenoj dužnosti da pokrene taj postupak u ime djeteta. U tom slučaju
djetetu se postavlja poseban staralac za vođenje postupka. Organ starateljstva neće po službenoj dužnosti pokrenuti postupak za utvrđivanje očinstva, ako se majka iz opravdanih razloga protivi tome.

– Odredbe ovog zakona o utvrđivanju očinstva shodno se primjenjuju i pri utvrđivanju materinstva, ukoliko iz prirode odnosa ne proizilazi nešto drugo.

– Nije dopušteno utvrđivanje očinstva djeteta koje je začeto vještačkom oplodnjom majke.

Osporavanje očinstva i materinstva

– Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rođeno u braku ili prije isteka 300 dana od prestanka braka ako smatra da mu nije otac. Lice iz stava 1 ovog člana tužbu za osporavanje očinstva podnosi u roku od šest mjeseci od dana saznanja za činjenicu da on nije otac, ali najkasnije do navršene pete godine života djeteta.

– Majka može osporavati da je otac njenog djeteta lice koje se po ovom zakonu smatra njegovim ocem. Tužba za osporavanje očinstva se podnosi u roku od šest mjeseci od rođenja djeteta.

– Dijete može osporavati da mu je otac lice koje se po ovom zakonu smatra njegovim ocem. Tužba za osporavanje očinstva se može podnijeti do navršene 23 godine života.

– Lice koje sebe smatra ocem djeteta rođenog van braka može osporiti očinstvo drugom licu koje je to dijete priznalo za svoje, pod uslovom da istom tužbom traži da se utvrdi njegovo očinstvo. Tužba se može podnijeti i u roku od jedne godine od upisa osporavanog očinstva u matičnu knjigu rođenih.

– Lice koje sebe smatra ocem djeteta rođenog u braku može sporiti očinstvo licu koje se po ovom zakonu smatra ocem djeteta, samo ako je živjelo u zajednici sa majkom djeteta u vrijeme začeća djeteta ili je zajednicu života sa njom zasnovalo prije rođenja djeteta, pod uslovom da istom tužbom traži da se utvrdi njegovo očinstvo. Tužba radi osporavanja očinstva u slučaju iz stava 1 ovoga člana može se podnijeti u roku od jedne godine od rođenja djeteta.

– Muž može osporavati očinstvo djeteta koje je rodila njegova žena u toku braka ili do isteka 300 dana od prestanka braka, ako je dijete bez njegove saglasnosti začeto vještačkom oplodnjom majke oplodnim ćelijama drugog muškarca. Lice iz stava 1 ovog člana tužbu radi osporavanja očinstva može podnijeti u roku od šest mjeseci od saznanja za činjenicu da je dijete začeto vještačkim putem oplodnim ćelijama drugog muškarca, a najkasnije do navršene pete godine života djeteta.

– Poslije smrti djeteta nije dopušteno osporavanje očinstva.

– Odredbe ovog zakona o osporavanju očinstva shodno se primjenjuju i pri osporavanju materinstva, ukoliko iz prirode tih odnosa ne proizilazi nešto drugo.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply