Prerano prohodavanje

hodanje

Od momenta kada se beba rodi većina roditelja sa nestrpljenjem očekuje kada će da prohoda. Tako često možemo da čujemi usputne komenatare “Samo da prohoda, ostalo nije važno”. Iz ove svoje potrebe čine sve kako bi se to što prije desilo. U tome im svesrdno pomažu babe, djede i ostala rodbina tvrdnjama kako su oni sami prohodali jako rano, mnogo prije prvog rođendana ili neprestano porede dijete sa nekom drugom djecom koja su već prohodala.

Proizvođači opreme za djecu uz pomoć reklama, a bez kritičnog učešća stručnjaka podržavaju ova nastojenja raznim pomagalima koja, na žalost, donose djetetu više štete nego koristi. To je prije svega hodalica ili dubak sa točkićima, sprava koja ne samo da neće pomoći da dijete prohoda već će u mnogome negativno uticati na njegov psiho-motorni razvoj. Da su ove tvrdnje tačne govore istraživanja koja su u nekim zemljama kao što je npr. Kanada dovela do zabrane proizvodnje, uvoza i reklamiranja dupka.

Prerano postavljanje djeteta u uspravan položaj je beskorisno i može biti opasno. Bebina stopala nisu u potpunosti razvijena na rođenju, mekana hrskavica umjesto kostiju i mišići koji se tek formiraju, djelovanjem spolja mogu da se oštete i iskrive što se dešava preranim postavljanjem na noge i forsiranjem hoda. Zbog nedovoljne čvrstine može doći do deformiteta stopala i koljena, a pod težinom tijela potkoljenice se krive što na kraju dovodi do deformiteta kičmenog stuba.

Negativne posledice korišćenja dupka

Korišćenjem sprava kao što su hodalice ili skakalice lišavamo dijete neophodnih iskustava kroz koje treba da prođe u procesu prohodavanja. Dijete mora da nauči da se podiže samo u uspravan položaj i da u njemu ovlada održavanjem ravnoteže.

Djeca koja su provela neko vrijeme u hodalici, kada prohodaju često padaju zbog gubitka ravnoteže i imaju poteškoće pri ustajanju. Ako pri tom nisu prošli kroz fazu puzanja problem će biti i savladavanje prepreka, zapinju o ivičnjake i pragove i najčešće padaju na glavu jer nisu naučila da se dočekaju na ruke.

Ovo su očigledne posljedice i problemi sa kojima će se sresti roditelji djece koja su koristila sprave za pomoć pri hodanju, ali njihova štetnost je daleko veća jer suzbijaju kod djece prirodan nagon za kretanjem što ometa pravilan psiho-motorni razvoj. Neka istraživanja u Americi su pokazala da su djeca koja su koristila dubak sa velikim poslužavnikom na kome su se igrala igračkama, kasnije počela da brbljaju, sjede, hodaju i bila su trapavija od djece koja ga nisu koristila.

Ako stavite u dubak bebu od 6 mjeseci ona će se stajati oslanjajući se vrhovima prstiju opruženih kolena (zdravo dijete opruža koljena tek sa sedam mjeseci) o podlogu što će imati negativne posljedice po motorni razvoj. Ako se korišćenjem dupka nastavi i dalje i na taj način će se formirati pogrešna šema hoda. U isto vrijeme će izostati spontano kretanje na boku na čvrstoj i ravnoj podlozi (najbolje na podu), koje omogućava normalan razvoj kretanja.

???????????????????????????

Prije hodanja…

Pokreti koje bebe prave pri okretanju su od velike važnosti jer predstavljaju elemente hoda. Ako pogledamo faze ovog složenog pokreta kada se nađe na boku sa podignutom glavom u vazduhu, osloncem na ramenu i na opruženu nogu to odgovara oslocu pri hodu, dok je gornja ruka pružena ka drugoj strani, gornja noga savijena kao da se kreće u naprijed, tako da izgleda kao da dijete korača.

U osmom mjesecu će naučiti da se sa stomaka okreće na leđa čime će u potpunosti uvježbati automatizam koračanja. U isto vrijeme se kroz okretanje sa leđa na stomak i obratno angažuju svi mišići koji učestvuju kasnije u hodu, odnosno jačaju se što je neophodno za stabilan uspravan položaj. Tek kada u ležećem položaju savlada sve elemente potrebne za uspravan stav beba će početi da se podiže.

Kada bi dijete trebalo da prohoda?

Ne postoji tačno određeno vrijeme kada dijete treba da prohoda, to se najčešće dešava između 14 i 16 mjeseca, sa tolerancijom i do 4 mjeseca, što znači da je sve u redu ako dijete počne samostalno da hoda sa 10 mjeseci, a takođe i ako prohoda u 21 mjesecu.

Svako dijete ima svoj ritam sazrijevanja koji treba poštovati i pomoći mu da uspješno savlada sve faze razvoja motorike. Dijete će prohodati kada bude dovoljno sazrelo i uvježbalo sve neophodne elemente samostalnog hoda, uspravljanje iz klečećeg položaja, hodanje uz pridržavanje, najprije noga do noge, zatim noga ispred noge, održavanje bočne ravnoteže sa prebacivanjem težine, i na kraju ravnotežom napred-nazad. Postepeno će smanjivati površinu oslonca i gegajući hod se polako gubi, dijete počinje da spušta ruke dolje i sve više hoda kao odrasli. Kada napravi 8 naročito babe i djede koji često vode dijete držeći ga za ruke podignute visoko u vazduhu. Ovo ne samo da remeti normalan hod već može da dovede do pretjeranog istegnuće zglobova ramena i laktova (a vrlo često i do bolova u leđima onoga ko vodi dijete).

Prerano sjedenje je takođe štetno

Pored preranog postavljanja na noge, stavljanje u sjedeći položaj sa 6 mjeseci pa i ranije je takođe štetno. Često nakon drugog ultrazvučnog pregleda kukova kada su oni u redu, ljekar kaže da dijete može da sjedi. To uglavnom znači da je sjedenje dozvoljeno što se kukova tiče, ali nikako nije dobro zbog kičmenog stuba. Krajem 5 mjeseca beba “sjedi” u ležećem položaju na leđima posmatrajući stopala i dodirujući bedra. Ovako trenira mišiće koji će kasnije održavati uspravan sjedeći položaj. Ako bi smo je sada stavili da sjedi to bi bilo sa povijenim leđima. Krajem 6 mjeseca hvata stopala i igra se njima, stavljanjem u sjedeći položaj došlo bi do preopterećenja kičmenog stuba i sabijanjem slabinskog dijela kičme, što se kasnije više ne može popraviti. Preko bočnog uspravljanja krajem 8 i 9. i sedenja ukoso iz četvoronožnog položaja, dijete će sjesti na bok krajem 10 mjeseca kada je pravo vrijeme za to. Djeca koja puze na kratko se zadržavaju u sjedećem položaju jer imaju veliku potrebu za kretanjem.

Ukoliko dijete mlađe od šest mjeseci uz minimalnu pomoć dolazi u sjedeći položaj ili se uspravlja u stojeći svakako treba konsultovati dječjeg fizijatra koji će utvrditi uzrok ovome i preporučiti odgovarajući fizikalni tretman. Istovremeno nikako ne treba forsirati ove pokrete i položaje. Stavljanjem djeteta na pod bez mogućnosti da se uz nas ili namještaj uspravi spriječićemo ga da to radi i u isto vrijeme omogućiti razvoj kretanja u položaju na stomaku koje mu očigledno nedostaje.

Sve u svoje vrijeme…

Da bi se duhete nesmetano razvijalo nikako mu ne treba nametati prinudne položaje za koje ono nije spremno, niti ga prerano stimulisati na aktivnost za koju nije zrelo. Za to postoje određeni uzrasni okviri ali ne treba da brinete ako se vaše duhete ne uklapa u njih, važno je da prođe sve faze razvoja utvrđenim redosledom. Najprihe treba da se okrene sa leđa na stomak pa tek obratno, da zauzme četvoronožni položaj i puzeći iz koga će da shedne, da se uspravi u stojeći položaj pa da napravi prve korake. Remećenjem ovog redosleda ili preskakanjem faza može da se izazove ozbiljan funkcionalan poremećaj u razvoju. Kako je ovo period intezivnog razvoja mozga i cjelokupnog organizma mnogi poremećaji će proći neprimjetno ali će se manifestovati kasnije uglavnom u školskom uzrastu u vidu raznih poteškoća u učenju i savladavanju gradiva ili u odraslom dobu kada će se javiti problemi na koštano mišićnom sistemu ili radu unutrašnjih organa.

Pravo vrijeme da kupite prve cipele za hodanje je kada dijete samostalno počne da pravi prve korake. One su podjednako važne za pravilan hod kao i sve faze pripreme. Prije svega treba da podupiru skočne zglobove koji još uvijek nisu dovoljno čvrsti. Cipela koja to ne obezbjeđuje može da dovede do deformiteta stopala i nepravilnog hoda što se kasnije teško koriguje. Kako hod postaje sigurniji tako postepeno postaje automatizovan, odnosno stvara se šema hoda u mozgu koja se aktivnira svaki put kada poželimo da do nečega dođemo. Način kako hodamo kao i ostale automatske radnje ostaje za čitav život, koliko je jedinstven za svakoga od nas vidi se kada nekoga u daljini prepoznamo po hodu prije nego što vidimo njegov lik. Da li će hod vašeg djeteta biti trapav, neskladan ili sa uravnoteženim i koordinisanim pokretima dobrim dijelom zavisi od toga da li je razvijen spontano sa svim potrebnim elementima.

Izvor: Centar za korektivnu gimnastiku

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply