Šta ne trebate da pitate dijete kada dođete po njega u vrtić?

razgovor

Ako ste roditelj djeteta koje ide u vrtić ili mlađeg školarca, možda vam je nekad neko savjetovao da svom mališanu, kad dođete po njega u školu, ne postavljate to čuveno pitanje: “Šta ste danas radili?”. I vjerovatno ste se zapitali, pa zaboga, kako da ne pokažem interesovanje za sopstveno dijete, kako da ne pitam, kako ću onda znati šta rade u školi? Djeluje toliko normalno i prirodno da nekoga koga volite najviše na cijelom svijetu, a niste ga vidjeli čitav dan, pitate kako je proveo vrijeme. Mnogi to posmatraju i kao način da se djeca nauče osnovnoj kuturi i lijepom ponašanju – uljudno je pitati nekoga koga sretneš kako je i šta radi. Kod nas čuveno: “Šta ima novo?”.

A jeste li primijetili koliko često na ovo pitanje dobijete kao odgovor jedno kratko: “Ništa”. Pa, ako odrasli ljudi ne mogu u trenutku da se sjete šta je to novo što im se dešava i što bi trebalo da vam saopšte, kako očekujete to od male djece?

Dakle, ono što prije svega treba da znate, jeste da vaše dijete, ako je mlađe od pet godina, živi u trenutku. To znači da, kada dođete da ga pokupite iz vrtića, on uživa baš u tom trenutku kada ponovo ugleda vas, najvažniju osobu u svom životu. Ne kvarite mu radost postavljanjem pitanja: “Kakav je bio tvoj dan?” ili “Šta si radila danas?”, već ga pustite da uživa u tome što je ponovo s vama, a vi učinite isto. Osim što ćete djetetu oduzeti taj momenat sreće, vjerovatno nećete dobiti ono što ste tražili. Jer vaše dijete neće imati spreman odgovor pošto mu je sekund prije nego što ste ga pitali na pameti bilo jedino to koliko je lijepo što vas ponovo vidi. Djeca uživaju u trenutku i nisu u stanju da, kad im postavite ovakvo pitanje, odgovore onako kako biste očekivali. Sposobnost da opišu svoj dan u vrtiću i ponove ono što im se tamo dešavalo imaju starija djeca.

Osim toga, ako im to pitanje postavljate svakog dana, može im postati odbojno jer će osjećati obavezu da daju neki odgovor iako ga u tom trenutku nemaju. Tako stvarate nepotreban pritisak. Ako dijete zna da ćete ga, čim dođete u vrtić, odmah pitati šta su danas radili, postoji i mogućnost da će odgovoriti nešto što možda zna da bi vam se dopalo ili će pomenuti neku aktivnost koje se prvo sjeti.

Takođe, to vam možda nije palo na pamet, ali djeca ne posmatraju svakodnevne aktivnosti kao odrasli. Ono što bi se nama činilo važnim (recimo nova pjesmica) njima možda nije vrijedno pomena. Drugim riječima, koliko god da nama svaka, i najmanja aktivnost koju djeca imaju u vrtiću djeluje važna, u njihovim malim glavama, to je sasvim drugačije – dan kao i svaki drugi.

Pa, kako da onda, kao roditelji, dođemo do tih dragojcenih informacija? Kako da razgovaramo sa svojom djecom i saznamo kako su proveli dan, a da to pri tome ne izgleda kao forsiranje i stvaranje pritiska djetetu?

Jednostavno – primjerom.

Dajte im primjer kako bi trebalo da komuniciraju o tome kako su proveli dan. Ovo možete učiniti razgovorom s drugom odraslom osobom ili starijim djetetom, dok mlađe dijete sluša, ali i u razgovoru s vašim mališanom za koga imate tako mnogo pitanja.

Evo, na primjer, došli ste po njega u vrtić ili školu. Vidite njegovo slatko i veselo lice i odmah mu kažete: “Zdravo, baš se radujem što te vidim ponovo!”. On će vjerovatno reći nešto slično. Dakle, u tom trenutku kada poslije 8 ili 9 sati konačno ponovo vidite svoje dijete, ne dozvolite sebi da ga zapitkujete. Ni vaspitačicu. Ni druge roditelje. Ne uzimajte ni telefon u ruke. Jednostavno razgovarajte sa svojim djetetom. Dok pješačite ili se vozite kući, ispričajte mu kako je prošao vaš dan – šta ste na poslu radili, da li vas je neko naljutio ili posebno obradovao, kako vam se dopao doručak… Poslije svake informacije koju date djetetu o svom danu, napravite malu pauzu. Možda će željeti nešto da vas pita ili ga možda podsjetite na nešto važno što se njemu desilo pa želi s vama da podijeli.

Na ovaj način ćete pomoći djetetu da shvati šta je to zapravo što se dešava u toku njegovog dana, a vrijedno je priče i pomena. Vremenom, ovim pristupom davanja primjera, vaše dijete će samo osjetiti potrebu da i ono vama kaže kako je provelo svoj dan u vrtiću. Dozvolite mu da sam dođe do toga, da sam razvije osjećaj i potrebu da podijeli važne informacije s vama. To će vaš razgovor učiniti daleko sadržajnijim i smislenijim, a vi ćete biti nagrađeni i jedim i drugim – i osmjehom svog djeteta kada vas ugleda na kraju dana i informacijama o tome šta je danas novo naučio u vrtiću!

Izvor: Zelena učionica

Comments

Leave a Reply