Iako žele da ih zaštite roditelji ne treba da lažu djecu

laganje

Bolest u porodici, pravi razlog zbog kojeg se tata i mama svađaju, preljuba, zašto više ne viđa svog najboljeg prijatelja, smrt … mnogo je situacija od kojih roditelji žele zaštiti dijete.

I mnogima se čini jednostavnijim reći neki “dovoljno dobar razlog“ nego reći istinu. Naravno da je glavni motiv roditelja želja da zaštiti dijete, ali stručnjaci poručuju da istina ipak manje boli, pogotovu zato što se sazna prije ili poslije, pa rana boli dva puta i trajno se narušava povjerenje jer će dijete uvijek vagati kad mu roditelj govori istinu, a kada ne.

Ali svakako treba razgovarati s djecom o tome što se događa, jer ako ih isključite, upozoravaju psiholozi, patiće sami sa sobom. Kad se Marija suočila s teškom bolešću od koje je umrla i njena majka, rekla je svojoj tada šestogodišnjoj kćerki da je bolesna, ali da će se izliječiti. Kćerka nije dalje pitala, ali je pažljivo posmatrala sve što se događa, a ono što nije odmah priznala roditeljima bilo da je su je ljudi na svakom koraku pitali kako je mama.

Djetetu su se razvili noćni strahovi i još niz drugih strahova, ali je iskren razgovor s roditeljima pomogao da dio njih nestane. Marija se izliječila i shvatila da je dobro učinila što je rekla kćerki sve, jer bi joj drugi ljudi sa strane to rekli da nije ona. Zahvaljujući tome njih dvije su ostale jako povezane i kroz kćerkine tinejdžerske godine, a djevojčica je izrasla u samostalnu i pouzdanu osobu koju danas, kako je rekla, ne muči previše strahova jer je najveći, strah od gubitka majke, prebrodila kao mala.

Stručnjaci napominju da laganje djeci ima jednu konotaciju o kojoj vjerovatno niste razmišljali kad odlučite dijete “zaštititi” od nečega, a to je da ne štite roditelji lažima djecu nego sebe. Ko se ne može suočiti s istinom, govori laži i prećutkuje? Ako svi u okolini znaju da je dijete usvojeno, na primjer, a uvijek neko zna, neko će mu to prije ili poslije reći, a ako roditelji skrivaju tu činjenicu od djeteta znači da se oni ne znaju nositi s njom i da nemaju povjerenja u dijete. Problem je što u svijetu lažne sigurnosti koju grade roditelji oko djece tako što im ne govore istinu o onome što se događa, udaraju temelje djetetovog budućeg života.

Previše toga ostaje nejasno, jer dijete osjeća da se nešto događa, ali mu se to zamagljuje, tako se razvija u smjeru da manje vjeruje svojim instinktima i da dopušta lažima da mu grade život. Najprije su to roditeljske, a poslije će zanemarivati laži drugih ljudi u svom okruženju i prihvatiti to kao normalu. Dajte djetetu istinu, savjetuju psiholozi, i ono će se naučiti nositi s njom lakše nego s avetima sumnji koje ga spopadnu u nejasnim okolnostima. Jedno je istraživanje provedeno na kalifornijskom univerzitetu u San Diegu pokazalo da djeca kojoj se laže, poslije i sama lažu.

Od djece u uzrastu između četiri i sedam godina traženo je da povežu zvuk sa životinjom iza paravana bez gledanja, ali je polovini prije rečena laž da je iza paravana i zdjela slatkiša. Više od šezdeset odsto djece kojoj je izrečena laž, lagalo je poslije da nije provirilo. Psiholog Lesle Carver, vođa istraživanja, zaključuje da vjerovatno djeca nisu osjetila obavezu da kažu istinu da su lagala onima koji su lagali i njima. To je samo potvrdilo pretpostavku da laž rađa novu laž.

Izvor: SuperMIla

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply