Lavica sa lavicom u naručju

BojanaCrnogorska rukometašica Bojana Popović, koju sportski stručnjaci smatraju jednom od najboljih igračica svih vremena, tri mjeseca je u novoj životnoj ulozi, od kada je postala majka djevojčice Lee.

Ona i njen suprug Peđa razgovarali su o privatnom i životu roditelja sa ekipom Pobjedinog Magazina za porodicu čiji je prvi broj objavljen u ponedjeljak.

Bojana je prošle godine završila igračku karijeru i postala sportska direktorka Ženskog rukometnog kluba Budućnost. Tu odluku donijela je, kako je rekla, zato što je željela da se posveti porodici.

Njen san da postane majka se, kako kaže dosta brzo ostvario, a rođenje Lee je njena najveća životna pobjeda pogotovo kada se ima u vidu način na koji se sve to desilo.

“Zbog visokog krvnog pritiska koji sam imala tokom trudnoće, ljekari su procijenili da porođaj treba završiti carskim rezom, pa je Lea rođena šest nedjelja prije termina. Vidjela sam je tek nakon pet dana. Sve je to bilo šokantno i za nas i cijelu porodicu. Porođaj je, u stvari, borba i moja i njena. Ona je zato i dobila ime Lea, jer je od samog starta pokazala da je borac, prava mala lavica. Srećom, sve se završilo kako treba, zahvaljujući najprije dr Radi Rudanović koja nam je pomogla da sve to doživimo s manjim stresom”, priča Bojana naglašavajući da su dani straha i neizvijesnosti iza njih, da beba sada uživa u porodičnoj atmosferi, okružena ljubavlju najbližih.

Peđa kaže da su zajedno donijeli odluku da sačekaju s planiranjem potomstva dok Bojana ne završi profesionalnu karijeru.

“Pričali su mi da se nakon rođenja djeteta sve mijenja. I stvarno jeste tako. Sad jedva čekam da dođem kući, što ne znači da to nijesam želio i prije Lee”, kaže Peđa uz osmijeh i pojašnjava da je  „sad to nekako drugačije, imaš nešto svoje, brineš se o njemu…to je potpuno drugačija situacija, ali je super“.

Bojana i Peđa pričaju kako im je sad svaki dan specifičan i poručuju da je uživanje sa svojim djetetom nešto što treba doživjeti. Svaki dan je drugačiji i uvijek se nešto novo desi. Primjećuju kod Lee neki novu gestikulaciju, vide da se mijenja, da raste…, kažu to je osjećaj koji se ne može opisati.

Bojana primjećuje da Lea liči na tatu. Ima njegova punija usta i oči.

“Mislim da se Crnogorci, koliko god da pričaju „prvo pa muško“ i žele nasljednika, kada dobiju djevojčicu strahovito vežu za nju. Čini mi se da će i kod nas biti tako. Jer, Peđa je u odnosu prema meni pokazivao i posesivnost i ljubav, nešto što se ne viđa često, pa mogu misliti kakav će biti prema Lei. Već sad je opsjednut njom. Uživam kad ih vidim zajedno, a najslađi momenat mi je kad Lea spava na Peđinim grudima”, priča slavna rukometašica.

Peđa dodaje da mu nije bilo bitno da li će dobiti dječaka ili djevojčicu, već da beba bude živa i zdrava. ž

Već sad znam da nema varijante da ću se moći vezati za muško dijete kao što sam za kćerku“, smata on.

Bojana i Peđa zajedno su 14 godina, a u braku deset. Ona je došla u Podgoricu 1998. a 1. decembra sljedeće godine počeli su da se zabavljaju.

“To upoznavanje  došlo je nekako spontano, a našoj vezi je dosta kumovala Sandra Kolaković, ona je bila taj neki „konac za povezivanje“. Sandra i Igor su u to vrijeme živjeli u istoj zgradi gdje i Peđa, a pošto sam ja stalno bila kod Sandre oda smo se kod njih dosta često susrijetali. Sandra bi dogovorila da, na primjer, zajedno gledamo ligu sampiona.  Od tog druženja je sve počelo.. Otišli smo zajedno u Dansku 2002. godine, a vjenčali se 2004. Iz Danske smo se vratili prije šest godina”, prisjeća se Bojana.

I ona i suprug naglašavaju da od samog starta nijesu imali brak poput većine muškaraca i žena koji imaju posao od osam do četiri, pa se vide tek uveče.

Oni su njihov odnos nekako drugačije gradili jes su svo vrijeme, osim treninga, provodili zajedno. Bili su jedno drugom velika podrška tokom karijere. I brak su gradili na takvoj velikoj podršci, povjerenju i ljubavi.

Na pitanje kada planiraju da Lea dobije brata ili sestru, Bojana kaže da ne žure sa tom odlukom.

“Priželjkivala sam djevojčicu i dobila sam djevojčicu, a poslije kako bude… normalno da planiramo još djece, ali neka prvo Lea malo poraste. Ne treba praviti veliku razliku između djece, jer je lijepo da zajedno odrastu, da se maze i paze i da kroz život jedno drugom pomažu”, navodi ona.

Peđa je bio jasan – volio bi da dobiju blizance. Kaže da nije bitan pol, samo da budu dvije bebe. Na ovu njegovu izjavu Bojana se samo nasmijala.

Ona je već počela da radi. Svaki drugi ili treći dan ide na treninge. Prisutna je na utakmicama, a kad rukometašice igraju na strani, stalno su na vezi.  Bojana kaže da jedan dio obaveza koje su dio posla sportske direktorke može da radi i od kuće.

“Peđini roditelji su u Podgorici i možemo računati na njihovu pomoć. Mada, nastojimo da većinu obaveza sami pokrijemo i da ne opterećujemo nikoga. Mjesec nakon porođaja moja sestra je sa kćerkom bila kod nas. I njena djevojčica je mala, ima šest mjeseci, tako da je ona imala dosta obaveza oko svoje bebe, ali mi je bila velika psihološka podrška”, prisjeća se Bojana.

U sportu je kaže jako odgovorna, ali materinstvo je još neosvojen teren u potpunosti.

Dok je igrala morala je svaku sitnicu da postavi na svoje mjesto. Naučila je da sve bude isplanirano, a tako je sada sa Leom. Voli da joj je u kući sve čisto, da je sve pod konac i da ona ima sve što joj treba u svakom momentu. Ipak, za razliku od sporta, kad je riječ o Lei još nema sve pod kontrolom.

Kad govore o budućnosti, Bojana i Peđa kažu kako bi voljeli da njihova kćerka ima djetinjstvo slično njihovom. Svjesni su da je to danas, u svijetu interneta i savremnih tehnologija, praktično nemoguće ali će, kažu, insistirati na tome da se što više druži sa drugarima i igra, da poštuje neke prave vrijednosti i zdravo odrasta.

“Voljela bih da Lea bude svoja. Vrijeme će pokazati. Iako smo mi sportisti, ne znači da će i ona to izabrati. Naučićemo je da, prije svega, bude dobar čovjek, da poštuje familiju, a čime će se baviti u životu, ona će odlučiti”, naglašava Bojana.

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply