Često se očevi u ranim mjesecima svoje djece osjećaju nekompetentno i prepuštaju brigu za dijete majci. Imaju ideju da će oni uskočiti i biti na svom terenu kad se djeca počnu baviti sportom ili učiti strane jezike. Kako bi i u kasnijim godinama mogli biti bliski sa svojom djecom, važno je od ranih dana praktikuju povezujuće očinstvo.
Majke se ne rađaju sa znanjem i vještinom kako se brinuti za dijete. Naravno, lakše im je nego očevima jer su pod uticajem hormona koji im pomažu u brizi i povezivanju s novorođenčetom. Ali kako one uče i upoznaju svoje dijete, tako to mogu i očevi. Majke nisu bolji staratelji od očeva, oni su drugačiji, ali jednako važni i potrebni. Važno je da oba roditelja upoznaju svoje dijete i njegove signale i potrebe i da nauče reagovati kako bi se povezali s djetetom i održali takav odnos tokom cijelog djetinjstva i mladosti sve do odrasle dobi.
Djeca ispred karijere
Očevima može biti teško jer nastavljaju da rade cijelo vrijeme dok je majka kod kuće s djetetom. S obzirom da su na poslu i na taj način se staraju za porodicu, imaju osjećaj da doprinose. Ipak dijete je samo jednom tako malo i osjećaj da propuštamo da provodimo vrijeme s njim i sa suprugom prati nas i na poslu. Ipak, djeca nam mogu biti ispred karijere iako smo toliko zaposleni. Važno je nakon povratka s posla ili rano ujutro imati neke svoje rituale s djetetom i razviti povezanost i bliskost.
Povezivanje od samog početka
Iako očevi nemaju iskustvo trudnoće i porođaja, mogu u tome itekako učestvovati. Nađite neki svoj ritual druženja s djetetom dok je još u majčinom stomaku. Možete maziti stomak i pričati s njim ili mu pjevušiti prije spavanja. Pokazalo se da djeca nakon porođaja orepoznaju glas očeva koji su im pričali dok su još bili u stomaku i okreću glavu prema glasu. Tim zajedničkim ritualima povezaćete se s djetetom, ali i sa suprugom koja će cijeniti trud. Kad se dijete rodi, potrebno je odmah biti s njim. Pogotovo ako dijete zbog nekih komplikacija ne može biti uz majku, otac mu može pružiti toplinu, brigu i nježnost u prvim danima. Kad nosimo svoje novorođenče i gledamo ga u oči, ono nas magnetki privlači i podvlači nam se pod kožu. Na taj način mala djeca osiguravaju da se roditelji brinu za njih. Rani kontakti s djetetom obezbjeđuju dalje razvijanje povezanosti i privrženosti oca s djetetom i djeteta s ocem.
Očeva briga
Iako očevi ne mogu dojiti, postoje brojni drugi načini za upoznavanje i povezivanje s djetetom. Mogu biti prisutni kad majka doji i nježno maziti majku i dijete. Dijete dok sisa osjeća majčin, ali i očev miris i prepoznaje ih kao sigurno utočište. Dijete možemo nositi, uspavljivati ga, umiriti ga i slično. Zanimljivo je da djeci odgovaraju očeve grudi i lako se umire na njima jer su dlakava. Takođe, odgovara im očev glas dok im priča ili pjevuši kad su naslonjeni uz vrat i grlo jer ih duboki glas bolje umiruje. S djetetom možemo otići u večernju šetnju noseći ga u slingu i tako dati supruzi potebno samostalno vrijeme. Važno je znati da kako gradimo karijeru od dna, tako se povezujemo i s djecom. Za početak ćemo krenuti od malih zadatak poput mijenjanja pelena kako bismo došli do prepoznavanja različitih vrsta plača i zadovoljavanja svih djetetovih poteba na prvi znak negodovanja.
Ostanite povezani
Mnogi očevi misle da će im biti lakše ako ne razmišljaju o svojoj porodici kad su na poslu. Ali je dobro nositi slike djece ili ih imati na stolu jer na taj način ostajemo s njima konstantno povezani. Na kraju radnog dana koliko god bili umorni, više ćemo se radovati odlasku kući kada smo razmišljatli o tome što su supruga i dijete radili i bili na taj način povezani s njima. Kad smo na putu, važno je ostati u kontaktu s djetetom. Ono se može ljutiti kad se vratimo, ali ako smo povezni s njim, ta će ga ljutnja brzo proći i smjestiće se u naše krilo na svoje staro, sigurno mjesto.
Ponekad je majkama teško pustiti očeve da se uče biti očevi na osnovu pokušaja i grešaka. Ali je to vrlo važno. Ako nam je teško gledati ih, bolje je da se maknemo i ne kritikujemo ih. Dijete će naučiti da je očeva njega drugačija od majčine, ali će mu biti jednako važna. Nema ispravnog i krivog načina da se bude nježan i brižan roditelj. Važno je naučiti prepoznati djetetove potrebe i dati mu ono što mu treba. Kad smo povezani sa svojom djecom i slušamo ih, oni će slušati nas kad za to dođe vrijeme.
Izvor: Dr. William i Martha Sears, Povezujuće roditeljstvo
