Prvi izlasci i njihov uticaj na odnos roditelja i djeteta

izlasciSvaki  roditelj se potajno nada da će baš njegovo dijete biti jedno od onih koje neće previše privlačiti izlasci i da se neće morati boriti s djetetom “za sat duže”.

Mnogim roditeljima je teško da se postave kad nabusitom tinejdžeru treba povući granicu i čini se da su neizbježne mučne scene  u kojima nema pobjednika.  Odrasli trebaju da budu jasni da se o nekim stvarima može, a o nekima ne može raspravljati.

Zabava i slobodno vrijeme mladih najčešće su povezani s večernjim izlascima koji nerijetko počinju tek oko 22 ili 23 sata i traju do jutarnjih sati. Takvu vrstu izlazaka roditelji teško prihvataju i povezuju je s konzumacijom alkohola, pušenjem, korištenjem opojnih droga i slično.

Želja za takvom vrstom zabave javlja se kod njihove djece već negdje između 13. i 15. godine, a što je dijete starije to je upornost za tim oblikom zabave veća. Da bi ‘posao’ roditelja bio još teži, tu je i razvojna težnja mladih za nezavisnošću i emocionalnim udaljavanjem od roditelja, suprotstavljanjem autoritetima i odbijanjem poštovanja.

Psiholozi preporučuju roditeljima da razumiju da je u adolescenciji dijete prirodno u buntu protiv autoriteta, tako da zabrana bez ikakvog objašnjenja i razloga na njih neće imati učinka pa će vjerovatno još snažnije i upornije “istjerivati svoju pravdu“.

Ako sa djecom  sjednemo da razgovaramo i pružimo im podršku tek kada počnu da pokazuju različite neadekvatne oblike ponašanja, moglo bi se reći da smo prilično zakasnili.

Zbog toga ako dijete želimo da naučimo pravim vrijednostima, ako želimo da ne pribjegava sredstvima kao što su alkohol i cigarete, prvi je korak da preispitamo svoj vrijednosni sistem, razmislimo o tome da li se podudara ono što govorimo djetetu i ono što u realnosti činimo. Na primjer, jesam li ja roditelj koji govori protiv pušenja, a u isto vrijeme i sam pušim? Jesam li ja roditelj koji priča o poštenju, a istovremeno se divi ljudima koji su na nepošten način došli do materijalnih bogatstava?

Princip koliko odgovornosti, toliko slobode

Važna je procjena roditelja o tome koliko su njihova djeca sposobna sama da donose zrele odluke. Ako se pokaže da je u određenom području zrelo i odgovorno, onda mu se s povjerenjem može dati sloboda. S druge strane, ako pokazuje da je neodgovoran i nezreo, tada mu ne treba omogućiti slobodu – i jasno dati do znanja zašto. Razgovor o bilo kojem problemu i uzajamno dogovaranje o pravilima kojih će se pridržavati obje strane, sigurno će pomoći. Roditelj će tako zadržati određenu kontrolu, a mlada osoba očuvati svoju nezavisnost.

Izvor: SuperMila

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply