Predlogom zakona o socijalnoj i dječijoj zaštiti, koji je u skupštinskoj proceduri, teret socijalnih davanja se sa države prenosi na poslodavca, što je neprihvatljivo i što dodatno problematizuje zapošljavanje žena, smatraju u Uniji poslodavaca Crne Gore.
Ukoliko poslanici u parlamentu usvoje predloženi zakon, država više neće refundirati poslodavcima puni iznos zarade za zaposlene žene na porodiljskom odsustvu, ako je ona veća od prosječne zarade u državi u prethodnoj godini.
Iz UPCG su podsjetili da težak ekonomski trenutak u kojem se Crna Gora nalazi posebno pogađa sektor privrede i veoma negativno utiče na inače poljuljanu održivost privrednih subjekata, a njihov nezavidan položaj, u najkraćem, karakterišu visoki troškovi poslovanja, nedostatak novca za tekuće obaveze, problemi dužničko-povjerilačkih odnosa i naplate potraživanja, visoka zaduženost i velik broj preduzeća u blokadi.
U takvom ambijentu se, kako navode, ne može govoriti o klimi pogodnoj za proširenje poslovanja, investicije i nova ulaganja, već naprotiv.
„S druge strane, jasno je da svako dodatno opterećenje privrednih subjekata može negativno uticati i na očuvanje postojećih radnih mjesta, ali i na nova zapošljavanja, posebno iz dijela populacije na koju će se primjenjivati odredbe Predloga zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti“, kazali su iz UPCG za portal Roditelji.
Prema njihovim riječima, bez zadovoljnog radnika nema ni zadovoljnog poslodavca, što znači da se produktivnost, kao svojevrsna potvrda ekonomske i finansijske održivosti privrednog subjekta, nikako ne može ostvariti na osnovama nepoštovanja prava radnika.
„Po pitanju zaposlenih žena, a naročito u toku trajanja porodiljskog, odnosno roditeljskog odsustva, UPCG konstantno upućuje na poštovanje zakonskih odredbi, ali i poziva privredne subjekte na primjenu principa društveno odgovornog poslovanja“, kazali su iz te asocijacije.
UPCG je, kako navode, nakon razmatranja Predloga zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti koji im je Ministarstvo rada i socijalnog staranja dostavilo krajem oktobra, tom resoru sredinom novembra uputila primjedbe i sugestije na taj akt, posebno se fokusirajući na odredbe koje su od uticaja na poslovni ambijent u Crnoj Gori. Konstatujući da je sistematizacija važećeg zakonskog teksta znatno konciznija od rješenja datih u Predlogu zakona, UPCG je, između ostalog, uputila na potrebu da se dodatno razmotri mogućnost po kojoj bi se postojeći koncept, uz izvjesne neophodne korekcije, zadržao.
Iz UPCG su upozorili da su odredbe Predloga zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti u direktnoj suprotnosti sa odredbama zakona o radu i o zdravstvenom osiguranju, koje pružaju posebnu zaštitu i pomoć ženama za vrijeme trudnoće, porodiljskog, roditeljskog, odnosno odsustva radi njege djeteta, podsjećajući da su ta dva akta usaglašena sa preuzetim međunarodnim standardima.
„Imajući u vidu da konzistentnost pravnog sistema uslovljava potrebu međusobnog usklađivanja propisa, jasno je da ni ovajzakon ne može ‘egzistirati’ nezavisno od drugih srodnih propisa, već sa njima mora sveobuhvatno regulisati određene odnose“, pojasnili su iz UPCG.
U toj asocijaciji smatraju da je razumljivo da su opšta ekonomska situacija i stanje budžeta Crne Gore uslovili i obim sredstava opredijeljenih za socijalnu podršku porodicama iz osnova socijalne i dječje zaštite. Međutim, kako navode, to ne isključuje obavezu predlagača zakona da istovremeno uvaži situaciju u kojoj se nalazi crnogorska privreda, već naprotiv – na nju dodatno upućuje.
U primjedbama i sugestijama upućenim Ministarstvu, UPCG je ocijenila da država, po osnovu rješenja koja su sadržana u Predlogu zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti, izmješta socijalnu politiku iz okvira svoje odgovornosti i prenosi je na nivo poslodavca, što je neprihvatljivo.
„Ovo posebno ukoliko imamo u vidu norme Zakona o radu kojima su propisane brojne obaveze i ograničenja za poslodavce, a koje poslodavca obavezuju na isplatu ‘pune’ zarade kao i ‘zadržavanje’ zaposlenih, bez obzira na to da li postoje otežani uslovi poslovanja ili ne“, pojasnili su iz Unije.
Oni su ocijenili neprihvatljivim da se refundacija tog novca utvrđuje u iznosu koji je manji od onog koji je isplaćen, prije svega iz razloga što se na taj način teret socijalnih davanja sa države prenosi na poslodavca.
Uvažavajući mogućnost zloupotrebe i potrebu da se one preduprijede, UPCG je predložila da se visina naknade zarade utvrđuje kao prosječna zarada zaposlenog za 12 mjeseci koje prethode mjesecu ostvarivanja prava na porodiljsko, odnosno roditeljsko odsustvo, tim prije što slično rješenje poznaje i Zakon o zdravstvenom osiguranju.
Shodno tome, smatraju u UPCG, za zaposlene koji su u radnom odnosu kod poslodavca kraće od 12 mjeseci, osnovica za naknadu zarade može biti prosječna zarada za 12 mjeseci kod tog poslodavca na sličnim poslovima, odnosno poslovima koji zahtijevaju isti stepen stručne spreme kao za radno mjesto na koje je raspoređen zaposleni koji namjerava da koristi odsustvo.
„Imajući u vidu sve navedeno, UPCG još jednom ističe da se navedenim Predlogom zakona teret socijalnih davanja sa države prenosi na poslodavca, što je neprihvatljivo, a što dodatno problematizuje zapošljavanje žena koje, kako je poznato, čine posebno osjetljivu kategoriju stanovništva“, poručili su iz te asocijacije.
