O stidu…

PIŠE: Sanja Obradović, dipl. psiholog, REBT psihoterapeut

stidUmjerena stidljivost sama po sebi ne predstavlja emocionalni problem. Stid je univerzalno osjećanje (kao i strah, ljutnja, tuga itd) koje ponekad osjećaju svi ljudi u svim epohama i svim kulturama. Svi se ponekad stidimo nekih svojih postupaka i to predstavlja pokazatelj normalnosti, pokazatelj da smo usvojili društvene norme ponašanja. Da nikada ne osjećamo stid vjerovatno bi se ponašali bahato, bezobzirno i isključivo u skladu sa sopstvenim interesima, ne vodeći računa o drugim ljudima. Međutim, pretjerana stidljivost, stid koji nas parališe u socijalnim interakcijama, koji nas sprječava da upoznamo potencijalnog partnera, prijatelja ili iskažemo sebe u nekoj nama važnoj socijalnoj situaciji predstavlja emocionalni problem.

U osnovi pretjerane stidljivosti je osjećaj manje vrijednosti, nisko samovrednovanje i slika o sebi kao neadekvantnoj ili manje vrijednoj osobi. Dakle, u osnovi stida je čitav niz uvjerenja kojima osoba samu sebe obezvjređuje i čini da se osjeća manje vrijednom. Takve osobe se mogu stidjeti raznih svojih osobina, kako onih neprivlačnih tako i onih privlačnih. Neki se stide sopstvenog izgleda, načina govora, ponašanja u određenim situacija i slično, dok se neki stide da izraze svoja osjećanja (kako prijatna tako i neprijatna), svoje talente i vrline. Osobe koje su pretjerano stidljive, pretjerano se plaše kritike, odbacivanja i eventualne loše ili pogrešne procjene od strane drugih ljudi (naročito onih koje procjenjuju kao njima važne).

Stid se javlja kada osoba procijeni da je nešto sramno (nepoželjno) otkriveno o njoj, pred samim sobom ili drugim ljudima ili kada je osoba izložena kritici ili potcjenjivanju od strane drugih. Pretjerano stidljive osobe precjenjuju sramnost (nepoželjnost) podataka koji su otkriveni u javnosti, precjenjuju interesovanje drugih za takve podatke, precjenjuju težinu i stepen neodobravanja drugih koji će uslijediti nakon otkrivanja, takođe oni precenjuju i trajanje neodobravanja ako se ono uopšte dogodilo. Pretjerano stidljive osobe nastoje da izađu na kraj sa neprijatnim osjećanjem stida tako što preduzimaju razne pogrešne strategije kojima zapravo održavaju svoju stidljivost. Neke od tih odbrambenih strategija su: izbjegavanje ljudi i situacija, napadanje i kritikovanje drugih, arogantnost, sklonost perfekcionizmu itd.

Problem pretjerane stidljivosti veoma uspješno se rešava KBT (kognitivno bihejvioralna terapija) terapijskim postupcima. U ovoj vrsti tretmana klijenti se uče da prepoznaju svoj stid, da ga prihvate, da otkriju, analiziraju, preispitaju i ospore svoja pogrešna uvjerenja i stavove o sebi i sopstvenom vrjednovanju, a zatim sve što su naučili primjene u praksi, odnosno u realnim životnim situacijama. Rad na rješavanju pretjeranog stida je rad na samoprihvatanju, odnosno učenju bezuslovnog prihvatanja sebe što je krajnji cilj svake dobre terapije.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply