Nedostatak komunikacije između bračnih partnera, dosada opterećena rutinom, dugogodišni poremećeni porodični odnosi, iznevjerena očekivanja, kao i skriveni interesi, najčešći su uzroci nesporazuma u Crnoj Gori koji na kraju rezultiraju zahtjevom jednog od partnera za raskid braka.

Zahvaljujući medijatorima Centra za posredovanje Crne Gore, 70 odsto pokrenutih brakorazvodnih parnica se okonča dogovorom, a od toga 30 odsto bez razvoda.

Direktor Centra za posredovanje Miroslav Knežević kaže da bračna kriza pogađa mlađe parove, ali i one koji su zagazili u petu deceniju braka.

„Bračni sporovi su najteži za posrednika jer je često prisutan emocionalni naboj. Medijator prvo radi na stišavanju emocija, potom pokušava riješiti spor“, rekao je Knežević.

Vlada Crne Gore, Centralna banka i Udruženje medijatora oformili su 2008. godine Centar za posredovanje s ciljem unapređivanja postupka posredovanja. Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o posredovanju, usvojenom u maju 2012. godine, Centar je postao samostalni državni organ.

Sudija je obavezan da strankama u postupku ponuditi postupak posredovanja kada su u pitanju porodični sporovi, privredni ili građanski sporovi, investicioni sporovi, naknade materijalne i nematerijalne štete, smetnje posjeda, naknade štete osiguranja, odnosno postupak posredovanja moguć je u svim prilikama gdje postoji dobra volja da se spor riješi van suda.

Postoji više modela posredovanja koji zavise od stila medijatora ali i od složenosti samog spora. U zavisnosti od situacije, medijatori  mogu prvo organizovati zajednički sastanak potom odvojene sastanke.

„Izostanak komunikacije među partnerima jedan je od najčešćih razloga, a drugi da partneri ne shvataju šta je potreba druge osobe u braku, zbog čega i ne mogu da ispune njena očekivanja. Razvodu prethode prenaglašena očekivanja. Takođe, ne treba previdjeti da su se društvene okolnosti promijenile u mjeri da se ljudi lakše opredjeljuju za izlazak iz braka“, rekao je Knežević.

Najstariji parničari u Centru za posredovanje zajedno imaju 160 godina i pet decenija zajedničkog života.

Knežević ističe da je postupak pomirenja tog para u toku i da stranke pokazuju želju da se problemi prevaziđu.

„Jedan partner ima 84, a drugi 76 godina. Problem su višedecenijski poremećeni porodični odnosi između roditelja, djece, koja već imaju svoje porodice. Medijacija je otežana zbog nerazumijevanja samog postupka, jer oni očekuju od posrednika da bude i sudija. Spor nije zaključen, ali je najbitnije da još ima dobre volje“, rekao je Knežević

Ukoliko je brak nefunkcionalan, smatra on, treba učiniti sve da makar razvod, ukoliko je neizbježan, bude funkcionalan.

„Postupak posredovanja je uspješan ukoliko se njihovim problemom više ne bavi sud, ukoliko stranke pristaju na razvod, ako se dogovore oko nadležnosti nad djecom i visinom alimentacije. Svakako, najdraži ishod za svakog medijatora je da stranke nastave zajednički život“, kazao je Knežević.

Nepovjerenje, takođe, može otežati život u braku, ističe Knežević, i navodi primjer para koji su jedno drugo optuživali za prevaru.

„Ponovo su uspostavili odnose otkrivši nakon duže komunikacije da su njihovi strahovi bili neosnovani, čak im je i bilo smiješno što su jedno drugom priređivali“, rekao je Knežević.

Dok je jednima razvod jedina i konačna opcija, drugima je to dobro sračunat potez da bi se urazumio „bračni drug“ i „voda dovela na svoju vodenicu“.

Knežević takve situacije objašnjava željom jednog od partnera da se promijeni trenutno stanje u braku.

„Kao što imamo u privrednim sporovima takozvanu špijunsku medijaciju, gdje određena strana namjerno ulazi u medijaciju da opipa dokle bi išla ona druga i, naravno da prihvati sporazum, tako i u bračnim postupcima stranka plati taksu i sve pokrene čisto da bi drugu stranu urazumila, poručila da se ne šali i da hoće promjenu u braku“, rekao je Knežević.

Statičnost u braku, takođe, može da bude često uzrok razvoda, jer svaka osoba želi da joj se nešto dešava.

„U jednoj od najdužih medijacija Centra, posrednik je na kraju otkrio da oni ne žele da se razvedu ali istovremeno ne žele da prekinu postupak. U stvari, oni su se sve vrijeme pozicionirali. Vjerovatno da je želji za pozicioniranjem doprinijelo njihovo solidno imovinsko stanje“, rekao je Knežević napomenuvši da su se, ipak, na kraju pomirili.

U svim razvodima, ističe Knežević, najviše stradaju djeca.

Ona se koriste u situacijama kada je sasvim izvjesno da će doći od razvoda. Ukoliko par nema djecu, a dođe do razvoda, kazao je on, postupak obično teče bez problema.

Promjene u socijalnim odnosima takođe mogu otežati svakodnevnu komunikaciju. Najbanalniji razlog za razvod braka je odbijanje jačeg partnera da donese drva.

„Žena zarađuje ravnopravno sa muškarcem i to je proces stvaranja inferiornog muškarca, čija uloga se smanjuje, a nezadovoljstvo žene, koja radi na poslu i u kući, povećava se. Prisutno je i takozvano ekonomsko nasilje u kojem muškarac kontroliše novac, a tako i ženin život. U medijacijama vlasništvo nad sporom vraća se strankama. Veoma je značajno da nijedan autoritet, medijator ili sudija, ne može u njihovo ime riješiti spor“, rekao je Knežević napomenuvši da miješanje roditelja u život mladih bračnih parova, može pokrenuti nesporazume.

Izvor: ND Vijesti