Uloga očeva u odgajanju djece

PIŠE: Belada Milica, dipl. Psiholog, porodični psihoterapeut

Mnoga psihološka istraživanja svjedoče o tome da su prvi momenti djetetovog života, od neizmjernog značenja za djetetov zdrav život. Otkucaji majčinog srca koje dijete čuje, njen dodir i nježnost prvi su djetetov kontakt sa svijetom. Po prirodnom poretku stvari majkama je data povlašćena i jedinstvena uloga. Svaka životna uloga koju žena ima, dodatno je uvažena ako je ta ista žena ujedno i majka. Majke su naučile da se svijet djece vrti oko njih! Ali šta je sa očevima?

Do skoro, psihološka istraživanja o očinskoj ulozi u odgoju djece nijesu ni sprovođena. Međutim, kada su se istraživači ipak pozabavili tom temom došli su do iznenađujućih rezultata.

U izvještaju koji je objavio časopis “General Psychology” 2001 godine, pokazano je da je  očinski uticaj u odgajanju djece dalekosežan. Prisustvo oca pokazano je kao stabilan prediktor uspjeha djece u mnogim životnim oblastima. Pored toga, u prisustvu očeva majke su bile sigurnije i spremnije da disciplinuju i vaspitaju zdravu djecu. Dakle, u prisustvu očeva majke su bile još uspješnije u odgajanju djece. Sledeći rezultat u pomenutm istraživanju ukazao je na to da djeca koja imaju oba roditelja koja su aktivno uključena u njihovo odgajanje imaju 10 puta manje šanse za zloupotrebu droga, kao i 10 puta veće šanse da završe srednju školu i upišu fakultet, u odnosu na djecu koju odgaja jedan roditelj. Takođe je pokazano da je u slučaju zloupotrebe droga, depresije i problema u ponašanju uloga očeva značajnija od uloge majke.

Međutim, suština ovih rezulatata nije u tome da u životu svakog djeteta treba da bude prisutan otac. Bitno je da je otac osoba koja je aktivno uključena u odgajanje djece, njegovanju, pokazivanju ljubavi, kao i da je psihološki spreman da odgovori na potrebe svoje djece. Kada dijete odrasta u kući u kojoj otac nije samo figura, već osoba koja majku gleda kao jednakog partnera, koji i sina i ćerku odgaja da budu poštovane, nezavisne i ambiciozne osobe – onda će djeca kroz svijet koračati kao osobe koje nijesu sputane polnim razlikama i nejednakošću.

U najranijem životnom periodu uticaj očeva na razvoj djeteta najčešće se prepoznaje kroz odnos sa djetetovom majkom. U prvim godinama života, kada je dijete najranjivije i zahtijeva najviše njege, majke će biti mnogo sigurnije u svojoj ulozi ako imaju podršku očeva. Djece starijeg predškolskog uzrasta kroz igru sa ocem, koja je najčešće grublja od igre sa majkom, uče o granicama i barijerama, uče kako da koriste svoju snagu u susretu sa novim stvarima, kako da utiču na okolni svijet. Ovo je naročito korisno kada dijete stasa za školu. Dijete će se mnogo bolje prilagoditi školskom sistemu i bolje prihvatati školske neuspjehe ako je ranije u djetinjstvu imalo podršku oca. Uticaj oca na djetetov moralni razvoj od ranije je prepoznat. Očevi oblikuju moralni razvoj djece kroz učenje po modelu, direktnim  vođenjem i usmjeravanjem. Kroz razgovor o planovima, aktivnostima i interesima koje imaju njihovi očevi,  djeca će učiti o poželjnim načinima ponašanja.

Kao što se može zaključiti iz prethodnog, očevi su najčešće uzori. Oni svoje sinove uče kakvi muškarci da budu u budućnosti a ćerke šta da poštuju i cijene kod muškarca. Prosto je i jednostavno, ono što djeca vide u kući, prihvataju kao normalno, kao kriterijum koji treba da postignu u svom budućem životu. Međutim, postoje milioni djece koja odrastaju bez prisustva očeva. To nikako ne znači da su ta djeca  na bilo koji način hendikepirana. Ulogu oca može imati djetetov ujak, stric, djed ili druga osoba bliska porodici.

Nije bitno koliko je osoba uključeno u djetetov život, da li je jednak broj muških i ženskih osoba, već da u djetetovom životu postoje osobe koje su njegujuće, ohrabrujuće i koje uživaju u ulozi roditelja. Stoga, očevo prisustvo samo radi prisutva, bez aktivnog uključivanja u odgoj djeteta, donijeće mnogo više štete nego koristi.

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply