Iako se 35-godišnji Podgoričanin, koji je godinama živio u Americi, nadao da će jednog dana prisustvovati rođenju svog prvog djeteta zbog neuslovnosti porodilišta Kliničkog centra Crne Gore, kaže, propustio je jedan od “najvažnijih momenata u životu”.

“Od svojih prijatelja koji su prisustvovali rođenju njihovih mališana čuo sam da je to nevjerovatan osjećaj, a dolazak na svijet bebe opisali su mi kao pravo čudo. Nažalost, ja u Crnoj Gori nijesam mogao biti uz suprugu u jednom od najvažnijih momenata za nas”, ispričao je on za Vijesti.

I dok u inostranstvu svaki drugi otac prisustvuje rođenju djeteta, u Kliničkom centru Crne Gore uslova za to nema sve dok se ne renovira postojeće porodilište.

Iako je sagovornik Vijesti mislio je da će do kraja trudnoće uspjeti da ubijedi ljekare da ga puste u porođajnu salu, kako bi svojim prisustvom dao podršku suprugi, ostao je uskraćen za prvi plač svoje kćerke.

“Želio sam da te momente provedem sa suprugom, da joj budem podrška i da zajedno dočekamo našu bebu kada stigne na svijet. Iako to do sada nije bio običaj, niti za to postoje uslovi, mislim da očevima u Crnoj Gori treba omogućiti da budu u porođajnoj sali”, kazao je on.

Ocu djevojčice koja će uskoro napuniti godinu, najviše je zasmetalo to što je pet dana bio odvojen od porodice. Kako kaže, svuda u svijetu očevi nakon porođaja imaju mogućnost da u posebnoj sobi borave sa svojom partnerkom i djetetom.

“A ja sam moju bebu u početku mogao gledati jedino kroz staklo, a u sobu kod supruge nijesam mogao ući pet dana. U najsrećnijem trenutku, kada sam postao otac, bio sam odvojen od voljenih”, ispričao je on.

U inostranstvu svaki drugi otac prisustvuje rođenju djeteta

I dok u inostranstvu svaki drugi otac želi da prisustvuje rođenju djeteta, u Crnoj Gori strah i stav da u porođajnoj sali nemaju šta da rade, neki su od razloga zbog kojih muškarci nijesu zainteresovani za ovakav vid podrške.

Direktorka Klinike za ginekologiju i akušerstvo Snežana Raspopović kazala je da iako je u svijetu usvojen trend da očevi prisustvuju porođaju on nije zaživio u toj ustanovi.

“Razlog tome su tehnološka ograničenja. Mi smo planirali da i u Kliničkom centru uvedemo taj trend koji je uslovljen rekonstrukcijom porodilišta”, objasnila je ona.

Iako ne postoji mogućnost da se nađu u porođajnoj sali, očevi u Crnoj Gori za to nijesu ni pokazali interesovanje. Raspopović priča da za prisustvo porođaju jedino pitaju bračni parovi koji su strani državljani.

I dok bi za neke trudnice podrška muža prilikom porođaja bila poželjna, druge smatraju da bi im prisustvo drage osobe samo otežalo.

Nada u rekonstrukciju porodilišta

35-godišnja Bojana kaže da ne bi imala ništa protiv da njen suprug bude uz nju na samom porođaju. Ipak, kao i većina muževa u Crnoj Gori, kaže ona, ni njen suprug nije raspoložen za takvu avanturu.

“Njegov stav je da ukoliko zna da mi ni na jedan način ne može pomoći biće mu teško da me gleda kako se mučim. Osjeća da nema šta da traži u porođajnoj sali i da mi samo prisustvom neće pomoći”, ispričala je ona.

“Bojani bi podrška muža značila, ali kako je kazala “ne želi da ga nagovara na nešto što ne želi”.

Ni suprug 20-godišnje Dejane ne može sebe da zamisli u porođajnoj sali. Kaže, bilo mu je loše kada se njegova žena onesvijestila, te se našalio da bi u toj situaciju ljekari trebalo da pruže pomoć njemu.

“Ja bih voljela da bude tu, čini mi se da bi mi bilo lakše… Dovoljno bi bilo da stoji kraj mene i drži me za ruku”, kazala je Dejana.

Sa druge strane neke žene ne žele da ih niko gleda u “takvom stanju”.

“Ne bih voljela da me muž gleda onako znojavu, izmučenu i raščupanu”, kazala je jedna od njih.

Buduće majke, ipak se mogu nadati promjeni stavova muškaraca, te da će nakon rekonstrukcije porodilišta biti sve više očeva u porođajnim salama.

Sve će zavisiti od žene

Sociolog Srđan Vukadinović očekuje da će trend sa zapada ubrzo zaživjeti i u Crnoj Gori.

“Stvoriće se ubrzo uslovi i za to. Muškarci će prevazići patrijarhalnost, zatvorenost sredine i bapske priče i biti uz svoje partnerke”, rekao je on.

Međutim, kako kaže Vukadinović, da li će partner prisustvovati rođenju svog djeteta ili ne, zavisi prvenstveno od žene.

“Ukoliko partnerka smatra da će joj njegovo prisustvo olakšati, onda joj treba i izaći u susret. Treba pokazati odanost ženi i biti uz nju ukoliko ona to želi.To je više stvar dogovora i lična stvar partnera”, objasnio je on.

Vukadinović smatra da je podrška partnera u ovom slučaju više u psihičkom smislu, odnosno, žena je svjesna da nije sama.

Bodrenje može da dekoncentriše

Britanski dnevni list Daily mail prošle godine je objavio rezultate istraživanja koje je pokazalo da očevima treba dopustiti da u porodilištu provedu čitav dan i noć kada im se dijete rodi.

Vodeći britanski akušer Majkl Odent, međutim, smatra da muškarac treba da se skloni čim počne porođaj.

“Prisustvo oca u porođajnoj sali ne samo da nije neophodno već ometa i sam porođa. Žena je nervoznija i teže se porađa”, tvrdi on.

Prema njegovim riječima, žena koja se porađa treba da bude koncentrisana na ono što radi, te da joj nije potrebna stimulacija dijela mozga koji je zadužen za razmišljanje.

“Porodilja treba da bude potpuno izolovana, kako ne bi morala da priča i razmišlja. Njen partner koji je pored nje, međutim, osjeća potrebu da je tješi, savjetuje, bodri, zapitkuje i zagovara”, kazao je Odent.

On ističe i da se često žene porode baš kada muževi napuste porođajnu salu, jer se napokon tada opuste. Odent smatra i da neki muškarci ne mogu da prevaziđu ono što su vidjeli na porođaju, te da nakon dolaska bebe na svijet imaju problem sa postporođajnom depresijom.

Izvor: Vijesti