Igra je baza efikasanog dječjeg razvoja i učenja. Kroz igru dijete upoznaje svijet koji ga okružuje, usvaja motorne i jezičke vještine, uči, istražuje, komunicira i intergiše iskustva kroz koja prolazi. Dijete kroz igru posmatra, povezuje, upoređuje, manipuliše predmetima, otkriva, uspostavlja komuniciraju sa drugima, razvija odnose povjeranja, proširuje upotrebu jezika, pravi izbore, izražava emocije, eksperimentiše, razvija koncentraciju, maštu i kreativnost.

Igra je pravi put za aktivno uključivanje roditelja u podsticanje i aktivno usmjeravanje dječijeg razvoja, jer se već od prvih dana, baš kroz igru, stvara početna interakcija između odraslih i djeteta. Posmatranje dječije igre omogućava odraslima „ulazak“ u svijet djeteta, spoznavanje načina na koji ono sagledava svijet oko sebe, sa čime se suočava, koje su mu potrebe, kako izlazi na kraj sa emocijama koje proživljava, sa kojim se dilemama suočava, čemu teži…

U toku igre dijete prevazilazi probleme sa kojima se u realnom svijetu suočava, jer je ona prostor u kojem ono ima kontrolu nad poslijedicama, pravi izbore i testira alternative ponašanja. Igra je šaroliki repertoar unutrašnjeg svijeta djeteta.

Važno je znati da postoji i razvojni put igre, što znači da za određenu razvojnu fazu postoje različite igre i igračke koje odgovaraju i podstiču sam razvoj na tom nivou. Roditelji kroz igru koja odgovara djetetovom uzrastu mogu da utiču, podrže i pomognu djetetu da savladava zadatke koje nosi svaka razvojna faza.

 0-6 mjeseca

Djeca od samog rođenja zahvaljujući čulima vida, sluha, dodira, ukusa i mirisa upoznaju svijet. Put upoznavanja je vođen igrom, tako da novorođenče igrom uči da kontroliše svoje tijelo i počinje da upoznaje ljude i stvari koje ga okružuju.

Dodirivanje, grljenje, ljujuškanje, nošenje bebe razvijaju odnos povjerenja sa rodteljem/starateljem. Najmilija igračka bebama u ovom uzrastu su osobe. Približavanje i odaljavanje lica, jedna je od omiljenih aktivnosti beba.

Bebe postepeno počinju da kontrolišu svoju glavu, torzo, da se obrću sa jedne na drugu stranu i uz podršku i kontrolu odraslog one savladavaju te aktivnosti kroz zabavnu igru. U prvim mjesecima beba počinje da ovladava kontrolom ruku, šaka i prstiju, pa im je omiljena aktivnost hvatanje.

S obzirom da su im ruke i usta najvažniji za upoznavanje svijeta u prvim mjesecima, važno je da igračke budu čiste, i da im na dohvat ruke nije nešto što je otrovno, prljavo, lomljivo. Odrasli kontrološu dječiju igru u prvim godinama i prostor u kome se ona odvija. Zato je potrebno da ga učine sigurnim za dijete.

Bebama je omiljena igra i posmatranje odraza u ogledalu. Počinju da uživaju u interaktivnim igricama glasom, pa izgovaranje samoglasnika, pjesmica koje se rimiju, sa čestim pauzama izazivaju dječje eksperimantisanje glasovima. Muzika je veoma važna za dječiji razvoj – uz muziku pjevajući i plešući sa djetetom u naručju obostrano uživajte. 

 U ovom periodu je potrebno da na dohvat ruke djetata budu bezbjedne igračke i objekti koje može da drži, njima mnipuliše, stavlja ih u usta, udara njima, miriše ih i istražuje. Jedna od omiljenih igrica je hvatanje stvari i bacanje, što se ponavlja mnogo puta. Roditelji ne treba da gube strpljenje, jer je ta aktivnost ustvari  istraživanje daljine, zvuka i poslijedica bacanja, kao i reakcije odraslih i načina postavljanja grnica.

Igračke ne moraju da budu skupe, to djeci ništa ne znači. Mnogu djecu je moguće vidjeti sa kašičicom sa kojom se divno igra i uživa. Djeca ovog uzrasta vole da se igraju sa igračkama koje su meke i prozvode zvuk kada se stisnu. Ovo je i vrijeme sakuljupljanja, stavljanja, ubacivanja, izbacivanja i sve je interesantnije kada je praćeno zvukom. Počinju da stavljaju stvari u dostupnu kutiju i ponovo ih izbacuju napolje. Ovo istraživanje djeteta je i njegovo učenje o odnosima stvari, veličini, težini, obliku, zvuku.

Djeca počinju intenzivno da se igraju sa vokalizacijom, što je poziv na zajedničku igru sa roditeljima – guču, ispuštaju zvukove, reaguju na samoglasnike, povezuju ta-ta, ba-ba. U ovom periodu dijete počinje sa imitiranjem, pa usvajaju socijalne vještine poput mahanja „pa-pa“, klimanja glavom kada nešto prihvata i negiranje glavom kada nešto odbija, slanja poljubaca. I to vole da ponavljaju, kao i da budu pohvaljna za uspješno savladanje aktivnosti.

Interaktivne igre djeci ovog uzrasta su veoma zanimljive kao što su Taši taši i Sad me vidiš, sad me ne vidiš. Uživanje u muzici se nastavlja, pri čemu sada zvuke muzike prati i pokret.  

12-18 mjeseci

Dječija igra tokom ovog perioda postaje specifičnija – djeca se igraju određenim igračkama, na određen način, ali igra je uvijek jednostavna. Karakterištično je prepoznavanje odnosa između ljudi i stvari i učenje na koji način se treba odnositi prema njima.

Razvija se svijest o konstantnosti objekta, bilo da je u pitanju osoba ili stvar, što znači da dijete uviđa da stvari i ljudi postoje i kada nijesu u njegovom vidokrugu. Počinju da imenuju objekte, što može da bude zajednička igra – pokazujete djetetu određnu stvar ili sliku u knjizi, i pitate šta vidi.

Djeca ovog uzrasta, takođe vole da se igraju skrivalice. Uz napredovanje motorike, djeca počinju da budu vještija u manipulisanju kockicama, tako da ih slažu jednu na drugu, prave različite oblike sa njima i razgrađuju ih. Vole takođe da stavljaju ruke i prste u šuplje premete, rupe, kutije, posuđe, tako da zaštitite utikače.

Krajem ovog perioda dijete počinje da razvija egocentričnu igru i govor, tj. počinju da se igraju i pričaju sami sa sobom. 

Djeca u ovom periodu su sve aktivnija i aktivnija, jer u potpunosti savladavaju hod, penjanje, trčanje i pokušavaju da istraže sve više i više svijet koji ih okružuje. Bitno je dopustiti im da istražuju, a roditelji to treba da rade zajedno sa njima, između ostalog i zbog izbjegavanja povreda.

U ovom periodu, sve više djece počinje da imitira osobe koje ih okružuju. Još su usmjerena na objekte i imaju poteškoće u dijeljenju stvari, zajedničkoj igri, pa je zato njihova igra samostalna i/ili usmjerevana od strane odraslih. Obožavaju da bojaju po papiru ali i po npr. zidovima, knjigama, zbog čega im se mora stalno ponavljati gdje to mogu da rade.

Ovim aktivnostima razvijaju sitnu muskulaturu, za šta je dobro i da se igraju sa plastelinom, glinom. To može biti i idealna aktivnost za druženje i uživanje i za roditelje i za dijete. U ovom periodu djeca počinju da prate grupne igrice sa pjesmom i jednostavnim pravilima npr. Ringe, ringe raja…

Razvijaju i potrebu za određenim objektom, koji može biti stvar ili igračka ili npr. palac i uho koji djetetu pružaju sigurnost, utjehu i smiruju ga. Igra sa vodom i pijeskom, počinje da bude veoma zanimljiva kao aktivnost van kućnog okruženja. Imaginativna igra je u počenoj fazi, tako da dijete počinje da oponaša odrasle u čemu koristi lutke, telefone, šerpe. Prateći ovu dječiju igru roditelj može tačno da uoči na koji način ga dijete doživljava.

 24 – 36  mjeseci

Ulaskom u drugu godinu djeca počinju sa igrama „kao da“ (simboličkim igrama), koje imaju značenje i svrhu, tako da djeca razgovaraju sa lutkama, daju im instrukcije, ponašaju se prema njima kao roditelji, izražavaju emocije, predstavljaju svoj svijet i njegovo viđenje.

U ovom periodu odrastanja djeca često roditeljim izgledaju tvrdoglava i impulsivna, zato što se u samom procesu učenja i savladavanju određenih vještina suočavaju sa frustracijom i odloženim zadovoljstvom, što teško podnose. Ovo je idealno vrijeme za postavljnje pravila ponašanja. I to može kroz igru.

Tokom ovog uzrasta dijete razvija zainteresovanost za likove i heroje iz bajki, priča, crtanih filmova koje traže da mu se ponavljaju i prepričavaju. Djeca vole da pokazuju stvari i da ih imenuju, postavljaju pitanja o stvarima koje ih okružuju, daju instrukcije drugim ljudima i odbijaju da daju stvari koje su njihove.

Počinju i da razvijaju odnose sa vršnjacima, ali još imaju poteškoća da se u potpunosti uključe u grupne igre, izraze svoje potrebe i osjećanja, kao i da slušaju druge. Uživaju da budu sa drugom djecom, mada još ne znaju na kvalitetan način međusobno da komuniciraju.

Izvor: UNICEF