Dijete se započinje igrati već u uzrastu odojčeta. U tom periodu istražuje okolinu putem svojih čula. Ono posmatra svijet oko sebe, veselo gleda šarene boje zvečke, osluškuje zvukove koje ona proizvodi, stavlja zvečku u usta, trese, baca je na pod, istražuje što sve može raditi s njom. Stalnim pomatranjem, baratanjem i istraživanjem predmeta dijete gomila svoja iskustva, više uči o određenom predmetu i njegovu funkcionisanju. Postupno uočava da se kocke ne moraju samo bacati na pod, nego se od njih može sagraditi toranj, da se autić može voziti po podu, da se bojicom može ostaviti trag na papiru i sl.

Oko druge godine pa nadalje dijete počinje razvijati simboličku igru. Sposobnost zamišljanja i maštanja omogućuju mu da stvari i predmeti poprimaju neko drugo značenje. Tako olovke postaju kašike kojima se hrani medo, kutija postaje auto, leteće kocke postaju avioni, običan papir postaje novac u igri prodavnice i sl. Kako dijete odrasta, simbolička igra postaje sve zastupljenija i kompleksnija. Dijete počinje imitirati uloge iz svakodnevnog života. Počinje se pretvarati da je policajac, doktor, frizer, roditelj, sestra, brat i sl.

Kasnije dijete igra uloge koje nije iskusilo, na primjer, pretvara se da je gusar, kosmonaut, čarobnjak i sl. Putem simboličke igre dijete razvija maštu, stvara ideje za rješavanje problema, poboljšava govorno izražavanje, prorađuje svoja emocionalna iskustva, uči se uživljavati u tuđu perspektivu i razvija svoje socijalne vještine.

Nakon pete godine djeca sve češće pokazuju interesovanje za učestvovanje u različitim igrama s pravilima. Primjer takvih igara su igre žmurke, razna utrkivanja, igre kartama, Memory, Ćorave bake i sl. Djeca kroz ovakve igre uče da se nose s uspjehom i neuspjehom, poštuju pravila i sarađuju s drugim igračima.

Kako se igrati?

U današnjem svijetu sve se događa ubrzanim tempom. Roditelji puno vremena provode na poslu, imaju dosta obaveza kod kuće i sve manje vremena za provođenje u slobodnoj igri s djecom. Zato je vrlo bitno da dragocjeno vrijeme s djecom provedete na što kvalitetniji način. Za početak predlažem da se opustite zajedno s vašim djetetom, isključite televizor, zaboravite na ručak koji trebate da napravite, posao koji trebate da završite. Sjednite na pod, “spustite”se na djetetov nivo i započnite veselu igru s vašim djetetom. Posmatrajte što vaše dijete radi, što voli i slijedite njegov interes u igri. Ne namećite svoja pravila, već se pridružite njegovima.

Komentarišite aktivnost djeteta, opisujte što radi i na taj način jačajte govorne sposobnosti vašeg djeteta. Istraživanja pokazuju da dijete najbolje uči kad mu opisujete predmet njegovog interesovanja. Proširujte igru raznim pitanjima, na primjer: “Što ćemo praviti od ovih drvenih kockica? Kako ćemo napraviti dvorac? Gdje ću staviti ovu crvenu kocku? Ko živi u ovo prekrasnom dvorcu? Kako izgleda princeza?”. Pretvarajte se, glumite raznorazne uloge, koristite afekt, podstaknite dječju maštu, podstičite dijete na rješavanje problema u igri (npr. pretvarajte se da ste princeza koju treba spasiti). Uspostavite što bolju interakciju s vašim djetetom i pobrinite se da oboje uživate u njoj!

Kakvu igračku odabrati?

Danas postoji puno igračaka na tržištu i često se pitamo koju odabrati za naše dijete. Igračka treba predstavljati izazov za dijete. Ako dijete brzo riješi problem ili to nikad ne uspijeva, ta ga igračka sigurno neće interesovati. Ali ako dijete nakon više pokušaja uspijeva riješiti problem, ono će se vraćati toj igrački privučeno “povremenom nagradom“.

Klasičan primjer izazovne igračke za manju djecu su kocke. Dijete slaže kocke u toranj koji se na kraju sruši. Djetetu je dakle izazov naslagati što više kocki prije nego se toranj uruši pa će iz tog razloga tu radnju više puta ponavljati.

Mnoge igračke na tržištu su loše dizajnirane i dijete često više interesuje sama ambalaža u kojoj je stigla plastična lutka ili vozić. Kutija u kojoj je bio vozić može biti mnogo zabavnija jer podstiče maštu, ona može biti brod, auto, šešir, lonac za kuvanje. Zato pokušajte birati igračke koje nude više mogućnosti, koje se mogu rastavljati, sastavljati, koje podstiču dijete na istraživanje i maštanje.

Ako su vam igračke preskupe, ne očajavajte jer posjedujete najvrjedniju igračku na svijetu koju nitko ne može kupiti – SEBE. Koja igračka iz prodavnice može toliko razgovarati s djetetom, vrtjeti ga, okretati, gilićati, posjedovati toliko uloga i likova u sebi? Odgovor je nijedna. Zato posvetite se vašem djetetu i budite njegova omiljena “igračka”.

Izvor: Ordinacija.hr