“Mamina bundeva” kao podsjetnik da svako dijete zaslužuje priliku da zablista

Foto: PR centar

Hrabri su oni koji uspiju da nadvladaju strah, koji rizikuju i ne dozvoljavaju da njihovi snovi spavaju, već se za njih bore, pa im i svijet pripada. To su Dejan iz knjige “Mamina bundeva” i njegova mama Danijela Camović, koji istrajno i uspješno savladavaju izazove, koje je pred njih postavio autizam.

Autorka knjige Danijela Camović, na promociji u KIC-u “Budo Tomović”, kazala je da priča izvire direktno iz srca, da govori o njenome sinu i njegovom neustrašivom putovanju sa autizmom.

“U svojoj knjizi Mamina bundeva dijelila sam intimne trenutke borbe, ali i nadahnuća koje smo iskusili zajedno tokom ovog neobičnog putovanja. Svaki redak knjige je svjedočanstvo ljubavi, koja je prevazišla sve prepreke. Uz ljubav, istrajnost, pozitivnu energiju, osobe koje su uz vas, možete sve”, emotivna je Camović.

Dejan i mama, iza sebe su ostavljali ono što je bilo teško i tužno, a težili su ljubavi i pozitivnoj energiji, hrabreći jedno drugo da uvijek mogu više.

“Tamo gdje je medicina rekla ne, mi smo rekli da i to smo i uradili. Danas sa ponosom mogu reći da je Dejan uz podršku svih- porodice, prijatelja, zajednice postigao ogroman uspjeh. To i dokazujemo iz dana u dan. Njegova priča je podsjetnik da autizam ne definiše nečiji potencijal i da svako dijete zaslužuje priliku da zablista u svom jedinstvenom sjaju”, smatra Camović.

Foto: PR centar

Knjiga “Mamina bundeva” je priča svih roditelja, koji su se suočili sa izazovima autizma i poruka nade za sve roditelje čije srce bije u ritmu ljubavi prema svojoj djeci.

“Ona je poruka da se može i da se teži ka uspjehu. Neka moja knjiga bude izvor inspiracije i podrška svima, ne samo roditeljima koji imaju djecu sa autizmom, već svim ljudima koji su izloženi bilo kakvim negativnim situacijama i izazovima. Da ih nadahne u njihovoj borbi, da vjeruju da čuda postoje i da se dešavaju”, poruka je Camović.

Dejanov asistent, dizajner i slikar, Vjekoslav Bojat, ispričao je da nije uvijek bilo lako, ali da su se Dejan i on brzo povezali i razumijeli.

“Između nas je postojala neverbalna komunikacija, ali imali smo osjećaj i počeli smo da se razumijemo. Kroz crtanje smo nastojali da shvatamo, razumijemo. Nisam mu govorio da nešto smije, a nešto ne smije. Trudio sam se da on to razumije, da osjeti školu kao prostor u kojem se dobro osjeća, u kojem je svoj na svom”, ispričao je Bojat.

Vjekoslav se nije ponašao kao Dejanov asisten, već kao prijatelj, a sve je počelo kada je dječak bio četvrti razred.

“Mi smo bili drugari. Kroz crteže smo stvarali neku vrstu ideala dobrog momka. Imamo trenutke kada smo napravili grešku, pa onda objašnjavamo da dobar momak to ne radi. U svakom procesu smo učestvovali zajedno, svaki dan smo zajedno vodili dnevnik, kasnije on nastavio”, pričao je Bojat.

Drugovi i drugarice iz odjeljenja Dejana su bezrezervno podržali, baš kao i mnogi drugi, koji su olakšali njegovo suočavanje sa strahovima.

“Ova priča je podrška svima, koji se nalaze u dilemama kako postupiti, da li se boriti, da li borba ima smisla, kako će se završiti. Treba gledati korak po korak, polako. Savladavali smo strahove, sve ono što je pred nama bilo kao prepreka. Polako, nekad uspješno, nekad manje uspješno. Išlo je to od očaja do ushićenja”, dočarao je Bojat.

Na putu uspjeha Dejan je mnogo učio od svih koji su mu pomagali, ali su i oni učili od njega.

“Učili smo ga, ali i on je dobrim dijelom učio nas. Ja više nisam isti kao što sam bio prije. Dejo je srećnom pričom podigao stepenicu društvene svijesti o autizmu. Nadam se da je ova priča jak podstrek ljudima koji se suočavaju sa ovim problemom”, rekao je Bojat.

Profesorica crnogorskog jezika i književnosti, Marija Čelebić, čitajući odlomke iz knjige objasnila je da ona nije priručnik o vaspitanju djeteta sa autizmom, ni preporuka kako se ponašati u kriznim situacijama, već iskrena i emotivna ispovijest majke, koja ljubavlju, istrajnošću i hrabrošću uspijeva da podigne dječaka sa autizmom u svijetu punom predrasuda.

“U zbirci nemamo nijednog negativnog junaka. Pominju se samo oni koji su doprinijeli Dejanovom napretku i razvoju. Priče prate Dejana od trenutka rođenja, kroz njegove male nestašluke u borbi sa sobom i svijetom, odlazak u vrtić, kod zubara, kod frizera, u školu, na more i majku koja uspijeva da ga nauči lijepom ponašanju, pravilnom govoru, komunikaciji sa drugima, majku koja tjera strahove i bori se sa svojim strahovima- majku vilu, majku hrabrost, majku tigricu, majku domišljatost, majku pred kojom svi treba da pognemo glave”, kazala je Čelebić.

Čitajući priče, kako je primijetila, slažu se kockice njihovih života i vidite čistu neiskvarenu ljubav i more trenutaka sreće.

Foto: PR centar

PR Sekretarijata za kulturu Glavnog grada, Jelena Đurđić Tomović, kazala je da zbirka postaje most između svakodnevnih izazova i nesebične podrške zajednice.

“Iako autizam nosi teškoće Mamina bundeva nam dočarava pojedinosti o zadovoljstvu i pozitivnom životnom stavu. Ova knjiga je podsjetnik da zajedničkim naporima, možemo biti podrška onima koji prolaze kroz slične izazove. Podrška Sekretarijata za kulturu je time i značajnija, jer omogućava da ova inspirativna priča dopre do šire publike”, poručila je Đurđić Tomović.

Direktorica Sektora za ljudske resurse u kompaniji One Biljana Radusinović, kazala je da je roditeljstvo najljepši, ali i najizazovniji posao na svijetu, a da je Danijela dodirnula univerzalnu nit ljubavi, izazova i radosti koja povezuje sve roditelje, bez obzira na okolnosti.

“Danijela je jedna od nas, a Mamina bundeva nije samo knjiga o njenom roditeljskom iskustvu, već putokaz koji nas podsjeća na dubinu empatije i razumijevanja koje dijelimo kao zajednica. Kroz svoju knjigu, Danijela ne priča samo svoju priču, već nam ujedno otkriva hrabrost i jedinstvenost njenog sina Dejana. Kroz podršku Danijeli i drugim zaposlenima koji dijele svoje priče, mi kao kompanija gradimo mostove međusobnog razumijevanja”, jasna je Radusinović.

Podrška Danijeli na putu da njena priča bude dostupna javnosti samo je dio šire podrške koju, kako je rekla, kompanija One pruža svim svojim članovima.

“To je prepoznala i Asocijacija menadžera Crne Gore pa je prošle godine naša kompanija bila prva u Crnoj Gori koja je proglašena za Najboljeg poslodavca po mjeri djece i porodice. Ova prestižna nagrada ustanovljena je po kriterijumima UNICEF-a i prvi put je u saradnji sa njegovim predstavništvom dodijeljena nekom poslodavcu u našoj zemlji”, rekla je Radusinović.

Nekada se plašio muzike, a sada u njoj uživa. I baš je kroz pjesmu, odvažni Dejo poslao najljepšu poruku za kraj – treba nam malo da se voljeti znamo.

Izvor: PR centar

SOS linija baner

SOS linija baner

Leave a Reply