Usljed nedovoljne fizičke aktivnosti i nepravilnog sjedenja veliki broj mališana pati od deformiteta kičmenog stuba. Najkritičniji period za razvoj kičme kod djece su polazak u školu i ulazak u pubertet, međutim ukoliko se reaguje na vrijeme ovaj problem može se riješiti korektivnim vježbama. Važnu ulogu u tome, kako savjetuju stručnjaci, imaju roditelji.

Skolioza i kifoza najčešće su nepravilnosti kičmenog stuba kod djece i adolascenata.

“Pred početak puberteta od devete do petnaeste godine su zakrivljenost kičme na jednu stranu ili takozvana skolioza ili deformitet u vidu kifoze koji mi narodski zovemo pogrbljenost, pogurenost i slično”, kazala je u izjavi za Polis fizioterapeutkinja Branka Bulajić Bibin.

Ona ističe da deformitet kičmenog stuba kod djece prvo mogu uočiti roditelji.

“Ja se trudim da apelujem na roditelje da su oni ti koji će prvi primjetiti da postoji neki deformitet kičme. Nekad to na sistematskom pregledu ili na času fizičkog prođe neprimjećeno. Roditelji mogu zaista da posmatraju tjelo svog djeteta i na osnovu nekih znakova da primjete da je već došlo do krivljenja. Bilo da se radi o asimetriji lopatica, ili o asimetriji kukova, da li su ramena pomjerena ili isturena jedno u odnosu na drugo. Najčešći test koji mi radimo kao fizioterapeuti, a koji roditelji mogu da rade sa svojom djecom, to je taj pregib, znači kada se dijete nagne prema naprijed može se vidjeti da ta krivina štrči i da ima asimetrije, da to nije pravilan kičmeni stub i to su neke naznake koje roditelji mogu koristiti u kućnim uslovima”, istakla jeBulajić Bibin.

Ukoliko roditelji reaguju na vrijeme ovaj problem može da se riješi korektivnim vježbama.

“Najgore je ne liječiti i pustiti dijete da ne radi vježbe da se ne obratite stručnom licu, to je u stvari najgore. To je veoma dugotrajan proces djeci dosta dosadan i naporan, ali u većini slučajeva rezultira odličnim rezultatima. Sada imamo i neke savremene fizioterapeutske tehnike, nove metode koje su zaista uspješne kod adolescenata. Već u nekoj kasnijoj životnoj dobi kada se završi sa rastom i razvojem jako je teško uticati na krivine kičme, a kod nekih jako izraženih i progresivnih mora se pristupiti i operativnom liječenju”, zaključila je Bulajić Bibin.

Do ranog invaliditeta, upozoravaju stručnjaci, može doći ukoliko su skolioza ili neka druga zakrivljenja kičmenog stuba udružena sa drugim deformitetima, stanjima ili bolestima. Neka progresivna zakrivljenost može dovesti do trajnih oštećenja kao i nekog oblika ranog invaliditeta.

Izvor: RTV Budva