Roditelji su roditelji, u kojem god svijetu da su. Bili ljudi ili životinje uradiće sve da spasu svoje potomstvo. Potvrdio je to i nesvakidašnji događaj od prije dva dana u Boki.

Tehnička ekipa Instituta za biologiju mora prekjuče je iz mreže spasila mladunče delfina, nakon što je otac delfin došao da potraži njihovu pomoć.

Informaciju je za Portal RTCG potvrdio dr Mirko Đurović, rukovodilac Akvarijuma Boka u Institutu. On kaže i da je sigurno riječ o dobrim delfinima (tursiops truncatus), koji su često viđeni u zalivu.

Đurović navodi da je takvo ponašanje defina, koji umiju i da svojim ponašanjem traže pomoć ljudi, apsolutno uobičajeno.

“To najviše zavisi od posmatrača, koji treba da primijeti neobično ponašanje delfina. To većinom mogu samo ljudi sa mora i iskusniji ribari”, navodi Đurović.

A upravo je tako i postupio Vijeko Barić, domar u Institutu, koji je prvi primijetio neobično ponašanje odraslog para delfina.

“Moje radne prostorije se nalaze odmah uz more. Primijetio sam da su delfini došli uz kraj. Vidim- kačaju, motaju se dva delfina, jedan odlazi i dolazi. Zapravo jedan stoji, a drugi zaranja i izranja pored njega. Shvatio sam da se jedan od delfina zapleo u mrežu,” kazao je za Radio Tivat vođa akcije spašavanja, kome su u pomoć veoma brzo pritekle kolege – baštovan i kapetan istraživačkog broda, te su isplovili da vide o čemu je riječ.

Zanimljivo je da su delfini baš u smjeru Instituta odvukli senj od mreže popunice u koju se zaplelo njihovo mladunče, a koju su podigli sa dna, po Barićevim riječima sa dubine od oko 17 metara. Pomoć su potražili na pravom mjestu, ekipa Instituta je promptno reagovala.

“Vidio sam senj, povukli smo mrežu i uspjeli da oslobodimo mladunče, koje nije bilo ozlijeđeno,” kaže Vijeko, ne krijući neizmjernu radost i ponos.

Kada su ga oslobodili, roditelji su ga, kako kaže Vijeko, bukvalno uzeli u zagrljaj.

„Otac nam je uputio krik koji se ne usudim ponoviti, jer bih ga pokvario svojim glasom. Ali, pamtiću to hvala do kraja života. Izvodili su neki svoj ples za nas još dugo, sigurno dva minuta, onda nas još jednom pozdravili i otplivali svojim putem,” podijelio je utiske domar Instituta za biologiju mora, koji za sebe kaže da ima “kurioznu naviku da svako malo gleda u more,” čemu ima zahvaliti za ovo plemenito i divno iskustvo.

Izvor: Radio Tivat