Pred Osnovnim sudom u Podgorici od 2017. godine aktivno je oko 150 predmeta u kojima jedan roditelj ne omogućava drugom da viđa djecu.
Sutkinja portparolka Osnovnog suda u Podgorici Ivana Becić Vijestima je kazala da je u interesu djeteta da ima dobre i tijesne veze sa oba roditelja i redovne kontakte sa onim roditeljem sa kojim ne živi.
“Svrha susreta i druženja je u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti sa roditeljem sa kojim ne živi i da taj roditelj može uticati na njegov razvoj. Upravo prisutnost i angažovanost oba roditelja u podizanju djeteta doprinosi njegovom pravilnom psihofizičkom razvoju i pravilnom formiranju njegove ličnosti. Dakle, radi se o jednom od osnovnih prava djeteta, a to je pravo da ima tijesne veze i sa ocem i sa majkom”, kazala je Becić.
Dodaje da je pojava razvoda u savremenim uslovima života mnogo češća, da se olako shvataju posljedica razvoda braka, a da one prvenstveno pogađaju najmlađe članove društva – djecu.
„U prosjeku godišnje u posljednjih nekoliko godina, pred Osnovnim sudom u Podgorici imamo oko 300 razvoda dok oko 10 odsto od tog broja dođe do prinudnog izvršenja, što je veoma visok procenat. Ovi predmeti u izvršnom postupku ostaju aktivni dok god postoje zakonski uslovi za sprovođenje izvršenja i u njima se postupa i po nekoliko godina. Naglašavamo da se radi o veoma konfliktnim odnosima između bivših supružnika, pa time i vrlo kompleksnim i važnim postupcima koji se i po više godina vode pred sudom. Kod tako složenih odnosa postoji i neophodna potreba za adekvatnom intervencijom u smislu intenzivnog rada, savjetovanja i identifikacije problema u kojem se javlja i potreba za institucionalnom intervencijom“, objašnjava Becić i dodaje da u suprotnom dolazi do jednog velikog problema, a to je otuđenost djeteta od roditelja sa kojim ne živi.
Kada ta otuđenost postigne visok stepen, onda se, prema njenim riječima, dovodi u pitanje i mogućnost rješavanja tog problema.
Becić podsjeća da do 2019. godine, zakonska regulativa u pogledu te vrste postupka nije bila dovoljno uređena, te da se tada pristupilo izmjenama Zakona o izvršenju i obezbjeđenju, kada je uvedena i kazna zatvora u trajanju do tri mjeseca kao sredstvo izvršenja.
„Do tada su sudske odluke širom Crne Gore u velikoj mjeri ostajale neizvršene jer je novčana kazna bila nedjelotvorna mjera prinude na roditelja kod koga se dijete nalazi, pa je taj roditelj vrlo često takvim ponašanjem bio ‘iznad zakona’. Nedopustivo je da u jednoj pravnoj i demokratski uređenoj državi pojedinac baci u sjenku najbolji interes djeteta, liši ga drugog roditelja i njegov odnos sa drugim roditeljem podredi svom sopstvenom stavu i mišljenju o tom roditelju, na taj način miješajući partnerske sa roditeljskim odnosima“, ističe Becić.
Kako je navela, Osnovni sud u Podgorici u ovim predmetima postupa prvenstveno na način koji teži zaštiti prava djeteta i to individualizacijom njegovog najboljeg interesa. Prema njenim riječima, održavaju se ročišta sa roditeljima, daje im se prostor da kroz odgovore na jednostavna, životno logična pitanja sami spoznaju interes svog djeteta i činjenicu da “dijete nije lopta već igrač u igri života”.
“Takođe se po potrebi kada je to nužno održavaju ročišta i sa djecom uz prisustvo predstavnika Centra za socijalni rad, pri čemu se često kroz razgovor sa roditeljima i djecom dođe do cilja, ali svakako je za to neophodna volja i namjera oba roditelja. Međutim, kada se ni nakon iscrpnog razgovora sa roditeljima i djecom ne uspije u ostvarivanju kontakta, zakazuje se lice mjesta i intenzivno se pokušava sprovođenje izvršenja. Ukoliko ni ova izvršna radnja u više navrata ne urodi plodom pristupa se sprovođenju izrečene novčane kazne i prijeti se većom novčanom kaznom ili drugim sredstvom izvršenja. U konačnom, pristupa se izricanju kazne zatvora koja dovodi do lišenja slobode roditelja koji ne postupa po nalogu suda”, pojašnjava Becić.
Izvršnom postupku, kako je dodala, prethodi iscrpni parnični postupak u kojem se cijene sve okolnosti slučaja i donosi presuda koja mora da se poštuje.
“Sistem prinude mora obezbijediti kako specijalnu tako i generalnu prevenciju, pri čemu intervencija institucija nužno mora biti blagovremena”, ističe Becić.
Kazna zatvora koja je izrečena T. B. iz Podgorice prva je sprovedena kazna kojom je jedan roditelj sankcionisan zbog toga što drugom nije omogućio kontakt sa djecom. On je kažnjen zatvorom od 30 dana, a pomilovan je na osnovu mišljenja rukovodioca Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava Sergeja Sekulovića i odluke predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića.
Izvor: Vijesti
