Organska proizvodnja u ishrani porodice

Iako je organska proizvodnja u Crnoj Gori sve razvijenija i u porastu je broj proizvođača koji se odlučuju za nju, građani su često u nedoumici kako da prepoznaju da je neki proizvod zaista organski. Pod okriljem te oznake na tržištu se često nudi i voće i povrće, proizvodeno na konvencionalan način, pa se kupovina nerijetko svodi na povjerenje ili preporuke. Sve je to posebno važno za roditelje, koji se bez obzira na veće cijene organskih proizvoda, trude da za svoju djecu obezbijede što kvalitetniju ishranu.

Koliko su organski proizvodi značajni u ishrani, posebno kada je riječ o namlađima, bila je tema Roditeljskog kutka – UŽIVO, u kojem su gošće bile rukovodilac kvaliteta sertifikacionog tijela Monteorganica doo Ivana Vojvodić i dr Enisa Kujundžić iz Društva za hranu i ishranu Crne Gore. Prijatelji ovog Roditeljskog kutka – UŽIVO bili su Kidsland i Hipp.

One su ukazale na važnost organske ishrane, ali i probleme na koje se može naići prilikom izbora konvencionalnih proizvoda. Ukoliko platežna moć ne dozvoljava da sebi priuštimo organske proizvode, veoma je važno nabavljati hranu od provjerenih proizvođača i učiniti sve da količina pesticida koju možemo unijeti u organizam na taj način bude što manja.

Prema riječima Vojvodić, uvidom u registar Monteorganice može se na jednostavan i siguran način provjeriti ko su zaista sertifikovani organski proizvođači u Crnoj Gori, ali i koji od njih su u procesu sertifikacije.  

Najviše organskih proizvođača sa sjevera

Trenutno je u registru 436 proizvođača, a najviše ih je sa sjevera Crne Gore, odnosno iz bjelopoljske opštine.

„Najzastupljeniji su neprerađeni proizvodi biljne proizvodnje, najviše voće, a jedan dio su i ratarski proizvodi. Nemamo mnogo zastupljenih povrtarskih proizvoda. Od proizvoda pčelarstva imamo med, a od prerađenih proizvoda zastupljeni su čajevi, brašno, sir i sokovi. Spisak proizvođača je dostupan na internet stranici Sertifikacionog tijela, a tu su i svi detaljniji podaci o njima i kontakti“, kazala je Vojvodić.

Ona navodi da to što je neki proizvođač u registru Sertifikacionog tijela i u toku je proces ne znači da je sertifikovan.

„Od 436 proizvođača koji su u registru, njih 220 je imalo sertifikat, a upravo uvidom u spisak možete saznati ko je od njih sertifikovan i na koje se proizvode to odnosi. Na taj način onemogućena je i zloupotreba. Svjedoci se da se mnogi konvencionalni proizvođači reklamiraju i oglašavaju kao da su organski, ali to je najjednostavnije provjeriti uvidom u spisak“, ističe Vojvodić.

Bavljenje organskom proizvodnjom jeste veoma zahtjevno, ali, kako smatra ona, ne i nedostižno.

Organski proizvođači prvo moraju ispunjavati zahtjeve Zakona o bezbjednosti hrane, koji važi za sve proizvođače i konvencionalne i organske. Dodatno moraju da ispune i zahtjeve Zakona o organskoj proizvodnji, a s obzirom na to da on obavezno predviđa kontrolu, proizvođaći moraju biti u postupku sertifikacije i da poštuju sva njegova pravila. Nije to toliko ni nedostižno, jeste sporije, ali dovoljno govori da imamo 436 proizvođača koji te zahtjeve ispunjavaju“, rekla je Vojvodić.

Prelazni period je definisan Zakonom i traje različito zavisno od oblasti organske proizvodnje. Za organsku biljnu proizvidnju, tačnije za višegodišnje kulture prelazni period je tri godine. To znači da proizvođač tek u četvrtoj godini dobije sertifikat za organski status. Za jednogodišnje kulture prelazni period je dvije godine, odnosno tek u trećoj godini dobija sertifikat. U stočarskoj proizvodnji taj period traje minimum dvije godine, a za pčelarstvo najmanje godina.

„Taj period može biti i duži ukoliko se kontrolom tokom prelaznog perioda utvrde neke neusaglašenosti. Sankcija može biti produžetak prelaznog perioda. U prvoj godini kada se proizvođač prijavi za sertifikaciju status proizvoda je konvencionalni. To znači da ne postoji nikakva mogućnost da on taj proizvod označi bilo kao organski ili proizvod iz prelaznog perioda. To što se neko uključio u organsku proizvodnju ne daje mu za pravo da on proizvode označava ili da se na bilo koji način poziva na sertifikaciju. Onog momenta kad se proizvođaču izda sertifikat za proizvode, bilo za prelazni period ili za organski status, u tom momentu proizvođači mogu da u skladu sa izdatim sertifikatom i označavaju proizvode i da se pozivaju na sertifikaciju“, kazala je Vojvodić.

Organski proizvodi moraju obavezno imati oznaku, odnosno logo „crnogorski organski proizvod“. Osim toga, prema riječima Vojvodić, u nazivu samog proizvoda treba da stoji izraz organski, ekološki, biološki ili skraćenice od ovih riječi.

„Osim ovih oznaka proizvod mora imati i jednu rečenicu sa podatkom ko je izvršio kontrolu i sertifikaciju. U slučaju organske proizvodnje Crne Gore mi od proizvođača zahtijevamo da se pozovu na Monteorganicu, a navodi se i broj rješenja koje nam je izdalo Ministarstvo poljoprivrede, šumarstav i vodoprivrede i mora postojati broj sertifikata. Isti slučaj je i sa proizvodima iz uvoza, jer moraju imati logo organske proizvodnje EU“, pojasnila je Vojvodić.

Ona ističe da se promijenila svijest građana o značaju organske proizvodnje i korišćenju tih proizvoda.

„Upravo se porast broja malignih i raznih drugih oboljenja povezuju sa unošenjem kontaminirane hrane pesticidima ili nekim drugim materijama koje se koriste u poljoprivredi. Nijesu to samo pesticidi, već to mogu biti i ostaci antibiotika, hormona, aditiva“, upozorava Vojvodić.

Smatra da u Crnoj Gori ipak nije još dovoljno razvijena svijest o drugom aspektu organske proizvodnje, a to je da se da sprovođenjem tih metoda čuva i životna sredina.

Za izbor hrane presudne cijene

Prema riječima Vojvodić, cijena je nažalost ipak presudan faktor prilikom odabira namirnica, a organski proizvodi su skuplji od ostalih zbog zahtjevnih procedura.

„Neki proizvođači su jednim dijelom motivisani za bavljenje organskom proizvodnjom iz razloga što očekuju da će postići veću cijenu za svoje proizvode, a realno je da su troškovi u organskoj proizvodnji znatno veći u odnosu na konvencionalnu. Sa druge strane, prinosi su znatno niži nego u konvencionalnoj proizvodnji. Sve su to razlozi zbog kojih je cijena opravdano veća, ali su benefiti korišćenja takvih namirnica nemjerljivi“, ističe Vojvodić.

Pesticidi najviše ugrožavaju djecu

Dr Enisa Kujundžić upozorava da je veoma važno obratiti pažnju na kvalitet namirnica koje kupujemo naročito kada su u pitanju djeca. Pretjerana količina pesticida koji se koriste, kao i previše industrijskih proizvoda u ishrani, posebno mogu ugroziti zdravlje najmlađih. Ukoliko baš nije moguće priuštiti organske proizvode, važno je, smatra ona, nabavljati namirnice samo od provjerenih konvencionalnih proizvođača.

Podsjećajući da su mnoge bolesti u ekspanziji, Kujundžić navodi da nijesu samo problem pesticidi, već i razni drugi hemijski agensi – aditivi, emulgatori… Kada se govori o uticaju na zdravlje, ne smije se, smatra ona, zaobići ni akutni efekat, takođe posebno značajan kod djece. Riječ je o slučajnim trovanjima pesticidima, koja nijesu rijetkost ni kod nas.

„I kod nas se nažalost koriste pesticidi koji nijesu registrovani. Zvanično to nije dozvoljeno, ali ljudi ih koriste i stavljaju ih u ambalaže koje nijesu adekvatno obilježene. U nekim domaćinstvima su na primjer skladišteni u bocama od coca-cole ili nekih sokova, pa djeca iz neznanja mogu na taj način unijeti pesticide“, upozorava Kujundžić.

Klinička slika trovanja, ali i hroničnih efekata upotrebe pesticida kod djece su mnogo teže upravo zbog male tjelesne mase i slabijeg izlučivanja, odnosno metabolisanja tih materija.

Najopasniji spanać i blitva

Kujundžić navodi da moramo biti svjesni da nemamo tačne, a često ni bilo kakve podatke o količini pesticida koji se koriste.

Najviše se pesticidima tretiraju jabuke, grožđe i breskve, ali je preporučljivo prije upotrebe oguliti sve ukoliko je to moguće. „Potrebno je jako intenzivno pranje pod jakim mlazom vode svega što donesemo u kuću, pa i onih proizvoda koje ćemo oguliti“, ističe Kujundžić, upozoravajući da najopasnije korišćenje zelenog lisnatog povrća koje je tretirano pesticidima. Pesticidi se, kaže ona,  praktično ugrađuju u list na zelenom povrću i njih je na neki način nemoguće ukloniti.

„To su spanać i blitva. Rukola je sitna, pa je možda najmanje vjerovatno da pokupi te pesticide toliko. Kada nijesmo sigurni od kojeg su proizvođača možda je bolje da izbjegnemo kupovinu spanaća, blitve i zelene salate“, istakla je Kujundžić.

Ne žuriti sa uvođenjem nemliječne hrane

Roditeljima preporučuje da se prilikom uvođenja nemliječne hrane vode preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i da je dojenje pravi izbor do šestog mjeseca. Kao razlog za to navodi i nedovoljnu razvijenost gastrointestinalnog trakta i mikrobioma, koji je jako važan u crijevima.

„To su dobre bakterije koje se nalaze u našim crijevima  i koje su zaista jedna od ključnih stvari za naše zdravlje. Sada se sve više autoimunih i inflamatornih bolesti upravo povezuje sa mikrobiomom, odnosno sa nestankom tog zaštitnog sloja dobrih bakterija. Ne samo pesticidi nego bilo koja hemijska sredstva mogu dovesti do tog disbalansa posebno kod beba, kod nezrelog gastrointestinalnog trakta koji ne može da se oporavi i gdje ne mogu te bakterije da dođu do izražaja i da prevagnu, jer se unosi kontaminirana hrana“, rekla je Kujundžić .

Kada je riječ o ishrani djece, najvažnija je u izrastu do pet godina i u periodu adolescencije, odnosno puberteta kada organizam intenzivno raste i razvija se.

„Tokom intenzivnog razvoja i hormonske stabilizacije izuzetno je važno kakva vrsta hrane se unosi u organizam. U tom uzrastu su itekako dominantni i uticaji vršnjaka, pa izbog hrane zavisi i od toga. To obično bude neka nekvalitetna hrana, industrijska, koja se jede napolju, koriste se gazirani napici… Kada govorimo o ishrani djece tu ne smije biti kompromisa, jer je to baza za čitav život. Sva hrana koja je puna aditiva je uzročnik bolesti“, naglasila je Kujundžić, apelujući na roditelje da izbjegavaju kupovinu grickalica i slatkiša i ne navikavaju djecu na takve namirnice.

Uticaj na hormone i ponašanje djece

Prema riječima dr Kujundžić, jako je teško dokazivo da su neke bolesti rezultat samo uticaja pesticida.

„Sa pretjeranom upotrebom pesticida i nekih drugih hemijskih agenasa se takođe povezuju i neki neurološki, odnosno psihološki efekti po djecu. To su upravo poremećaji pažnje i hiperaktivnosti koji su sada u porastu. Naročito je važno kakvu hranu unose trudnice, jer sve to može imati uticaj na bebu. Hronična izloženost štetnim materijama može da se poveže i sa hormonskim disbalansom, jer se metaboliti pesticida vezuju za receptore koji su namijenjeni hormonima. Oni se još i nazivaju hormonski disruptori. Mogu da imitiraju estrogen, tako da praktično na primjer kod dječaka ili osoba muškog pola može da dođe do takozvane feminizacije upravo zbog tog efekta hormonskog disbalansa“, rekla je Kujundžić.

Ona ukazuje na to da i kod djevojčica može da dođe do nekih drugih poremećaja, a sve češći je ulazak u rani pubertet.

Edukacijom do bezbjednijih proizvoda

Ona smatra da su proizvođači ipak veoma zainteresovani za edukaciju , pa u prilog tome ide i dobar odziv predavanjima koja je Institut za javno zdravlje organizovao u saradnji sa Ministarstvom poljoprivrede. Tu je bilo riječi o pravilnoj upotrebi pesticida, količini, opremi, kao i uticaju na zdravlje. Pandemija je odložila dalju realizaciju tog projekta, ali je planirano da proizvođači budu u obavezi da prođu tu edukaciju i dobiju sertifikat. Bez toga, neće moći da plasiraju svoje proizvode.

SOS linija baner

SOS linija baner

Leave a Reply