Piše: Zoran Milivojević, psihoterapeut
Savremeni brakovi su pod velikim pritiskom. Nekada, kada su brakovi bili potreba, mnogo je više emotivnih i drugih niti povezivalo partnere. Danas je to uglavnom ljubav, ali i prolazna zaljubljenost. Zbog toga će se od pet sklopljenih brakova dva razvesti u nekom trenutku. Kada je u pitanju razvod muža i žene koji nemaju djecu, stvari su relativno neproblematične. Međutim, kada se razvodi brak u kome su dijete ili djeca, tada stvari mogu da postanu veoma komplikovane. Razvodom se konstatuje da on i ona više nijesu muž i žena, ali oni ostaju u ulogama oca i majke, najčešće dugi niz godina.
Razvod, stres za sve
Razvodi su uvijek neprijatni i veoma stresni, ne samo bivšim supružnicima, nego i njihovim bliskim ljudima. Ali najstresniji su djeci. Ona ne žele da izgube ni tatu ni mamu, ne žele da biraju između dva roditelja. Za njih je najbolje da dobijaju ljubav i pažnju oba roditelja bez obzira na to koji je od njih određen za staratelja. U tome je “najbolji interes djeteta”: da i nakon razvoda ima i mamu i tatu.
Do sindroma alijenacije (otuđenja) djeteta dolazi onda kada roditelj kome je dijete dodijeljeno, a to je prema statistici u više od 90 odsto slučajeva majka, počne da “truje” odnos djeteta sa drugim roditeljom. Djetetu se otvoreno ili prikriveno poručuje da mora da izabere mamu ili tatu, to jest obavezno mamu jer je tata tako grozna osoba.
Poruke u kojima se mama prikazuje kao tatina žrtva ponavljaju se mjesecima i godinama, čime se djetetu nameće osjećanje krivice. Ono počinje da misli da ako osjeća i pokazuje ljubav prema tati, da je izdalo mamu. Ovaj uticaj na dijete posebno je moćan ako ga vrše i drugi članovi mamine familije. Tipično je da majka pod raznim izgovorima istrajno sabotira djetetovo viđanje s ocem u terminima koje je odredio sud.
U posebno komplikovanim razvodima majka ide do toga da lažno optuži oca da je nasilnik kome se ne može povjeriti dijete ili, još gore, izražava sumnju da otac seksualno zlostavlja dete. U takvim slučajevima se uključuje centar za socijalni rad, u kojem socijalne radnice ne tako rijetko prihvataju majčino viđenje situacije i, u strahu da ne pogriješe na štetu djeteta, donose odluke koje su na štetu oca. Sve to na kraju dovodi do jedne zapletene mreže pravnih manipulacija čiji je glavni cilj da se spriječe kontakti i obnavljanje emotivne veze djeteta i oca.
Ko više pati kada mu se oduzme dijete: majka ili otac? Ako ste pomislili na majku, onda ste žrtva kulturnog stereotipa. Tačno je da podjednako pate. Otac od koga je otuđeno dijete ne samo da pati zbog toga što ne viđa svoje dijete, i što je ono i kada ga viđa veoma rezervisano prema njemu, nego pati i zbog nepravde koja mu je nanesena. Pati i zbog nezainteresovanosti i sporosti socijalne službe i drugih organa koji bi trebalo da ažurnije štite očeva, a samim tim i djetetova prava.
Iako su statistički gledano očevi žrtve otuđivanja njihove djece, postoje i suprotni primjeri da otac otuđuje dijete od majke. U praksi sam imao nekoliko primjera u kojima je otac emotivnim i drugim manipulacijama uspješno otuđio djecu čiji je staratelj, sudskom odlukom, bila majka. U većini tih slučajeva otac se služio novcem kojim je udovoljavao i zapravo korumpirao djecu, uz više ili manje suptilnu diskvalifikaciju majke kao osobe.
Kako gubitak emotivne veze s roditeljom utiče na otuđeno dijete? Američke statistike ukazuju da su ta djeca kasnije značajno oštećena. U odnosu na drugu djecu ona su pod većim rizikom da će napustiti školovanje, postati delinkventna, uzimati droge i alkohol, biti depresivna ili imati neki drugi mentalni poremećaj, pokušati ili izvršiti samoubistvo. A to je nešto o čemu roditelj četvorogodišnjeg djeteta i ne razmišlja. Ali profesionalci to znaju što ih obavezuje da sindromu alijenacije djeteta od roditelja pristupaju s više pažnje i ažurnije.
Vid zlostavljanja
Danas se smatra da je otuđivanje djeteta od drugog roditelja oblik zlostavljanja djeteta. Zato je u nekim državama praksa kada se ustanovi da jedan roditelj otuđuje, da se starateljstvo dodjeljuje drugom roditelju.
Za sve koji žele da se razvedu najbolje je da sa supružnikom odu na bračno savjetovanje kako bi proradili osećanja iz odnosa muž–žena, da se ona ne bi prelila u odnos tata–mama–dijete. Mnogi stručnjaci se zalažu za automatsko dijeljeno starateljstvo, jer ono, dugoročno gledano, sprječava ratove oko djece i tjera dvoje da nauče da sarađuju kao tata i mama.
Izvor: Politika
