Piše: Prof. dr Slobodan Backović, akademik CANU

Kada se sumiraju dosadašnji efekti pandemije na naš obrazovni sistem očigledno je da je isti pokazao i neke snage, ali i mnoge slabosti, u čemu je bilo dosta sličnosti i sa drugim obrazovnim sistemima. Ovdje je riječ o slabostima u organizaciji nastave za vrijeme pandemije, koje je neophodno pažljivo analizirati i planski otklanjati, izgrađujući istovremeno i snažnije kapacitete za očekivane, buduće krize.

Dijalog o različitim potrebama

Organizacija nastave u proteklom polugodištu mogla je biti bolja i više doprinijeti kvalitetu nastave i pravednosti, da se imalo sluha za mišljenja i savjete nastavnika i škola. Zatim, za preporuke renomiranih partnera kao što je UNICEF, koji raspolaže iskustvima i smjernicama na globalnom nivou. Trebalo je čuti roditelje i učenike. Osim toga, trebalo je uvažiti činjenicu da su škole različite i da rade u različitim uslovima: zavisno od broja učenika, veličine školskog prostora, teritorije na kojoj je škola, epidemiološke situacije na toj teritoriji i na osnovu svega toga odlučivati o načinu rada škole.

Očekivano, najizazovnije je bilo organizovati nastavu u uslovima epidemije u velikim školama, sa hiljadu i više učenika. Druga su priča bile manje ili sasvim male škole, koje su mogle da rade uz mnogo manje ograničenja, gotovo regularno. Treća se tiče različitih epidemioloških situacija u gradovima Crne Gore, u kojima rade ove škole.

Isti pristup i prava

Ipak, pristupilo se “jedinstvenom” modelu za rad svih ovih škola. Model rada, odnosno izvođenja nastave je podijelio djecu, pa su jedni pohađali školu, a drugi su imali online nastavu. Ono što je bilo začuđujuće je to da su škole koje raspolažu s dovoljno prostora i malo učenika organizovale nastavu i radile po istom modelu, kao i škole koje nijesu bile u toj situaciji. Djeci iz prvih škola nepravedno je uskraćena neposredna nastava, a sve zbog problema u organizaciji nastave u velikim školama. Zvaničnici su objašnjavali da se takvom odlukom sprečavala diskriminacija – nejednak tretman djece iz većih škola.

Organizacija nastave po modelu koji je propisalo Ministarstvo pokazala je nekolike slabosti. Za uspješnu realizaciju online nastave potrebno je bilo svim učesnicima u ovom procesu (učenicima, nastavnicima i roditeljima) obezbijediti približno jednake uslove za njenu realizaciju. Problemi online nastave za učesnike su bili: nedostatak računara i interneta, nedovoljno informatičke pismenosti učenika, nastavnika i roditelja, porodice sa više djece i stambeni uslovi za učenje djece. Djeca sa posebnim obrazovnim potrebama su se suočila s posebnim preprekama u toku ove nastave. Ovaj oblik nastave, uz ogroman napor prosvjetnih radnika, zbog nejednakih uslova za rad učenika i nastavnika, nije bio odgovarajući i pravedan, posebno za djecu iz ruralnih područja. Zbog toga online nastava, i pored potencijala, može da poveća ionako značajnu razliku u postignućima učenika koji žive u povoljnim i onih koji žive u nepovoljnim socioekonomskim uslovima, i u ruralnim područjima.

Najnovija istraživanja pokazuju da je nastava u uslovima epidemije dovela do smanjenja prosječnog postignuća djece i izazvala povećanje razlike u postignućima djece iz različitih socioekonomskih grupa. Ovo će biti vidljivije za desetak godina kroz nedostatak znanja i kompetencija koje će biti neophodne duštvu, odnosno, kroz nedostatak ljudskih resursa. Ministarstvo prosvjete mora da napravi strategiju rada obrazovnog sistema poslije COVID-19 epidemije, sa posebnom pažnjom prema djeci koja žive u nepovoljnim socioekonomskim uslovima i djeci s posebnim obrazovnim potrebama.

Informatička infrastruktura u našim obrazovnim institucijama nije obnavljana od 2009. kao i da je postojeća već zastarjela i da se pod hitno treba obnoviti i osavremeniti. Nastava informatike u osnovnim školama nije više poseban predmet, već se uči uz opštetehničko obrazovanje.

Prednosti malih škola

Osnovni problem je ipak bio u nedostatku školskog prostora, odnosno visokoj koncentraciji učenika u mnogim školama. Govorićemo samo o osnovnim školama. Podaci o brojnom stanju učenika u osnovnim školama Crne Gore pokazuju da 23 osnovne škole rade sa više od 1.000 učenika. U Podgorici je 13 takvih škola, a među njima je pet škola sa više od 1.500 učenika. Sve ove škole zbog nedostatka školskog prostora praktikuju višesmjenski rad kojeg danas nema u obrazovnim sistemima zemalja EU. Ne postoji strateški plan za rješenje ovog problema. Nepoznato je da li je postojala namjera da se problem planski rješava.

Djeca iz škola sa manje učenika i sa dovoljno školskog prostora su mogla sve vrijeme epidemije pohađati neposrednu nastavu, s časovima od 45 minuta. U sjevernoj i centralnoj regiji naše države veliki je broj osnovnih škola sa malim brojem učenika. Od svih devetogodišnjih osnovnih škola 68 škola pohađa manje od 100 učenika. To znači da je prosjek učenika po odjeljenju u ovim školama 11. Pored ovih škola još 24 osnovne škole rade u jednoj smjeni, što znači da su od 162 osnovne škole njih 92 mogle raditi bez ikakvih ograničenja, s tim što bi ove 24 jednosmjenske škole prešle na dvosmjenski način rada.

Moguća rješenja

U raspravama o cjelodnevnom boravku djece u školama Odbor za obrazovanje Crnogorske akademije nauka i umjetnosti je od 2016. godine ukazivao na nedostatak školskog prostora, posebno u Podgorici, sa prijedlogom da se napravi plan izgradnje novih školskih objekata koji je podrazumijevao urbanističko planiranje novih škola, građevinske projekte i obezbjeđenje novca za izgradnju. Treba napomenuti da posebno osnovne škole ne treba da imaju više od 600 učenika, kako bi mogle da obezbijede cjelodnevni boravak djece u njima i pređu na novi način učenja, kao svuda u Evropi. Procjena je da izgradnja i opremanje takvog školskog objekta (klasična gradnja) košta do pet miliona eura. Može se razmisliti i o mogućnosti da se jedan broj ovih škola, kao i vrtića, grade kao montažni (modularni) objekti, kao u mnogim evropskim zemljama. Cijena i vrijeme gradnje ovakvih objektata su višestruko manji nego kod klasične gradnje.

Odbor za obrazovanje CANU je predlagao i postepeno uvođenje cjelodnevnog boravka i učenja djece u postojećim jednosmjenskim školama, kako bi se sticalo iskustvo za takav rad u školskim objektima koji će tek biti izgrađeni. Reakcija prosvjetnih vlasti na ove prijedloge je izostala.

Za unapređenje kvaliteta obrazovanja i postignuća učenika, pored ostalog, neophodno je planirati i postepeni prelazak na cjelodnevni boravak djece (novi način učenja) u školama koje za to imaju prostorne mogućnosti (92 škole) i početi sa izgradnjom novih školskih objekata. Veoma je važno da se, pored poboljšanja zabrinjavajuće loše čitalačke pismenosti naših učenika, unapređuje i njihova informatička pismenost.

Vrijeme korona epidemije ukazalo je da online nastavu ne može zamijeniti neposrednu nastavu u učionici, a sva dešavanja na društvenoj i obrazovnoj sceni pokazuju da će u obrazovanje biti potrebno uložiti mnogo više novca. Obrazovanje i znanje jesu skupi, ali neznanje može da nas košta mnogostruko više.

Izvor: Pobjeda