Popularna djela nijesu izbacila klasike iz lektire

Spisak školske lektire u Crnoj Gori mijenjao se više puta u posljednje dvije decenije, a osim klasika nacionalne i svjetske književnosti, svoje mjesto u programima našla su i djela popularne knjiženosti za djecu i mlade. Za ulazak novih autora na spisak školske lektire je danas potrebno zadovoljiti nekoliko kriterijuma, a onaj za koji se ranije govorilo da je presudan, a to je da je autor mrtav bar pedeset godina, kažu da već odavno ne igra ulogu. Osim obaveznih djela, na spisku lektira je i duži spisak predloženih, pa je odluka nastavnika da li će ih obrađivati.

Nađa Durković, urednica u Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva s višegodišnjim iskustvom u učionici, kazala je da se značajna promjena u paradigmi nastave književnosti desila reformom obrazovanja, koja je započeta 2003.

“Predmetni programi književnosti za osnovnu i srednje škole u metodološkom pristupu postavljeni su otvoreno, sa kraćim spiskom obaveznih, takozvanih kanonskih književnih djela, i podužim spiskom predloženih književnih djela” rekla je Durković.

Izmjene programa su, prema riječima profesorice Vere Mićunović, koja već godinama predaje Crnogorski jezik i književnost u OŠ ”Olga Golović” u Nikšiću, bile 2004, 2010. i 2017. godine.

“Djela predložena za čitanje kod kuće, kako se danas terminološki određuje domaća lektira, mijenjala su se u posljednje dvije decenije, ali ne u onolikoj mjeri, koliko se to isticalo. Mislim da su promjene bile nužne u skladu s razvojem društva i samih učenika u njemu. Uz bajku i pripovijetku, roman je ostao i dalje najzastupljenija forma. S obzirom na ulogu književnosti, a to je da čitanjem književnih djela učenik razvija sopstveni emocionalni život i obogaćuje sliku o svijetu, znanje o samom sebi i o drugim ljudima, o ljudskim iskustvima, vrijednostima i imaginaciji, vjerujem da se djela nijesu mijenjala na štetu autora, već u korist učenika”, kazala je Mićunović.

Na spisku lektira su se u posljednjih dvadesetak godina našli i aktuelni naslovi zabavne književnosti za djecu i omladinu. U osnovnoj školi se čita Beskrajna priča – Mihaela Endea, Čarli i fabrika čokolade – Roalda Dala, Tata, ti si lud – Vilijema Sarojana, Gospodar prstenova (odlomak, I dio) – Dž. R. R. Tolkina, Hari Poter – Dž. K. Rouling, Strah od knjige – S. Tamaro, Ovo je najstrašniji dan u mom životu – Jasminke Petrović, Imaš fejs – Jasminke Stepanić Tihi… U srednjoj školi su posljednjih godina u programu Mi djeca sa stanice Zoo – Kristijane F, Djevojka sa pomorandžama – Justeina Gordera i Alhemičar – Paola Koelja.

U predmetnom programu za četvrti razred gimnazije nalaze se književna djela predstavnika “književnosti u pokretu”: Jedan dan Antonija Adžića – Balše Brkovića, Auschwitz caffe – Dragana Radulovića, Hansenova djeca – Ognjena Spahića i Mimezis – Andreja Nikolaidisa.

“Osnovni kriterijum svakako jeste estetska vrijednost književnog djela u okvirima nacionalne i, šire, svjetske kniževnosti. Sljedeći kriterijum odnosi se na primjerenost tekstova uzrastu učenika i njihovom kulturnom i životnom iskustvu. Tu se, prije svega, misli na adekvatnost teme, strukture, stila i jezika nekog književnog djela. U osnovnoj školi učenici stiču konvenciju žanra, pa se mora voditi računa i o proporcionalnom odnosu rodova i vrsta. U srednjoj školi pored konvencije žanra, učenici stiču i konvenciju epohe, pa je u izboru djela i o toj činjenici treba voditi računa. No, ono što je polazište i uslov svega jeste poštovanje ciljeva i obrazovnih ishoda iz predmetnog programa”, rekla je Durković.

Nije isključila ni činjenicu da u svakom izboru književnih, kao i bilo kojih drugih umjetničkih djela, često važnu ulogu odigra i ukus autora programa.

Mićunović ne pravi razliku između kriterijuma koji su vladali nekad i sad, a ima se u vidu i koje knjige su dobile značajne godišnje nagrade u Crnoj Gori i okruženju, kao i u svijetu, za najbolja ostvarenja u kategoriji književnih djela za djecu i mlade.

Mićunović smatra da je važno uvesti djela koja su učenicima tematski bliska, koja se bave savremenom tematikom i koja oni mogu da razumiju.

“Nije najvažnije koliko će knjiga učenik pročitati  – važno je kako će ih pročitati i doživjeti. Svako doživljeno književno djelo ujedno je priprema za čitanje novog”, rekla je Mićunović.

Kada je u pitanju praćenje programa, Mićunović je istakla da su neka djela, posebno iz popularne literature današnjeg doba, predložena, što ne znači da ih nastavnik mora obavezno interpretirati, i da ih učenici moraju obavezno čitati. Nastavnik, kako je kazala, ima punu autonomiju da zajedno s učenicima odluči o kojem djelu će govoriti, pa se mogu uvesti i drugi pisci ili više djela istih autora – zavisno od ishoda učenja u određenom razredu.

“Iz iskustva mogu reći, i kao nastavnik i kao roditelj, da je uvrštavanje romana o Hariju Poteru pun pogodak. To je jedna od najradije čitanih knjiga, djelovala je motivišuće na mnoge generacije i okrenula ih knjizi i čitanju. To ne znači da se nijesu zadržala i klasična djela. Naprotiv, u sedmom razredu predloženi su najvredniji romani iz samog vrha regionalne i svjetske književnosti: „Tom Sojer“, „Orlovi rano lete“, „Dječaci Pavlove ulice“, „Zov divljine“, „Bajke“ Oskara Vajlda”, rekla je Mićunović.

Durković ističe da se za klasike uvijek može naći nastavno vrijeme, a misli da je ključ u uzornom čitanju odlomaka iz tih književnih djela.

“Dobro čitanje je prvi korak razumijevanja i interpretacije složene strukture klasičnih djela. Univerzalne literarne vrijednosti moraju biti dio nastave književnosti. Naravno, preduslov takve nastave jeste savremena čitanka, poseban udžbenik među udžbenicima, i odgovarajući pristup nastavnika. Vjerujem da se u mnogim učionicama u Crnoj Gori uspješno prelazi most između školskog i rekreativnog čitanja. U rukama vještog nastavnika književnosti jedno je u službi drugog”, rekla je Durković.

Nemalo puta su se po medijima pojavljivale informacije da su neki klasici izbačeni iz lektira, i svaki put su te informacije bile dokazano netačne. O tome što je to što pojedinim djelima (i njihovim autorima) daje garanciju da će se zadržati unutar školskog programa, Mićunović sugeriše da termin „izbačeni“, iako je ušao u aktivnu upotrebu, nije odgovarajući i da zvuči grubo.

“Program je neophodno uskladiti sa vremenom i interesovanjima učenika, a klasici nacionalne i svjetske književnosti uvijek će biti dio dobrog programa”, rekla je Mićunović.

Izvor: Pobjeda

Procedure i Izazovi Samohranog…

SOS linija baner

Leave a Reply