Vuleković: Bezgranična ljubav bez discipline – medveđa usluga i djeci i roditeljima

Mladim roditeljima mora postati jasno da svoje dijete treba da vole bezgranično ali da ne treba da bježe od discipline jer će tako i sebi i njemu napraviti medveđu uslugu, poručuje im pedijatar Siniša Vuleković koji kaže da nedostatak pravila  utiče i na zdravlje mališana.

Podsjeća da je nekada u vaspitavanju djece disciplina bila na mnogo visočijem nivou, ali ne misli i da je taj stav roditelja bio dobar već da je ljubav u kombinaciji sa granicama jedino ispravno rješenje.

„Sada maltene djeca vaspitavaju roditelje, a ne obratno, zbog toga jer strahuju da ih ne povrijede. Disciplina je nešto što dijete traži, što mu daje sigurnost bez koje ne može da kvalitetno provodi život kada odraste“, objasnio je on u toku gostovanja u online Roditeljskom kutku udruženja Roditelji.

Roditeljima poručuje da moraju da shvate da u životu ne može sve da ide non stop uzlaznom linijom pa tako ni dijete ne može uvijek biti zdravo, i ne može se uvijek brzo izliječiti.

Treba se, smatra on, podsjetiti vremena od prije nekih 100 godina, na period i prije antibiotika kada su se ljudi borili da ostanu zdravi u okolnostima u kojima nijesu imali medicinsku pomoć, predstavu o tome kako stvari funkcionišu ali su znali šta treba da jedu, kada da spavaju sa kim da se druže.

„Generalni stav prema životu je bio vrlo razborit. Svemu tome treba da se vratimo. Moderni način života nas je doveo do toga da stalno tražimo instant rješenja i rezultate – brza liječenja, nemamo razumijevanja za dinamiku života koju smo poretmetili. Ubrzali smo život do te mjere da nam se on na određeni način i sveti“, upozorava Vuleković.

Ljekari kaću da imunološki status života djeteta roditelji mogu da podignu tako što će voditi računa kada i koliko dijete spava, da li ide u krevet na vrijeme, koju vrstu hrane koristi, da li mu je ishrana raznovrsna. Treba se, kako navodi doktor, truditi da djeci obezbijedimo zdrave namirnice, iako to nije svima jednostavno jer ima dosta nekvalitetne hrane, ali je puno i onih koji imaju parče zemlje na kojoj mogu da proizvedu povrće, voće…

Vuleković objašnjava da se nerijetko dešava da kada dijete počne slabije da jede, kada krene da hoda, i nema vremena ni za ta pa ni za jelo, kompletna porodica je u panici – da li će jesti, je li gladno, hoće li se razboljeti… Tu su, ukazuje on, korijeni loše ishrani i tako počinje nekvalitetna iskrana – daj da pojede bilo što samo da se nešto pojede.

„Generalno 70 odsto našeg imuloškog sistema je u crijevima. Naš obilježava ono što mi jedemo pogotovo u razvojnom dobu, što znači da kada se propuste te prilike kasnije ne možemo da ih nadoknadimo kako bi trebalo“, objašnjava pedijatar.

Za zdravlje djece i njiho imunitet važno je i to koliko djeca vremena provode na vazduhu, da li se bave sportom, da li se druže. Prema riječima Vulekovića, dijete treba da ide da spava u 10 sati uveče, i to zbog toga jer je fizologija ljudskog organizma takva da sve naše žlijezde sa unutrašnjim lučenjem mogu da funkcionišu samo onda ako mi vrijeme od 24 sata u toku dana kvalitetno iskoristimo i imamo dovoljno sna.  To se odnosi i na imuniloški sistem.

On je ukazao na ozbiljnost shvatanja problema gojaznosti koja je sve više prisutna među djecom posljednjih godina i upozorio da je u pitanju pandemija.

„Ukoliko je dijete od 7, 8, 9 godina ili mlađe ekstremno gojazo mi smo otvorili vrata svim onim problemima koji se javljaju u kasnijem dobu. Sve ono što genetski dijete nosi biće mnogo više izraženo i pokazaće se ranije nego da se vodio zdraviji način života“, objašnjava on.

Podsjeća da roditelji često ne prepoznaju osnovne probleme svoje djece, što su pokazale i neke ankete rađene u Crnoj Gori prema kojima je samo jedan odsto roditelja gojazne djece bio toga svjesan kao činjenice. To, kako dodaje, pokazuje da se moraju mijenjati neke stvari u načinu života, i da moramo posvetiti promjena jer nemamo čemu da se nadamo ako ne želimo da uložimo u svoju djecu.

Za roditelje osjetljive djece

Vuleković je kazao i da imunološki sistem ne sazrijeva preko noći i da za to nema čarobnog štapića. Očekivati, kako dodaje, da dijete od pola godije ili godinu nema infekciju… ili ga upoređivati sa nekim drugim djetetom koje se ne razbolijeva tako često, nije dobro jer smo svi jedinstveni.

Roditelje osjetljive djece tješi time da će sa 4 do 6 godina preći prvu imunološku preponu koja će im omogućiti  da stekne imunološku snagu, a da će imunološki status kao kod odraslih steći između 12. i 14. godine.

„Moramo biti strpljivi“, katak je i jasan doktor Vuleković.

Polazak u vrtić

Na pitanje kada djeca treba da krenu u vrtić naveo je da nema decidnog stava, već da će se ljekari za ogromnu većinu slučajeva saglasiti da su spremna sa 10, 11 mjeseci života ali da će biti i onih koji praktično prođu pored vrtića i zakače neku infekciju zbog čega im se daje drugačiji savjet.

Zato se ljekari ne odnose isto prema otpornom i neotpornom djetetu i nije saglasan sa tim da neotporne treba tako „čeličiti“.

„Svakako da je za socijalni i tjelesni razvoj djeteta dobro da bude što više u vrtiću, ali postoji određeni periodi godine i intenzivne učestale infekcije, gdje nije u interesu djeteta da mu se preporuči da se odmah nakon 1 ili dvije jake bakterijske infekcije vrati u vrtić“, pojašnjava Vuleković.

Kada dijete ima puno infekcija ili su one jake, pedijatar savjetuje da treba promisliti da li je njihov uzrok nešto drugo i to treba ispitati.

„Dakle, odgovor je jednostavan ali objašnjenje nije – generalno da ali u određenim momentima moramo da poštujemo individualnost djeteta. Svi smo jedinstveni u mnogim oblastima, a zašto ne bi bili i u zdravstvenom smislu“, poručuje pedijatar Siniša Vuleković.

Leave a Reply