Profesorica Svetlana Jovetić Koprivica savjetuje kako da podstaknemo djecu da čitaju

Čitalačka aktivnost djece se mijenja godinama unazad, zbog više razloga, a jedan od njih je činjenica da živimo prilično konzumeristički životni koncept što za posljedicu ima nedostatak mašte, smatra profesorica književnosti Svetlana Jovetić Koprivica.

Ona primjećuje da je vrijeme koje djeca provode sa roditeljima svedeno na saobraćajnu gužvu i kretanje od jedne do druge aktivnosti koja njeguje neku od popularnih vještina, a digitalni sadržaji su sveprisutni.

Portal Roditelji.me je profesoricu Jovetić Koprivicu, koja je prepoznata kao prosvjetni radnik koji djeci na poseban način približava književna djela, zamolio da posavjetuju roditelje kako da podstaknu čitalačke navike posebno kada imaju više slobodnog vremena, u toku raspusta koji je počeo.

Vjeruje da čitalac može biti rođen najprije učenjem po modelu, dok posmatra roditelje koji čitaju, ali i da se ta ljubav kod djeteta može razviti i onda kada se čitanje uspostavi kao dio dnevne rutine. Jedan od načina koji može pomoći djetetu da zavoli čitanje je, dodaje Jovetić Koprivica i u vrtićkim grupama – od starije jaslene pa do predškolske, u kojima topao i nježan glas učiteljice može podsticati dijete na čitanje.

Za djecu koja pokazuju sklonost kolekcionarstvu, predlaže da se nagrade knjigom za koju pokazuju interesovanje. Njen predlog je i da se knjige ostavljaju na mjestima gdje su djetetu dostupne pa i da se neki zanimljivi sadržaji drže u autu, ako se putuje duže do vrtića ili škole.

„Treba početi od sebe, ukoliko roditelj ima svijest o značaju čitanja, prenijeće dijelom tu potrebu na dijete“, kaže Jovetić Koprivica.

Ukazuje da treba voditi računa o vizuelnim sadržajima jer oni podstiču dijete na razmišljanje, a onda se nakon nekog vremena treba opredjeljivati za knjige u kojima ima sve manje ilustracija, a sve više teksta.

Osim toga, djeci bi, prema preprukama Jovetić Koprivice, valjalo ponuditi priče u kojima sami mogu da intervenišu, što budi njihovo interesovanje kako čitalačko, tako i stvaralačko.

Roditeljima savjetuje da budu u potpunosti upućeni u sadržaj onoga što nude djeci jer je razgovor o pročitanom veoma značajan i stvara prostor za zajedničko interesovanje.  S druge strane, ako je dijete zainteresovano za sadržaje neprilagođene njegovom uzrastu, kaže da je važno oprezno pristupati zabranama.

Roditelji djece mlađeg osnovnoškolskog uzrasta, kako im preporučuje profesorica Jovetić Koprivica, bi trebalo da budu aktivni učesnici, i da traže od djece da nakon što pročitaju dio teksta zapišu pitanja za koja vjeruju da su važna. Nakon toga roditelj odogovara na pitanja. Ona je i sama to primjenjivala sa svojom djecom i dalo je rezultate.

Poručuje roditeljima djece koja su bila ostrašćeni čitaoci, a zatim promijenili kurs, da ne brinu jer je gotovo izvjesno da će se toj navici vratiti.

„Ali je potpuno besmisleno nametati tempo i obim. Valjalo bi razmisliti o tome da dijete pročita zanimljivu biografiju pisca, i da se zatim zainteresuje za njegova djela. Mnogi mladići zavole Kamija kada čuju da je igrao fudbal za reprezentaciju Alžira…“, pojašnjava ona.

Djeci od 6. do 9. razreda osnovne škole predlaže da se ponude romansirane biografije u zavisnosti što su njihova interesovanja ali i da književne tekstove koji se bave temama gdje roditelj želi da postavi vaspitno težište.

Na pitanje šta sugeriše roditeljima da ponude kao „obavezno“ štivo, osim lektira, navela je knjige koje su obilježile njeno djetinjstvo i koje će predlagati i svojoj djeci.

Sa beskrajnog spiska je izdvojila: Čudnovate zgode šegrta Hlapića, Ivane Brlić Mažuranić, Timur i njegova četa, Arkadija Gajdara, Orlovi rano lete, Branka Ćopića, Začarana učionica Ivone Brežinove i Klub letećih tetaka –Rafala Viteka.

Leave a Reply