Da li je za djecu bitnije baštovanstvo ili nove tehnologije komunikacije?

Foto: Privatna arhiva

Nove generacije treba da su veza između naizgled udaljenih koncepata života i da povezuju nespojivo, smatra Aleksandar Novović iz Bašte ekologike.

On kaže da između bašte i poznavanja baštovanstva, s jedne, i savremenih tehnologija komunikacije, s druge strane, bira oboje.

“Ako smo baštovani, rekreativni, pasionirani, komercijalni ili samo sanjari, u bašti se svakog dana bavimo životom, brigom, posmatranjem realnog svijeta i pokušavamo adekvatno da reagujemo na isti. Na kraju, imajući u vidu da je bašta jedan sistem/ekosistem u malom, svijet u malom, u bašti učimo da ne isključujemo ništa, pa tako i odgovor na pitanje da li je bitnije da djeca znaju da sade u bašti ili da poznaju nove tehnologije komunikacije neće prevagnuti ni na jedan tas, naprotiv potražiće ravnotežu. Što je, uostalom i jedan od osnovnih životnih principa”, kaže Novović za Vijesti.

Foto: Privatna arhiva

Novović ističe da šta god da promišljamo da je bitnije da djeca znaju, moramo biti svjesni da je najbitniji zadatak na nama: da im omogućimo da jasnije vide da stvari koje saznaju svakog dana, često im servirane izdvojene, nisu izolovane i da su samo dio velike cjeline zvane život, društvo, sistem, kako god to nazvali. Oni uče od nas. Posmatraju pomnije, kaže Novović, nego što možemo da zamislimo i stoga je najbitnije da im omogućimo da što dalje i što bolje vide život i različite mogućnosti.

“Nažalost, naše kulturno i društveno iskustvo povezalo je bašte sa malo negativnijim društvenim kontekstom: život u ruralnim područjima, selo kao suprotnost gradu… I dok selo i ruralno i dalje drže epitet demode, potreba za životom i resursima je i dalje, više nego aktuelna. Imperativ održivosti, energetske, ekonomske, nezavisnosti, ličnog dostojanstva, takođe, su ključna pitanja današnjice”, kazao je Novović.

Dodaje da zato voli da kaže da baštovanstvo nije puka tehnologija proizvodnje hrane već je ono zdrav odnos prema sopstvenom životu, prema životnom ambijentu i životu drugih.

“Jednostavno – ljudski odnosi i zajednica u esencijalnom obliku. Kroz stvaranje bašte, stvaramo sebi afirmativan ambijent. U bašti vježbamo i praktikujemo povezanosti savremenog svijeta i savremenog stila života sa prirodom”, kaže on.

On ističe da su komunikacije danas neizostavan životni alat, ne samo iz oblasti svakodnevnog života, nego i u tehnološkoj sferi.

Foto: Privatna arhiva

“S druge strane, bašta kao koncept nudi bazu i osnovne principe. U bašti učimo da je sve povezano i međuzavisno. Da smo svi dio ekosistema, bilo da tumačimo ekosistem kao prirodni entitet ili kao društveni ekosistem – ambijent”, pojašnjava Novović.

Prema njegovim riječima, u okviru obrazovanja, oni kroz njihov mali projekat Školske bašte baštu koriste kao učionicu za upotrebu znanja koja se svakodnevno usvajaju.

“Konkretno u Školskoj bašti neizostavne teme uz ekologiju su stvari poput timskog rada, međusobnog razumijevanja, brige o drugom, o zajedničkim stvarima, šta znači i kako postići održivost; kako se ponašati kao pojedinac u društvu, u ambijentu, u sistemu; kako razumjeti potrebe drugih, kako komunicirati, prenijeti ideju”, pojasnio je on.

Novović smatra da je bitno da djeca „baštovane“, uzgajaju komunikaciju, brigu o sebi i drugima, empatiju, solidarnost.

“Nove generacije treba da su veza između, naizgled, udaljenih koncepata života, treba da povezuju nespojivo. Da vide cjelokupnu sliku. Stoga je i zaključak jednostavan: Možemo ići virtuelno koliko god hoćemo sve dok stojimo čvrsto na zemlji”, poručio je Novović.

Izvor: Vijesti

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply