U Crnoj Gori ove godine usvojeno je dvoje djece, dok ih je u Dječjem domu Mladost u Bijeloj trenutno smješteno 65 ali ni jedno nije, kako kažu nadležni, za proces usvajanja. U Centru za socijalni rad kažu da pripreme i procjene porodica, koje žele da usvoje dijete, traju nekoliko mjeseci, dok se do samog usvojenja čeka mnogo duže. Neki pravnici smatraju da su procedure za usvajanje djece suviše stroge i komplikovane, zbog čega djeca često ostaju u domu ili hraniteljskim porodicama.

Kroz Dječji dom Mladost prošlo je na stotine djece, ostavljene i često zaboravljene od roditelja, ali uz podršku zaposlenih kroz njegova vrata izlazili su kao veliki i dobri ljude.

Dom je osnovan odmah nakon Drugog svjetskog rata. Rijetki su roditelji koji dolaze da posjete djecu ostavljenu u Domu.

“Čast jednom malom broju izuzetaka, ali ti izuzeci se mogu nabrojati na jednu ruku, žalosno je, vrlo malo ili nimalo”, kaže direktor Doma Vladimir Delić.

U Domu je trenutno smješteno 65 djece, mnogo manje nego ranije, kada ih je bilo više od 200. Bivša štićenica doma, koja nije željela da joj se otkriva identitet, danas je uspješna mlada žena zahvaljujući i ljudima koji su je podigli.

“Nijesam štićenica doma od 2010. godine, ali kada se osvrnem, shvatim da dom nikada nijesam napustila. Ja sam tamo uvijek u mislima. Zašto? Zato što je to moja kuća, kao što su tvoja kuća tvoji roditelji”, kaže ona.

Iako je u Dom došla sa mlađim bratom, njega je brzo usvojila porodica u Švedskoj.

“On je odrastao u divnog dječaka, već sada momka, jer ima 19 godina. Pored škole svira klavir, violinu, trenira fudbal. Ima mamu, što znači da majka nije ona koja rodi, već koja podigne dijete”, priča štićenica.

Prisjetila se svoje majke, koju, kaže, ni za šta ne krivi.

“Ona je nas posjećivala, dolazila, obećavala i vjerovala u to da će jednom da se vrati za nas, ali nikada se nije vratila. Ona je osnovala novu porodicu i u toj novoj porodici za nas nije bilo mjesta”, kazala je ona.

Sva djeca koja završe u Domu prije ili kasnije maštaju o tome kada će se vratiti svojoj ili kada će ih usvojiti neka druga porodica, gdje će dobiti ljubav koja im je najviše i potrebna.

Tamara Tomić se prije 14 godina, nakon decenije pokušaja da sa suprugom dobije dijete, odlučila na usvajanje. Prvi dječak je stigao u njihovu porodicu sa dvije i po godine, drugi je imao samo pet mjeseci.

“I od tada oni rastu zajedno, biju se, svađaju, ljube se, vole se, sve onako kao što braća rade u jednoj porodici. Mogu odmah da vam kažem da sam imala konstantno jedan strah, od neopisive sreće, posebno sa prvim djetetom, jer sam konstantno bila u nekoj emociji koja je bila neopisiva, neprepoznatljiva, a kasnije sam je razdvojila od svega dotadašnjega, sreća koju pruža roditeljstvo”, kazala je Tamara.

Iako u Dječjem domu ima 65 djece, a desetak porodica čeka da usvoji neko od njih, nadležni kažu da za usvajanje nije ni jedno.

“Koliko ja imam informaciju i koliko je interesovanje ljudi kod nas koji nam pišu mejlovima, poštom i telefonskim putem nam se obraćaju, dolazimo do zaključka da je baš ogromna potražnja za usvojenjem. Sva djeca koja su smještena u domu nijesu za usvojenje. To reguliše porodični zakon i u skladu sa tim zakonom dijete se priprema za usvojenje”, kaže direktor Doma u Bijeloj Vladimir Delić.

Marija Popović iz Centra za socijalni rad kaže da u nekim situacijama roditelji nemaju mogućnosti da se staraju o svom djetetu.

“Jer su na neki način zapali u neku krizu porodičnog funkcionisanja, što ne znači da treba dijete odmah izmjestiti iz te porodice, već treba raditi na jačanju biološke “, kaže Popović.

Sa tim nijesu svi saglasni.

“Ta biološka porodica da je imala namjeru da vodi računa i da brine o toj djeci, ne bi ih ni dovodila u situaciju da oni borave u domskom smještaju, koji je po mom mišljenju najgora opcija za svako dijete. Mislim da su uslovi za usvojenje u Crnoj Gori vrlo rigorozni, da su pravila rigidna i po mom mišljenju sve je to malo pretjerano u odnosu na interese djece”, smatra advokatica Snežana Mićanović Nikčević

U Centru ističu značaj hraniteljskih porodica, u koje se smještaju djeca koja čekaju povratak u biološke porodice. Slavica Tomić je prihvatila troje.

“Njihovi roditelji žive u Podgorici, ali otac ih rijetko gleda. Za ove četiri godine vidio ih je možda četiri puta, a majka nikad. Tu su im i đed i baba i ujak i svi, ali dođu u komšiluk, a ne dođu njih da vide”, kaže Slavica.

Iako su brojne prednosti hraniteljskih porodica, usvajanje je bolje rješenje.

“Svakako da je bolje usvojenje, jer usvojenje je trajni oblik rješavanja problema, odnosno zaštite za to dijete, dok je hraniteljstvo samo jedan oblik zaštite do pronalaženja trajnijeg rješenja”, kaže Vladimir Delić.

U Centru kažu da priprema i procjena porodice traje nekoliko mjeseci, ali do samog usvojenja često se čeka i mnogo duže.

Tokom ove godine 29 djece je napustilo Dječji dom Mladost u Bijeloj, većina ih se vratila biološkim porodicama, jedan dio je otišao hraniteljskim, a samo jedno je usvojeno. U Crnoj Gori ukupno dvoje.

Izvor: RTCG