Pismo jednog tate ćerki polumaturantkinji

PIŠE: Stanko Radulović, Sad ili nekad

Znam kćeri da se ovih dana u tvojoj glavi dešava pravi košmar, puno je događaja koji se odvijaju istovremeno. Brige jedne polumaturantkinje su višestruke, pubertet, fizičke i mnoge druge promjene kada iz djevojčice izrastaš u djevojku znaju biti dramatične i bolne. Potom izbor srenje škole koja će kasnije odrediti tvoj životni put, pa prve ljubavi, i sve te to čeka u veoma kratkom periodu. Pitanja je puno, a pravih odgovora veoma malo.

Ispred tebe su godine velikih odluka, izbori koji će odrediti tvoj budući život, odabir srednje škole je pred vratima, životne profesije, kasnije životnog partnera, a to su najvažnije odluke u životu jednog čovjeka. Ako tvoj prvi korak bude ispravan svi kasniji će biti mnogo lakši, ako na startu pogriješiš kasnije će staza biti trnovitija.

Kažeš da želiš biti ljekar, ali se bojiš da li to zaista možeš  i zbog te nesigurnosti često imaš bezrazložnu tremu, U takvim trenucima sam ti uvijek govorio: “Ja to mogu, ja to želim, ja to hoću, ja to znam“. Uvijek sam ti govorio da čovijek postiže sve ako to istinski želi, pa ćeš i ti jednog dana biti ljekar, ako je to zaista tvoj san.

Izbor ljubavi je nešto teži i komplikovaniji i na tu temu je teže dati pravi savijet. O našoj profesiji najčešće odlučujemo sami, odlučuje naš razum, ona je u našoj glavi i o tom izboru znamo mnogo više. Izbor ljubavi je vječna tajna, ona je često nedokučiva i duboko skrivena negdje u našem srcu, u našoj duši. Ona nije razumska i teže ju je shvatiti i zbog toga komplikovanije naći adekvatne odgovore i dati prave savjete. Paradoksalno je da ljudi, a time i ljekari, više znaju o ljudskom srcu nego o mozgu, a teže dokučujemo najskrivenije tajne srca, zbog toga ni ja ne znam pravi odgovor na to pitanje,

Ipak, ne bih ni danas drugačije birao kada sam uzimao životnu saputnicu, jer da je bilo drugačije ne bi bilo tebe i tvog brata. Kome bih ja danas pisao? Siguran sam da će tvoji izbori biti bolji od mojih i zato sam tu da ti pomognem, ali ne da odlučujem u tvoje ime. Ti mnogo bolje od mene znaš šta želiš od života i zato ne treba da se plašiš budućnosti jer je ona svijetla, budućnost je crno-bijela, a na meni je da ti pomognem da u tvojoj budućnosti bude daleko više ovih svjetlijih tonova, pošto one tamnije nikada ne ,možemo u potpunosti izbjeći.

Želiš da budeš ljekar, to je human i veoma odgovoran posao koji zahtjeva puno odricanja i ljubavi, razumijevanja ljudi i požrtvovanja. Ako je zaista tako, znači da je tvoje srce veliko i puno ljubavi prema ljudima i da veoma ozbiljno shvataš život. To znači i da će tvoje srce znati da pronađe pravi put, a glava najbolja riješenja, zbog toga sam siguran da će tvoji izbori biti najbolji za tebe, a  ja sam tu da te u njima podržim i pomognem u njihovoj realizaciji.

Ipak, na kraju želim da ti poručim da sa godinama shvatamo kako je nebitno koliko košta sat na našoj ruci ili skupa ogrlica koju imamo oko vrata. Oba sata pokazuju isto vrijeme a sama ogrlica ne čini ljepšom našu dušu. Nije toliko važno ni koliko je velik naš stan u kojem živimo, jer je i u velikom stanu i u garsonjeri naša usamljenost ista i neće je promijeniti njegova kvadratura. Potpuno je nebitno i da li vozimo jugo ili BMW, oba automobila će nas odvesti na naše odredište, jer pravu sreću ne čine materijalne stvari već ljudi oko tebe, koji te vole i sa kojima možeš o svemu da razgovaraš. Prijatelja u životu najčešće nema puno, ali ako taj izbor bude onaj pravi i srce će biti ispunjenije srećom, a oko toplijim zracima.

Procedure i Izazovi Samohranog…

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply