U Centru Ljubović godišnje bude i do 50 djece

Foto: Vijesti

U Centar za djecu i mlade Ljubović u Podgorici trenutno je desetoro djece koja su prekršila zakon, a godišnje ih je u prosjeku 50. Najčešće su iz siromašnih porodica, bez roditeljske brige ili bez roditelja.

Ljubović je jedina ustanova socijalne i dječje zaštite u Crnoj Gori, koja se bavi institucionalnom zaštitom djece u sukobu sa zakonom, koja se u Centar upućuju jer su krali, nasilnički se ponašli, činili krivična djela razbojništva ili imaju probleme u ponašanju.

“Loš socio-ekonomski status porodice, nesređeni roditeljski odnosi, odrastanje bez jednog ili oba roditelja, tačnije izostanak strukturisane roditeljske brige i nadzora. Sve to za posljedicu ima nerazvijene radne i higijenske navike, ogromne propuste u obrazovanju, neredovno pohađanje nastave, veliki raskorak između kalendarskog i školskog uzrasta. Djeca koja su u prosjeku starosti od 15 do 16 god imaju završena dva ili tri razreda osnovne škole ili su nepismeni. Logičan slijed priče je da se dijete okreće ulici, kreće u društvu koje se ne može smatrati stimulišućim, a odatle veoma lako skliznu u kriminal i druge oblike društveno neprihvatljivog ponašanja”, objasnila je Vijestima razloge zbog kojih djeca čine krivična djela direktorka Centra, Mirjana Đurić.

Iako ih je u Centru trenutno deset, taj broj se može mijenjati na dnevnom nivou zbog postojanja Prihvatne stanice koja je namijenjena za privremeni, kratkotrajni smještaj i zbrinjavanje djece i mladih sa problemima u ponašanju, do donošenja trajnijeg rješenja za njihov tretman ili pojačani nadzor ili neki drugi oblik socijalne i dječje zaštite.

Kroz prihvatnu stanicu prošlo je 34 djece koja su počinila krivična djela, maloljetni migranti bez pratnje koji su zatečeni u ilegalnom prelasku državne granice i jedan maloljetnik koji je smješten rješenjem Višeg suda do okončanja pripremnog postupka.

Četvoro djece je, kazala je Đurićeva, u više navrata smještano u tu ustanovu zbog skitnje, nasilničkog ponašanja, čestih bjekstava od kuće, manjih krivičnih djela… Od tog broja, bilo je 17 stranih državljana, odnosno, maloljetnih migranata bez pratnje i 17 djece iz Crne Gore.

“Na Institucionalnom tretmanu, a to je organizaciona jedinica u koju se smještaju djeca kojima je izrečena vaspitna mjera upućivanja u vaspitnu ustanovu nezavodskog tipa u trajanju od šest mjeseci do dvije godine, kao i djeca smještena na osnovu rješenja nadležnih Centara za socijalni rad (CSR), bilo je 16 djece. Od njih je tokom godine bilo osam novoprimljenih, a za osam je nastavljena vaspitna mjera izrečena prethodne godine. Ukupan broj korisnika za prošlu godinu bio 50 i to je prosjek i za nekoliko prethodnih godina”, kazala je Đurić.

Na pitanje koja krivična djela djeca naprave i kojeg su uzrasta, rekla je da su to najčešće krivična djela krađe i teške krađe, krađe u produženom trajanju, razbojništva, nasilničko ponašanje i slično.

“U JU Centar Ljubović, prema Zakonu o postupanju prema maloljetnicima u krivičnom postupku, mogu biti djeca i mladi uzrasta od 14 do 21 godine, a najčešće su uzrasta od 15 do 19 godina oba pola. Uvijek je više dječaka”, kazala je Đurić.

Sva djeca, kojima je izrečena mjera institucionalnog tretmana, na početku smještaja prolaze sveobuhvatani dijagnostički postupak. Taj postupak traje od jednog do dva mjeseca, zavisno od procjene multidisciplinarnog tima stručnih radnika ustanove – specijalnog pedagoga, psihologa, pedagoga i socijalnog radnika.

Postupak često podrazumijeva i uključivanje spoljnih saradnika – pedijatara, dječijeg psihijatra, ljekara drugih specijalnosti, stručnih radnika nadležnih centara za socijalni rad.

“Nakon obrade i postupka takozvanog “intenzivnog tretmana“, dijete prelazi u odgovarajući oblik tretmana sa nalazom i mišljenjem stručnog tima i, što je najvažnije, jasnim preporukama za dalji rad sa djetetom. Pri smještaju u ustanovu, naš stručni tim sa centrom za socijalni rad pravi kratkoročne individualne planove rada za djecu. Prvi je na mjesec dana, jer je to minimalni period neophodan za opservaciju, odnosno upoznavanje sa djetetom i njegovim potrebama, kao i njegovo prilagođavanje na uslove života i rada u ustanovi. Nakon toga u obavezi smo da na svaka tri mjeseca revidiramo postojeće planove, a po potrebi i češće. Stručni radnici i saradnici, odnosno voditelji tretmana djeteta obavezni su da nakon svaka tri mjeseca dostavljaju detaljne izvještaje o djeci korisnicima CSR, sudovima i stručnim službama, a po potrebi češće i ta saradnja je veoma dobra”, kazala je ona.

Primarna saradnja Centra Ljubović, objasnila je, upravo se odnosi na nadležne centre za socijalni rad, sudove, stručne službe, tužilaštvo i da upravo te institucije smiještaju djecu u Centar Ljubović.

“Ta saradnja je i više nego dobra. Imamo redovne posjete socijalne i drugih nadležnih inspekcija, Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, UN organizacija u Crnoj Gori… Sarađujemo sa školama, zdravstvenim institucijama, brojnim NVO organizacijama koje se bave zaštitom dječjih prava, privatnim firmama i organizacijama, organima lokalne samouprave Glavnog grada, ali i drugih gradova iz kojih potiču naša djeca”, kazala je ona.

Na pitanje šta se dešava sa djecom kada više nijesu pod njihovim nadzorom, na koji način i koje državne institucije nadziru njihovo ponašanje, koliko njih ponovo počini krivično djelo, kakva je odgovornost roditelja ili staratelja, odgovornost društva kao cjeline prema njima Đurić je rekla da je postinstitucionalni tretman jedna od faza vaspitno-terapeutskog tretmana.

“Tačnije, sve što radimo u ustanovi vodi ka tome da dijete bude spremno za povratak u matično okruženje. Problem nastaje ako to isto okruženje nije spremno za odgovarajući prihvat djeteta. To su stvari kojima se u načelu bave centri za socijalni rad koji sarađuju sa porodicom i, eventualno, nastoje da obezbijede zaposlenje za tu djecu. Zakon nas ne obavezuje da nakon prestanka tretmana budemo u obavezi da se staramo o bivšim korisnicima, ali smo od skoro počeli i da pravimo planove postinstitucionalnog tretmana.  Sve to radimo sa ciljem da olakšamo taj početni period nakon izlaska, koji ni malo nije lak ni djeci, a ni roditeljima. Ovo podrazumijeva periodične posjete djetetu i porodici, kao i njegovo javljanje u ustanovu na individualne tretmane, savjetovanje, pravnu pomoć i podršku, ukoliko se procijeni da može imati koristi od takvog načina saradnje. Na osnovu evidencija koje vodimo u ustanovi, povratnika ima, ali ohrabruje činjenica da je njihov broj iz godine u godinu manji”, kazala je Đurićeva.

Škole imaju veliki otpor prema djeci

“Nailazimo na značajne probleme, ponekad čak i jake otpore”, odgovorila je Đurićeva na pitanje Vijesti kakva je koordinacija sa školama koju djeca iz Centra Ljubović pohađaju.

“Naša ustanova je dužna da omogući svakom djetetu da započne ili nastavi započeto školovanje. Trudimo se da tu barijeru prevaziđemo tako što većinu djece pripremamo za izlazak na Komisiju za usmjeravanje u obrazovni program, kako bismo im olakšali nastavak školovanja. To podrazumijeva da imamo stalnu saradnju sa osnovnim i srednjim školama jer se naša djeca školuju u redovnim školama u gradu. Zajedno izrađujemo individualne razvojno-obrazovne programe, za svako dijete, na osnovu kojih oni predviđeno gradivo savladavaju po programu koji je strogo individualizovan i prilagođen njihovim potrebama i kapacitetu. Naši stručni radnici i saradnici na dnevnom nivou imaju komunikaciju sa upravama škola i nastavnim kadrom, a nerijetko su i prisutni u školi dok traje nastava ukoliko se procijeni da je to neophodno. Naravno, jednako se prate i djeca koja nemaju rješenja o usmjeravanju, već su uključena po redovnom programu u proces obrazovanja”, kazala je Đurić.

Ona je objasnila je u redovnom rasporedu dnevnih aktivnosti u Centru Ljubovi obavezno izdvojeno vrijeme za učenje, gdje uz pomoć i pod nadzorom vaspitača djeca svakodnevno rade na savladavanju školskog gradiva.

“Pristup veoma individualizovan i strogo fokusiran na ponovno uključivanje u obrazovni proces i škole u koje idu naša djeca”, kazala je ona.

Izvor: Vijestu

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply