Kako da ne upropastite odnos sa vašim tinejdžerom?

tinejdzeri

PIŠE: Michelle Lehnardt, spisateljica, fotograf i majka pet dječaka i jedne djevojčice

Jednom su mi moji sinovi rekli: ‘Zadivljujuće je to koliko djece mrzi svoje roditelje!’‘ Pričali smo neko vrijeme o tome koji bi mogli biti razlozi za to, a tokom posljednjih nekoliko mjeseci ispitivala sam nekoliko tinejdžera kako bih bolje razumjela ovu tematiku.

Dobre vijesti je da većina tinejdžera brzo oprašta roditeljima greške, priznaju svoje greške i spremno opraštaju ostalima kada griješe. Još bolje – ako imate zdrav odnos sa njima, tinejdžeri će vas voljeti zbog onog što jeste. Da, možda mogu djelovati postiđeno kada ih grlite pred njihovim društvom ili ih povezete u školu ali oni zaista ne mare imate li višak kilograma, ili ako se ne oblačite lijepo ili moderno.

Čak i najbolji od nas će priznati svoje lične mane u listi koja slijedi, ali gledajte na to kao na priliku da napredujete, a ne da krivite sebe. Za svaki odnos je potreban rad, ali komunikacija sa tinejdžerom može spasiti vaš odnos. Najveći problemi se mogu riješiti ako imate dobro ostvaren odnos sa djecom, ali čak i namanji problemi mogu dovesti do katastrofe ukoliko u vašem odnosu postoji previse napetosti.

  1. Slušajte svoju djecu

Prije nekoliko godina, dobila sam neprocjenjiv savjet: Kada vaše dijete napuni 13 ili 14 godina vaše mišljenje o svemu i svačemu će mu biti poznato. Vaš zadatak od tog momenta pa na dalje je da prestanete da pričate i pričate i da ih saslušate”. Sjećam se da sam bila pomalo nepovjerljiva kada sam prvi put čula ovaj savjet. Željela sam da podijelim sa njima sve svoje znanje! Ali, stvari se mijenjaju – kako bi moje znanje moglo riješiti buduće probleme? Dakle, postoji suština svega toga. Stvari se mijenjaju. Kao odrasli mislimo da znamo sve o tinejdžerskom svijetu, ali naše znanje iz 70-ih, 80-ih i 90-ih je sa ovim savremenim neuporedivo. I evo šta sam naučila: Kada počnete da slušate, zaista slušate, djecu će zanimati vaše mišljenje.

  1. Ne kritikujte ih pretjerano

Svi znamo koliko kritikovanje može biti loše, ali u roditeljstvu, pretjerano kritikovanje je nezaobilazno zlo. Odnos između roditelja i djeteta je jedan od vrlo malog broja odnosa u kom je potrebno da svoju djecu ispravite kada griješe. Naš zadatak je da učimo djecu da češljaju kosu, da iznesu smeće, rade svoj domaći, itd. Kritikovati ih treba ljubazno i umjereno. Niko ne može da podnese toliko osuda, posebno tinejdžeri. I zapamtite, djecu obično u školi kritikuju nastavnici i vršnjaci; a dom treba da bude utočište u kom će djeca biti prihvaćena takvim kakva jesu.

  1. Manje ih ispitujte

Možda će vam se ovo učiniti kontradiktorno u odnosu na prvi navedeni savjet. Kako roditelj može da sluša, a da ne postavlja pitanja? Ali, mislim da mi svi znamo da postoji ogromna razlika između postavljanja pitanja i slušanja. Gdje si bio? Sa kim si bio? Šta si radio? Zar vi ne mrzite kad vas neko obasipa pitanjima, a da čak i ne sačekaju odgovor? Naravno, postavite im jedno ili dva pitanja, ali onda se samo odmorite i saslušajte ih. Koristite pauze u razgovoru.

Na mojim predavanjima, volim kada je velika rasprava u odljeljenju. Naučila sam da postavim pitanje, a onda sačekam na odgovor. Kako vrijeme prolazi, kažem, ”U redu je. Mogu da čekam”. ‘Isto je i kada razgovaram sa djecom. Kada razgovor utiša, jednostavno kažite, ‘‘Slušam.” Ta pauza, dozvola da srede svoje misli, im daje znak da ste bezbjedni i vodi do stvarnog razgovora.

  1. Ne pričajte ružno o svojoj djeci i ne žalite se na njih u prisustvu drugih

Rijetko kad se dešava da odem na neki roditeljski sastanak a da ne čujem kako roditelj ružno govore o svom djetetu. Ponašaju se kao da je normalno da pričaju o tome kako su njihova djeca upropastila svoje živote. Češće nego inače, djeca slušaju ove priče koje ih vrijeđaju. Možete li zamisliti kako stojite u uglu sobe i slušate svoje roditelje kako pričaju o vama užasne stvari? Ljudi se ponašaju onako kako ih mi tretiramo, a ako se roditelji ponašaju prema djeci kao da su rđava, ona će biti takva ili će izbaciti roditelje iz svog života. Kako je jedan dječak rekao mom sinu: ”Kuća mojih roditelja je samo mjesto gdje spavam; zašto bih želio da budem tamo gdje je sve što radim pogrešno?”

  1. Nemojte suditi o njihovom ponašanju na osnovu stereotipa

Tinejdžeri su svi ludi/sebični/neodgovorni/lijeni”. Prema društvenim stereotipima tinejdžeri se omalovažavaju. Ali, znam većinu tinejdžera koji su nevjerovatno uspješni u u svojim komplikovanim životima. Obavljaju razne poslove, sviraju instrumente, prave kompjuterske aplikacije, bave se sportom, plešu…i sve to dok rade honorarni posao, brinu o svojoj porodici, peru suđe tokom noći. Pa, možda bi trebalo da budemo malo popustljiviji prema njima kada zaborave da operu suđe?

  1. Ne vodite uzaludne borbe

Svi znamo za stereotipsku priču o tjeranju djeteta da sjedi za stolom sve dok ne završi sa svojim jelom. Roditelji treba da se zapitaju prije nego što reaguju, “Je li to važno”? Tinejdžeri se suočavaju sa mnogim većim problemima, i zaista nije bitno kakav je njihov izbor povrća. Zapravo, većina vaših borbi oko toga nije bitna. Ako djeci date slobodu da biraju u mnogim oblastima života, veća je mogućnost da će saslušati vaša mišljenja o svojim problemima. Kad god pišem o medijima, dobijam razne optužbe o svom ludom i strogom roditeljstvu. Ali ako pitate moju djecu, oni će vam reći da sam nevjerovatno lijen roditelj. Kako moj sin kaže: “Nemamo mnogo pravila”. Istina, naša pravila su zasnovana na vodećim principima, ignorišući ostale stvari.

  1. Ne očekujte trenutnu saglasnost

Veoma često, roditelji očekuju da djeca odmah pokažu pristanak na ispunjenje njihovih zahtjeva onako kako nikad ne bi zahtijevali od njihovog partnera ili od sebe samih. Treba vam samo trenutak da završite svoj posao, ispraznite smeće/odložite svoju obuću/donesete namirnice. Poštujte njihovo vrijeme kao što biste voljeli da neko poštuje vaše.

  1. Ne budite konstantno sumnjičavi

Kada očekujemo najgore od ljudi, oni se uglavnom tako i ponašaju. Da, roditelji treba da budu oprezni i pažljivi; svi treba da znamo znake depresije, narkomanije, alkoholizma, promiskuiteta itd. Ali ako roditelji stvaraju ambijent strogih pravila, sumji i nepovjerenja, kod djece se može javiti loše ponašanje. Roditelji mogu održavati bezbjednosti, a da ne upropaste odnos sa svojom djecom. Kod kuće imamo zaštićene lozinke na našem kompjuteru i moja djeca znaju da se istorija redovno provjerava. Ne radim to iz razloga što im ne vjerujem, već jednostavno što znam da je pornografija spremno dostupna i posebno primamljiva kada su djeca umorna, usamljena ili kada se dosađuju. To je kao da imate oružje u ormaru – brava postoji da bi zaštitili nevine koji mogu biti radoznali u vezi nečega što može upropastiti njihov život.

  1. Nemojte im uskraćivati svoje izvinjenje

Izgleda da su neki roditelji pomalo poput trogodišnjaka misleći da će ih pošteno, iskreno “Žao mi je” koštati novca, ponosa ili statusa. Svaki put kad vičete na svoju djecu ili ih nepravedno kažnjavate, vi zidate zid među vama. Žaljenje i oprašatanje mogu ukloniti ovaj zid, ali ako to ne promijenite, izgradićete težak zid između vas i vašeg tinejdžera. Svaki roditelj griješi, ali treba da se izvinjavamo lako i često. Naša djeca mogu izvući korist iz našeg primjera kada pokazujemo da žalimo zbog naših grešaka i kada se trudimo da to ispravimo. Za uzvrat, tinejdžeri će naučiti da se izvinjavaju brzo i opraštaju lako – obje pozitivne navike za srećan život.

  1. Ne činite da se osjećaju manje važnim od vašeg telefona/ automobila/ prijatelja/ hobija itd.

Moji tinejdžeri mrze, mrze, MRZE kada razgovaram na telefon u toku zajedničke vožnje. Čak i ako nijesu raspoloženi za razgovor, ne vole da se tretiraju kao torba sa namirnicama na sjedištu do mene. Ponekad, moram da se javim, ali shvatam da su djeca srećnija ako ne razgovaram dugo i izvinim im se. Ne provodim onoliko vremena sa svojom djecom kao kada su bila mala, i potrebno mi je da me neko sluša kada smo zajedno. Nije to da tinejdžeri žele da budu tretirani kao da su centar svijeta – njima je samo potrebno da znaju da vam znače. I ako slučajno ogrebu vaš automobil ili pokvare palicu za golf, potrebno im je da znaju da su važniji od bilo kojeg vašeg predmeta. Kada se djeca osjećaju dragocjenim, vrjednuju i svoj odnos sa vama.

  1. Nemojte previse kritikovati njihov izgled

Znamo da su tinejdžeri osjetljivi kad je u pitanju njihov izgled, ali nekako ne možemo da izdržimo, a da im ne uputimo neki savjet, kritiku ili mišljenje. Dječacima u 11. ili 12. godini je potrebno opominjanje da se istuširaju, očešljaju kosu i stave dezodorans, ali sa 13 godina dječaci i djevojčice uglavnom znaju da obave najosnovniju njegu. Od sada pokušajte da ih blago podsjećate, a ne da zanovetate o njihovom izgledu. To će omogućiti uspostavljanje porodičnog standard – svako se tušira, pere svoj veš, pere zube, jede povrće, radi vježbe svakog dana itd. Roditelji treba da pomognu – obezbijede lijekove protiv akni, zdravu hranu, mogućnosti da vježbaju, pomognu u kupovini odjeće, i sl. ali uporno nalaženje mana može samo da oslabi vašu vezu sa djecom.

  1. Nemojte upoređivati djecu jedno sa drugim

Još jedno ponašanje koje znamo da treba izbjeći, ali nekako skoro svaki roditelj se u nekom trenutku nađe u iskušenju da upoređuje dijete sa svojom ostalom djecom, djecom komšija, rođaka ili poznanika. Za mene, najbolji način da to izbjegnem je da mislim o tome kako bih se osjećala kada bi me moj muž poredio sa mojom sestrom, mojim komšijama, poznanicima…

  1. Ne očekujte da budu vješti u sportu, plesu, muzici

Nikada neću zaboraviti kada sam bila na jednoj od sinovih utakmica i gledala kako neki otac vrišti i viče svom sinu da se povuče. Godinama, u raznim sportskim igrama, muzici, nastupanju i plesnim probama vidjela sam na desetine roditelja koji grde i omalovažavaju svoje dijete jer ne izvode neku aktivnost u skladu sa standardom.

Samo treba da zapamtimo da su tinejdžeri u fazi učenja. I mi još učimo mnogo toga. I treba da pružimo jedno drugom strpljenje, oproštaj i mogućnost da se smijemo.

Najveći razlog zbog kog treba da njegujemo srećan odnos sa djecom? Tinejdžeri su veoma zabavni. Ispunjavaju dom sa muzikom i smijehom, zanimljivim razgovorima, vragolijama i spontanim aktivnostima. I ako imate sreće, oni će pozvati više tinejdžera sa kojima će dijeliti priče, hranu, snove i više smijeha. Ja se ne plašim budućnosti. Tinejdžere koje ja znam su pametni i hrabri, puni ideja i neočekivane ljubaznosti. Drago mi je svaki put kada mi se obrate; uvijek sam raspoložena da ih saslušam.

Izvor: The Mid
Prevela: Bojana Rajković

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply