Svako treće dijete u Crnoj Gori emotivno zlostavljano

zlostavljanje

Istraživanje o negativnim iskustvima u djetinjstvu u Crnoj Gori pokazalo je da je svaki treći ispitanik doživio emotivno zlostavljanje, dok je gotovo svaki četvrti bio žrtva fizičkog zlostavljanja, saopštila je danas Svjetska zdravstvena organizacija.

Ministar zdravlja Budimir Šegrt rekao je, na otvaranju radionice, da je istraživanje ukazalo na zbrinjavajuću magnitudu tog problema I dodao da su naša djeca češće žrtve emotivnog zanemarivanja, nego što je to slučaj u pojedinim zemljama euro regiona.

Prema riječima Šegrta, postoji naučni konsenzus da razvojni biološki poremećaji koje pojedinac preživi u djetinjstvu često predstavljaju budu uzroci obolijevanja, invaliditeta i ranijeg umiranja.

„Zlostavljanje i zanemarivanje djece predstavlja put poremećaja koji vodi povećanom riziku od štetnih ponašanja kao što su pušenje, konzumiranje alkohola i narkotika, gojaznost i promiskuitet“, naveo je on.

Ta traumatična iskustva u djetinjstvu, tvrdi ministar, negativno definišu pojedinca ili potencijal djeteta žrtve da se uspješno ostvari kao odrasla osoba u obrazovnom, intelektualnom i ekonomskom smislu.

„Pojava zlostavljanja i zanemarivanja djece nije samo javno-zdravstveni probem, već pravno i pitanje ljudskih prava, pitanje bezbjednosti i problem kojim treba da se bave svi sektori i ukupno društvo“, poručio je Šegrt.

Šefica Kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u Crnoj Gori, Mina Brajović, kazala je da je u Crnoj Gori magnituda tog problema u evropskim okvirima.

„Nalazi istraživanja o negativnim iskustvima u djetinjstvu ukazali su da su 30 odsto ispitanika bili žrtve emotivnog zlostavljanja – nekad su u djetinjstvu bili u strahu da bi mogli biti fizički povrijeđeni, bili omalovažavani, diskriminisani, zastrašivani, da su im upućivane psovke i druge pogrdne riječi“, kazala je ona.

Drugo po redu je emotivno zanemarivanje – 27 odsto, koje je više izraženo u muškoj populaciji, dok je 24 odsto učesnika istraživanja potvrdilo da su bili žrtve fizičkog zlostavljanja, što podrazumijeva udaranje, prebijanje, šutiranje, drmusanje i upotrebu predmeta za kažnjavanje.

„Kod ispitanika koji su imali četiri ili više negativnih iskustava postoji 2,7 puta veća vjerovatnoća da postanu pušači, deset puta da će imati problema sa zloupotrebom alkohola i 138 puta za pokušaj samoubistva“, navela je Brajović.

SZO zemljama preporučuje, da ukoliko žele da se uspješno uhvate u koštac sa kompleksnim problem, fokus moraju imati na ranoj detekciji slučajeva zlostavljanja i zanemarivanja djece, blagovremenim preventivnim itnervencijama i zajedničkom angažmanu relevantnih sektora u Vladi i cjelokupnog društva.

Ministarka rada i socijalnog staranja Zorica Kovačević navela je da je nasilje, prema kriterijuma SZO, jedan od indikatora zdravlja jedne nacije, a taj problem, sa svim njegovim specifičnostima, prisutan je i u Crnoj Gori.

„Preduzete aktivnosti, kao i podaci kojima Ministarstvo raspolaže, ukazuju na činjenicu da je ovaj problem postao vidljiviji“, rekla je ona.

Prema riječima Kovačević, kako je nasilje u porodici primarni i najčešći oblik nasilja nad djecom, ključno mjesto u zaštiti djece od nasilja zauzima centar za socijalni rad, kao osnovna služba za socijalnu zaštitu porodice i djece, koja ujedno vrši funkciju organa starateljstva.

Kovačević je podsjetila da je Ministarstvo 2002. godine, u partnerstvu sa UNICEF-om i UNHCR-om, započelo realizaciju programa zaštite djece od zlostavljanja i zanemarivanja i da su u centrima za socijalni rad formirani operativni multudusciplinarni timovi, koje čine profecionalci iz socijalne zaštite, zdravstva, sudstva, tužilaštva, policije, prosvjete i nevladinog sektora.

Ona je najavila da će Ministarstvo učestvovati u izgradnji sistema dječje zaštite koji će uključiti eliminaciju nasilja kao prioritetni cilj.

Izvor: CDM

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

  1. Ne daj Boze da drzava pocne da se mijesa u porodicu! Ako do toga dodje, onda smo sve osim Porodica.
    Vidim da su izbrkali u istrazivanju i kucice i macice i zabe i babe. Govore o tjelesnom kaznjavanju, zlostavljanju, zanemarivanju, verbalnom, fizickom i emotivnom “zlostavljanju”, sve u isti kos. Nije li to, nama odraslima neke 70 i 80 to stvar percepcije? Tada je mogao da nas “lupi” ko je stigao, roditelji, nastavnici, pa i starija braca i sestre. Ako matematicki zadatak posle 10tog objasnjavanja ne shvatim i roditelj mi kaze “kokosko” to mu sad dodje verbalno zlostavljanje? Onda mu ovo dvoje “nezlostavljanih” dodje vaspitavano permisivno ilte “pod staklenim zvonom”???
    Zivo me interesuju ova pitanja i uzeta “statistika”.

Leave a Reply