Sedam savjeta dr. Searsa da vam dijete duže spava

spavanjebeba

Noćno roditeljstvo važan je dio djetetovog odgajanja, a zdrav i okrepljujući san u uskoj je vezi sa sretnim i zdravim djetetom – i roditeljima. U priručniku Kako uspavati dijete, autori – američki pedijatar dr. William Sears, najpoznatiji po knjizi Povezujuće roditeljstvo, njegovi sinovi Robert i James, takođe pedijatri, i supruga Martha, medicinska sestra i savjetnica za dojenje, opisuju alate među kojima ćete sami odabrati one koji odgovaraju temperamentu vašeg djeteta kako biste mogli stvoriti njegov lični plan spavanja.

Zašto se beba često budi?

Dijete – i roditelji – bolje će se noću odmoriti ako im san ne bude isprekidan neprekidnim epizodama buđenja. Novorođenčad su “programirana” za buđenje tokom noći i potrebni su im roditelji da bi ih umirili. Kako dijete sazrijeva, sazrijevaju i njegovi obrasci spavanja, pa je ono sposobnije da spava duže i samo se umiriti. Kada će taj blagoslovljeni trenutak osvanuti, zavisi od vašeg djeteta. Dijete ne možete prisiliti da prespava noć, ali možete obezbijediti uslove koji će mu pomoći da sazri i nauči da spava dugim i krepkim snom.

Zbog čega se novorođenče često budi?

Odgovor glasi: Zato što je novorođenče! Postoje mnogi razvojni, medicinski i psihološki razlozi buđenja novorođenčadi. Imajte na umu da se u prvoj godini života dojena djeca zbog gladi bude dva puta tokom noći, a djeca s navršenih godinu dana jednom. Evo nekoliko savjeta kako produžiti intervale između hranjenja.

Promijenite mjesto spavanja – Prvi korak je odabir mjesta na kojem će dijete spavati. Uz malo sreće odluka je u vašu i korist vašeg djeteta. Ipak, krevet u kojem je dijete zaspalo ne mora biti onaj isti u kojem se ujutro budi. Obratite pažnju na sljedeće: Budi li se vaše dijete zato što je noću usamljeno u svojoj sobi i potrebna mu je vaše blizina? Mislite li da je problem u tome, pokušajte dijete smjestiti u svoju blizinu nakon što se prvi put noću probudi. Možda dijete već spava u vašem krevetu i budi se jer mu smeta vaša blizina? Ako je u tome stvar, pokušajte ga pomjeriti dalje od sebe nakon što se prvi put probudi.

Naučite dijete da spava – Ponavljanje riječi i zvukova koje dijete povezuje sa spavanjem, često pomaže da ponovo zaspi. Ponavljajte uvijek iste riječi tokom uspavljivanja i uvijek kada se probudi usred noći (npr. “ni-na-na-na”, “buji-paji”, “mirno spavaj”, “š-š-š-š-š-š”…). Pomoću metode asocijacija na spavanje dijete će naučiti povezati te zvukove s ritualom odlaska na spavanje i s ponovnim uspavljivanjem nakon noćnog buđenja. Dobro poznato umirivanje uz produženi glas “š” što ga majke nagonski koriste, biološki je utemeljeno: slično je zvuku prolaska krvi kroz krvotok koji dijete čuje dok je udobno smješteno u maternici. Čim pokaže prve znakove buđenja, odmah posežemo za podsjetnicima na spavanje, kao što su “š-š-š-š-š-š-š-š-š” ili “ni-na-na-na”. Time mu dajemo do znanja da još nije vrijeme za buđenje.

Položite ruke na dijete – Kad se dijete počne meškoljiti, nježno položite ruke na njega, ali ga nemojte podići iz kreveta. Ostanite tako, lagano mu pjevušeći ili izgovarajući neke od omiljenih zvukova za uspavljivanje. Ne posustajte dok se potpuno ne smiri. Ako se počne odmah iznova buditi, pokušajte ponoviti postupak. Ako ni to ne pomaže, uzmite dijete u naručje i nosite ga naokolo u jednom od položaja za spavanje. Do ovog trenutka već ćete znati možete li ga ponovo uspavati ili je vrijeme za hranjenje.

Neka ostane i nešto od majke – Kako biste pomogli djetetu da mirno spava dok vas nema, ostavite u blizini nešto što miriše na vas. To može biti jastučić za dojku koji ima miris na vaše mlijeko, ili neki vaš odjevni predmet. Vaš će krevet prirodnim putem poprimiti vaš miris. Možete i jednu noć prespavati na čaršafu s djetetovog krevetića ili kolijevke (koristite ih kao jastučnice), i onda ih vratiti na djetetov dušek. Vaš bi miris trebalo potraje nekoliko dana.

Ponudite palac ili varalicu – Varlica je djetetu kao sredstvo za umirenje. Ako djetetu ponudimo nešto za sisanje, to će najčešće umiriti njega, ali i roditelje. Djetetu možete pomoći da nauči da sisa svoju ruku ili palac. To je više “pri ruci” nego varalica. Ne padaju na pod i prave su veličine za dječja usta. Ne mogu začepiti nos niti ih treba pričvršćivati štipaljkom i uzicom. Odojčad se bolje snalazi s sopstvenim rukama. Kada uspavljujete dijete, polako mu stavite šaku ili palac u usta, i isto ponovite kada se probudi. Na taj način povezuje sisanje s odlaskom na počinak – i povratkom na spavanje nakon što se probudi. Ako dijete sise, ali se ipak budi, vjerovatno je gladno i treba vas, a ne palac u kojem nema mlijeka. Prilikom pregleda kad želim da malena odojčad budu mirna kako bih im čuo srce, ponekad im stavim palac u usta. Majka podigne obrve kao da nije znala da to može i ona. Djeca u materici sisaju svoje palčeve. Prvih mjeseci odojče koje ne može pronaći palac sisaće šaku ili čak podlakticu. Odojčad su rođena s sosptvenim varalicama. Iskoristite to. I ne pretjerujte s onim vještačkim. Kada dijete plače, a vi refleksno posegnete za varalicom umjesto za djetetom, sjetite se našeg savjeta: Koristite, ne pretjerujte, i brzo se pokušajte toga riješiti. Neki se roditelji brinu da će im dijete, ako ga nauče da sisa palac, tu naviku teško odbaciti (palac ne možete jednostavno baciti kao što možete varalicu). Iako to nije isključeno, ako vam trenutno omogućava više sna, vrijedi rizikovati.

Isprobajte trenutnu i zakašnjelu reakciju – Trebate li da dotrčite čim čujete da se dijete noću probudilo? Ili da pričekate i vidite hoće li samo opet zaspati? Nekim roditeljima je lakše ako odmah dođu kod djeteta i brzo ga opet uspavaju prije nego što plač eskalira i dijete se potpuno uznemiri. Ako predugo čekate, i majci i djetetu biće puno teže ponovo da zaspu. Ako dijete spava s roditeljima, majka koja još na pola spava može se jednostavno okrenuti i podojiti djelimično razbuđeno dijete, pa oboje mogu opet utonuti u san, a da se pritom ni jedno ne uznemiri. Drugi roditelji misle da dijete koje se malo meškolji i protestuje može opet samo da zaspei ako ga ne diraju. To je procjena koju treba učiniti pri svakom buđenju. Pomaže ako imate na umu da nije svaki zvuk koji dijete proizvede u snu poziv u pomoć. Ako mislite da se dijete može samo umiriti i zaspati, nemojte odmah dotrčati i podići ga. Dajte mu vremena da se pokuša smiriti samo. Ako će trebati pomoć, daće vam to do znanja.

Neka bude jednostavno i brzo – Molimo bez noćnih žurki. Vi ga morate umiriti, a ne da se igrate. Ako se dijete mora smiriti, pokušajte to učiniti brzo, mirno i ugodno. Iako ste umorni – a možda i frustrirani – pokušajte koristiti pristup koji mi nazivamo “karipskim” – “nema problema mala/mali”. Ako dijete osjeti vašu anksioznost i razdražljivost, manje je vjerovatno da će se umiriti. Pokušajte to postići jednostavnom pjesmicom ili tapšanjem rukama. Ako morate dijete podići i malo ga ljuljati, nemojte da mu to postane previše zanimljivo. Cilj vam je da ponovo zaspi.

Naučite kada ne dirati dijete koje spava – Među najtežim lekcijama novopečenim majkama koje doje i spavaju s djetetom je razvijanje ravnoteže između dojenja na prvi šum i prepoznavanja normalnih noćnih zvukova i puštanja djeteta na miru. Ako odmah počnete dojiti dijete, vjerovatno ćete oboje prije zaspati. Opet, ako dojite svaki put kada se probudi, možete na kraju imati dijete koje želi da sisa cijelu noć i ne zna niti jedan drugi način da ponovo zaspi. Morate naći ravnotežu između onoga što najbolje odgovara i vama i djetetu.

Jednog dana će vaše dijete samo spavati. Odojče se brzo razvija. Ova vrlo zahtjevna faza noćnog roditeljstva će proći. Vrijeme koje će dijete provoditi u vašem naručju, na vašim grudima i u vašoj postelji relativno je kratko u djetetovom životu, a uspomene na ljubav i vaše društvo traju cijeli život.

Izvor: Klokanica

 

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Comments

Leave a Reply