U crnogorskom zdravstvenom sistemu radi zabrinjavajuće mali broj logopeda, a veliki je broj djece sa različitim govorno-jezičkim problemima, upozoravaju predstavnici te profesije. Logoped Milica Mijailovic kaže da bi bilo za očekivati da svaki dom zdravlja, vrtić i osnovne škole imaju bar jednog takvog stručnjaka ali je to daleko od realnosti.

U Baru, gdje ona živi i radi, u ni jednoj zdravstvenoj ustanovi i školi, ne radi logoped, tako da su roditelji prinuđeni da djecu vode u neki od većih centara i gradova, što iziskuje materijalne i druge dodatne teškoće.

Mijajlović je kazala da, kada bi postojali logopedi u domovima zdravlja, mnoge teškoće bi mogle biti prevenirane do polaska u školu i smanjene.

Na pitanje da li se broj djece sa većim ili manjim oblikom govorno-jezičkih problema povećava poslednjih godina, Mijajlović je kazala da je djece sa poteškoćama uvijek bilo ali da su danas dostupniji mnogo precizniji logopedski dijagnostički kriterijumi pa se na ranom uzrastu mogu detektovati problemi.

“Savremeni tokovi života uslovljavaju da roditelji veći dio dana provode na poslu, djeca su prerano izložena televizijkim programima, kompjuterima, crtanim filmovima na stranom jeziku, što negativno utiče na govorni razvoj«, objasnila je Mijailović u intervjuu agenciji MINA.

Prema njenim riječima na to uticaja imaju i sredinski činioci, posledice različitih zračenja i toksina kojima su izložene trudnice, a i djeca danas ranije polaze u školu, često emocionalno nezerela, što donosi velike zahtjeve.

Mijailović kaže da je situacija bolja poslednjih desetak godina, jer zahvaljujući razvoju nevladinog sektora, udruženja roditelja djelovanjem doprinose podizanju svijesti o važnosti logopeda za djecu.

»Otvaranjem dnevnih centara u nekim gradovima značajno se poboljšala svijest o važnosti defektologa, logopeda, ali je i dalje veliki zadatak na tom polju. Postoje roditelji koji očekuju da poboljšanje može doći samo od sebe, bez logopedske podrske, oslanjajući se često na tuđa iskustva«, navela je Mijailović.

Logopedi ukazuju da su najučestaliji poremećaji kod djece dislalije ili poremaćaji izgovora glasova, usporen ili nedovoljno razvijen govor za uzrast, problem mucanja, teškoca čitanja i pisanja.