U savremenoj crnogorskoj porodici djeca imaju preveliku moć, često im je sve podređeno, naročito u situaciji kada roditelji zbog poslovnih obaveza nijesu u kući veći dio dana, smatra porodični psihoterapeut Milica Belada.
Prema njenim riječima, roditelji kao da zaboravljaju da djeca nemaju kognitivne niti iskustvene mogućnosti da donesu važne odluke za sebe.
“Roditelji su ti koji treba da postave sigurne granice u okviru kojih će djeca imati određeni stepen autonomije i mogućnosti da donose samo odluke koje su u skladu sa njihovim razvojnim uzrastom”, ukazala je Belada.
Ona smatra da je odgajanje djece, bez obzira na njihov uzrast, za svaku porodicu najveći izazov.
“Djeluje kao da uticaji različitih sub-kultura i moderni trendovi pred porodicu donose zahtjeve koji se vrlo često ne preispituju, već se bez pogovora poštuju. I nerijetko se poštuju zato što tako djeca žele. Djeca imaju pravo da žele, na taj način postavljaju svoje ciljeve, maštaju, razvijaju svoju kreativnost”, rekla je ona.
Belada je objasnila da je na roditeljima da te želje modifikuju ako nijesu realne, usklade sa razvojnim uzrastom djeteta, kao i finansijskim i svim drugim mogućnostima koje porodica ima.
Prema njenim riječima, kada su u pitanju porodica sa adolescentom djecom, često je slučaj loše postavljenih granica između roditelja i djeteta kao i tendencija da roditelji i djeca budu prijatelji.
»Iako zvuči veoma moderno i prihvatljivo, nepostojanje granica između roditeljskog i subsistema djece nije prirodno predviđen poredak odnosa. Dobro je u svemu, što su najčešće u pitanju problemi zdrave porodice, razvojni, problemi pogrešno postavljenih granica, lošeg samopouzdanja djece i slično, što se uglavnom, uz dobru motivaciju može poboljšati tj. porodica vrlo često uspijeva da pronađe, nove, funkcionalnije obrasce ponašanja«, kazala je Belada agenciji MINA.
Među problemima za funkcionisanje porodice Belada je izdvojila i relacije između partnera. Psiholozi primjećuju da je nedostatak jedinstva u roditeljskom odnosu vrlo često praćena sinhronijom i u partnerskom odnosu. Budući da se često izazovi roditeljstva preklapaju sa izazovima u partnerskom odnosu, nastaje problem koji se manifestuje ili kroz probleme u ponašanju djece ili kroz različite manifestacije loših partnerskih odnosa.
