BLOG piše Mama Marija:

U svakom poslu postoje ljudi koji isti obavljaju manje ili više savjesno. Izuzetak nije posao vaspitačica u predškolskim ustanovama. One obavljaju izuzetno odgovoran i težak posao, to je nesporno.

Slušajući priče drugih roditelja, shvatila sam koliko sreće smo imali zbog činjenice da je mom sinu tri godine vaspitačica bila naša divna Marija. Njen odnos prema poslu i djeci bi trebalo biti primjer kako se toj važnoj dužnosti pristupa.

Zahvaljujući njoj, naš sin je bez problema prihvatio vrtić. Period adaptacije je trajao izuzetno kratko. Od tada do danas učiteljica Marija zauzima posebno mjesto u njegovom životu i njegovom srcu. Kod djeteta nema prevare. Osjećanja su čista.

Koliko pažnje i ljubavi je učiteljica pružila, govori mi osmjeh na licu mog djeteta koji se javi svaki put na pomen njenog imena. Govori mi i svaka njegova priča o tome šta su radili u vrtiću, čemu ih je učiteljica naučila, šta im je učiteljica rekla…

Kada je trebalo da ga upišemo prvi put u vrtić bili smo u dilemi da li državni ili privatni, upravo zbog toga sto smo željeli da djetetu omogucimo najbolje uslove u periodu kada smo na poslu i nijesmo sa njim. Odlucili smo da ga prvo pošaljemo u državni koji nam je blizu kuće, pa ako ne budemo zadovoljni da tražimo druge opcije. Nakon par dana druge opcije nam nijesu padale na pamet.

Sa učiteljicom smo izgradili kvalitetan odnos baziran na ogromnom povjerenju koje imamo u nju. Upravo je povjerenje najvažnije kod ove vrste odnosa.

Imam duboko poštovanje prema svim divnim vaspitačicama koje obavljaju ovaj težak i odgovoran posao. Ipak, nećete zamjeriti i razumjećete ovo što ću napisati – naša vaspitačica Marija je posebna! 🙂  Hvala joj!