Otac lijepe Kaline i neodoljivog Zorana zna da je uloga roditelja najljepša, a ujedno i najteža. Tek sada kada je sam otac, priznaje, shvata sve one savjete, strahove i kritike svojih roditelja tokom njegovog odrastanja. Poznati crnogorski frizer Ivan Vukčević je ponosan i brižan kao otac.
O sebi kao roditelju…
Ivan: Teško je sebe opisati kao roditelja. Ipak, u našoj porodici se može reći da sam ja onaj „blaži“ roditelj. Moja supruga Maja provodi najviše vremena sa djecom, pa sam joj prepustio teži dio posla. Mogu slobodno reći da sam popustljv i slab na svoju kćerku Kalinu koja najbolje umije da od mene dobije ono što želi. Trudim se da povučem crtu kada pretjera. Zoran je još mali, pa ćemo da vidimo…
S obzirom da sam skoro cijeli dan na poslu, šest dana u nedjelji, trudim se da Maji pomažem koliko mogu i ispoštujem naš mali dogovor – da budemo dosljedni kada vaspitavamo djecu i ne miješamo se jedno drugom pred njima kada ih kritikujemo. Nikada ne kršim dato obećanje, ali i ne obećavam nešto što nisam siguran da ću uspjeti da ispunim. Dajem sve od sebe da budem dobar otac i da nađem mjeru i kada bi trebalo biti strog, ali i popustljiv.
Koliko Vas je roditeljstvo promijenilo?
Ivan: Od kada sam postao roditelj, mogu slobodno reći da sam se uozbiljio i postao bolji čovjek. Odgovorniji sam i drugačije gledam na svijet i ljude oko sebe. Nekada sam planirao kako da slobodno vrijeme provedem sa prijateljima ili suprugom, a sada su mi omiljeni trenuci kada smo nas četvoro na okupu. Uloga roditelja mi je kako najdraža, tako i najteža u životu. Takođe, postao sam ranoranilac, iako sam bio velika spavalica.
Uviđavniji sam u svakom pogledu. Sada bolje razumijem ljude koji imaju djecu i nedostaje im vremena za sve ostalo. Bolje razumijem i svoju suprugu, više cijenim njen trud i mnogobrojne obaveze.
U čemu posebno uživate u roditeljstvu?
Ivan: Uživam u osmjesima svoje djece. Posebno zadovoljstvo mi predstavlja kada nas Kalina probudi rano ujutru i započinje žamor u našoj kuci, Zoranovo veselo gakanje, Kalinino spremanje za vrtić, pjevanje u kolima, zatim trening, posao…
Radujem se popodnevnoj pauzi, iako traje sat i po vremena, ali ne propuštamo zajednički ručak. To je naš mali ritual kada uslijedi jurnjava po kući i igranje sa bebom.
Srećan sam kada stignem da Kalini pročitam priču pred spavanje i promijenim nazive likova i tok radnje, što je posebno razveseli. Rijetko sam kući i za vrijeme Zoranovog kupanja, ali se radujem kada uspijem.
Nedjelja je dan rezervisan za nas i tada djecu vodimo van grada i uživamo u zajedničkim trenucima.
Izvor: Montenegro family
