Blog jednog tate – Sezona 1, epizoda 5

PIŠE: Vlado Perović

imenaKada se počešete po glavi, onako temeljno, dođe vam do sivih moždanih da će vaš potomak u vrlo kratkom vremenskom intervalu preći dug put od ono do on/ona. Neopterećeni polom djeteta, modnim trendovima, grohotom se smijući u lice činjenici da ćemo postati roditelji, naša beba je dugo imala radno ime Sranje. Ima jedna sjajna američka narodna poslovica koja kaže: ”Shit Happens.” Da je ne bih prevodio i dobio od cenzora sajta vaspitno obrazovnu packu nadam se da ste shvatili kako je naša beba dobila nadimak.

To je bio sladak period prepun osmjeha i pomjerenog humora, ispunjen scenama iz romantičnih komedija, tinejdžerskih snova i lakih nota. Naša draga beba nije nam dala da se patimo da li je bolje imati dječaka ili djevojčicu, jer je dragi čika ginekolog dugo tvrdio da je beba stidljiva, sa sve pupčanom vrpcom među nogicama. Jednom je odapeo, pa potvrdio kroz zube, mislim da je pišonja, pa smo morali na dopunske časove iz poznavanja muških imena.

Tu je došla i prva ozbiljnija prepreka, jer na pomen bilo kojeg muškog imena, koje ne počinje na V, a ne završava se sa O, a između su obavezno LAD, ja sam dobijao ospice. Jer, nekako, potpuno neshvatljivo, kad god bi moja sad već gabaritima opterećena polovina, izbacila neko novo ime, ja bih se sjetio makar trojice muškaraca koji ne zadovoljavaju moje visoko postavljene standarde. Da ne pije, da ne puši, da se ne drogira i da ima četiri razreda osnovne. Znači, Nikola, Marko, Danijel, Andrej, izvinite molim, mnogo vas volim, ali to nije to.

Agoniju praćenu noćnim preznojavanjima, kako ćemo vabiti na ručak sa balkona muškog potomka od roda Perovića, prekinula je gospođa postavljanjem krucijalnog pitanja: ”Pa zar nema neki fudbaler, neki sportista, možda neki muzičar koji ti je drag, jesi li razmišljao o tome?” Ma kako da ne, pomislih, vjerovatno će ga nastavnica sa zadovoljstvom predstavljati odjeljenju kao Medžika, po Džonsonu, Ian po Rašu ili Džon po Barnsu ili Edi po Vederu. Nema šanse.

Žene su čudo, temelj svakog kajanja i pokajanja, žarište svih misli i ideja, izvor sofisticiranih lakomislenosti i suptilnih avanturističkih pohoda, pa i ova moja ne odudara previše. Taman kad smo uz livestream meča Čile Peru napravili konsenzus, gomilu kompromisa i potpisan mirovni ugovor konačno dogovorili ime muškog potomka, isti smo mogli i da pripalimo uz logorsku vatru sledeće večeri. Čika ginekolog bio je uporniji, beba je bila manje stidljiva, poklopile su se sve zvijezde na nebu, a ja sam konačno pogodio nešto u životu. Ipak je djevojčica…

HiPP

Procedure i Izazovi Samohranog…

Leave a Reply